1852. Ivo Visin krenuo na put oko svijeta 
Ivo Visin (Prčanj, Crna Gora, 3. XI. 1806. – Prčanj, 17. VIII. 1869.) bio je hrvatski pomorski kapetan i istraživač.
Kapetan Visin i poručnik Fridrih Bellavita zajedno s devet članova posade otisnuli su se 11. veljače 1852. brikom Splendido (dug 30 m, istisnine 311 t, 11 članova posade), pod habsburškom zastavom, iz Antwerpena na put oko svijeta. Plovili su rutom prema zapadu prenoseći terete: Antwerpen – Rt Horn – Valparaiso – San Francisco – Honolulu – Singapur – Bangkok – Hongkong – Rt dobre nade – Plymouth – Trst. U Trst su stigli 30. kolovoza 1859. godine preplovivši 101.297 morskih milja. Bio je to prvi brod koji je pod austrijskom zastavom oplovio svijet. Car Franjo Josip I. odlikovao je kapetana Visina počasnom zastavom (bijela zastavica, „Ehrenflagge weiß“, „Merito Navali“) za zasluge u trgovačkoj mornarici i viteškim križem reda Franje Josipa.
Bio je šesti profesionalni moreplovac iza Magellana koji je oplovio svijet. Nakon Tome Skalice prvi je Hrvat koji je oplovio Zemlju.
1856. Rođen nadbiskup Antun Bauer
Antun Bauer (Breznica, 11. II. 1856. – Zagreb, 7. XII. 1937.) bio je teološki i filozofski pisac, zagrebački nadbiskup, političar.
Nadbiskup Antun Bauer je svećenicima zabranio bavljenje politikom. Njegov su lik i djelo nedjeljivi od političke i crkvene povijesti Hrvata od kraja 19. stoljeća do pred početak II. svjetskog rata.
Na čelu Zagrebačke nadbiskupije nalazio se između 1914. i 1937. godine.
U doba nadbiskupa Bauera izgrađeno je poznato sjemenište u Zagrebu na Šalati, a zaslužan je što je Zavod sv. Jeronima u Rimu postao nacionalna ustanova. Nakon Prvog svjetskog rata nadbiskup Bauer postao je prvi predsjednik Biskupske konferencije Jugoslavije te je organizirao prvu sinodu Zagrebačke nadbiskupije.
Prije stupanja na nadbiskupsku dužnost i sam se aktivno bavio politikom. Između 1885. i 1911. pet puta je izabran za zastupnika Hrvatskoga sabora. Zalagao se za pravedno rješenje hrvatskog nacionalnog pitanja.
Godine 1935. zabranio je svećenicima kandidiranje za zastupnike na listi bilo koje političke stranke.
Najvažnija Bauerova djela su: Područje materijalizma, Bogoslav Šulek kao filozof i polemik, Naravno bogoslovlje, Teodiceja ili nauk o razumskoj spoznaji Boga i Obća metafizika ili ontologija.
1877. Rodio se Milan Ogrizović
Milan Ogrizović (Senj, 11. II. 1877. – Zagreb, 25.VIII. 1923.) bio je hrvatski književnik i političar. (vidi 25. kolovoza).
1931. Umro je Bela Čikoš-Sesija 
Bela Čikoš-Sesija (Csikos-Sessia); (Osijek, 27. I. 1864. – Zagreb, 11. II. 1931.) bio je hrvatski slikar.
Završio Akademiju u Beču (1887.–1891.) i specijalizirao povijesno slikarstvo kod A. Müllera. God. 1892. sudjelovao u dekoriranju interijera palače Odjela za bogoštovlje i nastavu u Opatičkoj ul. u Zagrebu (izradio je pet slika). Zajedno s M. Cl. Crnčićem osnovao je u Zagrebu 1903. privatnu školu iz koje se poslije razvila Akademija likovnih umjetnosti. Teme njegova opsežnog opusa vezane su ponajprije uz legende iz egipatske, grčke, rimske i kršćanske mitologije te uz klasična djela svjetske književnosti (Homer, Dante, Shakespeare, Goethe i dr.). Službeno je bio slikar historicističkih i simbolističkih kompozicija, naklonjen vizualnomu predočavanju književnih sadržaja, a slikao je i vrsne realistične portrete uglednih suvremenika (Rudolf Valdec, 1894.). U figuralnim kompozicijama većinu prikaza gradi finim tonskim odnosima i slobodno nanesenim potezima boje (Judita i Holoferno, 1892.; Antonije nad mrtvim Cezarom, 1898.; Pokrštavanje Hrvata, 1902.). Druga skupina radova pokazuje ujednačeniji namaz boje i znatno svjetliji kolorit pod utjecajem V. Bukovca (Penelopa; Kirka, obje iz 1895.; ciklus Innocentia, 1900.; nekoliko varijanti Salome, 1902.–1918.; Sappho, 1908.). Priklanjanje bečkoj secesiji označavaju radovi slikani specifičnim okomitim namazima boje, koji stvaraju treptavu atmosferu (Psiha, 1898). Djelovao u krugu hrvatske moderne, suosnivač Društva hrvatskih umjetnika (1897.).
Danas su mu osobito poznata djela u palači nekadašnjeg Odsjeka za bogoštovlje i nastavu u Opatičkoj ulici u Zagrebu (danas zgrada Hrvatskog instituta za povijest).