1713. Umro je Marko Mesić
Marko Mesić (Brinje, oko 1640. – Karlobag, 2. II. 1713.) bio je hrvatski svećenik i protuosmanski ratnik.
Porijeklom je iz brinjskog kraja, iz plemićke obitelji. Za svećenika je zaređen 1664. godine. Od pape 1676. dobiva odobrenje za obavljanje dužnosti vojnog kapelana. Za Velikoga (Bečkoga) rata za oslobođenje od Osmanlija (1683.–1699.) bio je glavni vođa i organizator hrvatskih krajiških postrojba koje su pomagale ustanicima protiv osmanske vlasti u Lici i Krbavi. Zajedno s karlovačkim generalom I. F. J. Herbersteinom sudjelovao je u oslobađanju Like i Krbave od osmanske vladavine 1689.
Ispred župne crkve u Brinju nalazi se njegovo poprsje otkriveno 1989. prigodom obilježavanja 300. obljetnice oslobođenja Like i Krbave od osmanske vladavine.
1816. Rodio se Mirko Bogović
Mirko Bogović (Varaždin, 2. II. 1816. – Zagreb, 4. V. 1893.) bio je hrvatski književnik, jedan od tvoraca hrvatske novele, političar (vidi 4. svibnja).
1865. Rodio se Ćiro Truhelka
Ćiro Truhelka (Osijek, 2. II. 1865. – Zagreb, 18. IX. 1942.) bio je hrvatski arheolog i povjesničar (vidi 18. rujna).
1878. Umro je Josip Runjanin 
Josip Runjanin (Vinkovci, 8. XII. 1821. – Novi Sad, 2. II. 1878.) bio je hrvatski glazbeni amater, časnik austrougarske vojske.
Runjanin je glazbenu izobrazbu stekao kod vojnoga kapelnika u Glini, a svirao je i glasovir. Kao carski kadet služio je u Glini gdje se družio s ilirskim rodoljubima.
Uglazbio je pjesmu Antuna Mihanovića Horvatska domovina. Prigodom velike izložbe Hrvatsko-slavonskoga gospodarskog društva 1891., zbog svoje je iznimne popularnosti na natječaju bila izabrana za hrvatsku himnu, pod naslovom Lijepa naša domovina. Runjanin je autor još nekoliko melodija, od kojih je osobito popularna bila Ljubimo te naša diko, skladana na temelju motiva arije iz Donizettijeve opere Ljubavni napitak.
Prvu harmonizaciju za zbor načinio je vojni kapelnik Josip Wendl i adaptirao ju za vojni orkestar. Novu harmonizaciju načinio je učitelj glazbe V. Lichtenegger (1861.), a poslije I. Zajc, J. Gotovac i drugi.
Kao predstavnik Prve banske pukovnije ušao je u Hrvatski sabor (1865. godine). Nakon umirovljenja povukao se iz javnoga života i nakon toga živio je u Novom Sadu, gdje je i umro 1878. Bio je pravoslavne vjere pa je u Novom Sadu pokopan na pravoslavnom tzv. Uspenskom groblju.
1963. Umro je Maksimilijan Vanka
Maksimilijan Vanka (Zagreb, 11. V. 1889. – Puerto Vallarta, Meksiko, 2. II. 1963.) bio je hrvatski slikar i kipar.
Studirao kod B. Čikoša-Sesije u Zagrebu i na Akademiji u Bruxellesu. Predavao je na Umjetničkoj akademiji u Zagrebu do 1934. godine, a od 1935. živio je u SAD-u.
U Hrvatskoj je slikao folklorne i religiozne motive te krajolike i portrete, a naglašavao je i socijalne sadržaje. Posebno se ističu njegovi akvareli zagrebačke okolice i Korčule. U Americi se bavio i skulpturom. U hrvatskoj crkvi u Pittsburghu naslikao je iznimno uspjele freske. Izlagao je u Zagrebu, Pittsburghu i New York Cityju. Izradio je scenografiju i kostime za balet K. Baranovića Licitarsko srce (1924.).
1993. Papa Ivan Pavao II proglasio je Franju Kuharića kardinalom
Franjo Kuharić bio je član Kongregacije za kler i bogoštovlje te rimske komisije sv. Ćirila i Metoda. Predsjednik Biskupske konferencije Jugoslavije bio je tri puta, a 1993. godine, kada je Vatikan osnovao Hrvatsku biskupsku konferenciju postao je njezinim prvim predsjednikom. Kao zagrebački nadbiskup osnovao je 60 novih župa.
Bio je zaštitnik Crkve za komunističke vladavine, moralni autoritet u demokratskim promjenama i u doba stjecanja hrvatske neovisnosti. U Domovinskome ratu bio je nazočan među stradalnicima, izbjeglicama i prognanicima, zauzimao se za obranu Hrvatske pozivajući na pridržavanje moralnih načela. Domaćin pape Ivana Pavla II. za njegova posjeta Hrvatskoj 1994. Glavna djela: Hodajmo u istini, Korizmene poslanice i poruke, Poruke sa Stepinčeva groba. Godine 2012. pokrenut je postupak za njegovu beatifikaciju.
2003. Hrvatski rukometaši predvođeni trenerom Linom Červarom postali prvaci svijeta.