Na vrgoračkom području nije bilo srpskog stanovništva pa nije ni moglo biti sukoba na nacionalnoj osnovi. Na vrgoračkom području su 1942. godine počinjena dva stravična zločina, jedan su počinili partizana, a drugi četnici.
Dana 26. siječnja 1942., od partizanskih skupina na Biokovu formirana su tri partizanska voda: Makarski vod, Gradački vod, i Baćinskoneretvanski vod. Njima se priključio Vrgorački vod. Iz tih vodova nastala je 13. ožujka 1942., prva biokovska četa koja je 6. lipnja 1942. prerasti u bataljun „Josip Jurčević“ koji je bio jezgra zločinačke 11. dalmatinske brigade koja je počinila teške ratne i poratne zločine u zapadnoj Hercegovini, Širokom Brijegu, na Kočevskom rogu, Križnom putu i mnogim drugim mjestima.
Partizanski bataljun „Josip Jurčević“ 15. lipnja 1942. napao je rano ujutro Vrgorac i počinio strašan zločin. Bataljunom je zapovijedao Petar Bogunović. Pobili su malobrojne oružnike te sve uglednije ljude, trgovce i obrtnike. Ubili su 32 osobe, među njima 9 žena. Pored masovnog ubojstva, partizani su zapalili dva objekta, uništili porezne knjige, opljačkali trgovine, oteli tisuće kilograma šećera, brašna i kukuruza.
Nedugo nakon ovog zločina podignut je spomenik žrtvama. Spomenik su Titovi partizani srušili 1944. godine.
Za vrijeme Titove Jugoslavije ovaj zločin nije se smio spominjati, a čak su ga neki pripisivali ustašama. Najveća perverzija dogodila se 1972. godine, kada je 15. lipnja i dan masovnog smaknuća 23 muškarca i 9 žena proglašen Danom općine Vrgorac.
Nastupom hrvatske samostalne države 1993. ponovno je podignut spomenik nevinim žrtvama i za njih se slobodno služe svete mise.
Hercegovački četnici poklali Hrvate i tri katolička svećenika
Masakr u kolovozu 1942. počinili su zločinci koji se zovu hercegovački četnici Petra Bačovića, ubijenog u Jasenovcu nakon što je zarobljen na Lijevča Polju. Bilo je to u suradnji s Talijanima, a komunističke vlasti su o zločinu šutjele ili čak pripisivale ustašama. Jednako kao i dva mjeseca kasnije u Prozoru gdje su Bačovićevi četnici ubili gotovo 2000 Hrvata viših od kratke talijanske puške, što znači djecu od 12 godina naviše.
Za vrijeme četničkog pohoda 29. kolovoza 1942. godine tijekom završnih djelovanja u sklopu talijanske operacije Albia protiv biokovskih partizana u selima vrgoračkog kraja izvršen je veliki masakr nad civilima Hrvatima.
Prema riječima preživjelih svjedoka, zločin su počinile postrojbe četnika pod zapovjedništvom majora Petra Bačovića koji je bio podređen četničkom štabu zloglasnog četničkog vojvode Draže Mihajlovića, a koje su Talijani doveli do Dubrave s 33 kamiona.
Izvještavajući o zločinima, četnički major Bačević je pisao je Draži Mihajloviću da su četnici njegove “kaznene ekspedicije” između Ljubuškog i Vrgovca “oderali živa tri katolička svećenika” i da su “ubijali sve muškarce od 15 godina na više”.
„Vratio sam se sa puta po Hercegovini. Četiri naša bataljona, oko 900 ljudi, krenuli su preko Ljubuškog, Imotskog i Podgore i izbili kod Makarske na more. Sedamnaest sela spaljeno, 900 ustaša ubijeno, nekoliko katoličkih sveštenika živo odrano. Prvi put posle sloma poboli srpsku zastavu u more i klicali kralju i Draži. Naši gubici minimalni.”, napisao je u svom izvješću četnički major.
Paljene su crkve, kuće i staje, a pored trudnica i staraca zaklana su i tri svećenika: fra Ladislav Ivanković (kozički župnik), don Ivan Čondić (rašćanski župnik) i don Josip Braenović (župnik Župe Biokovske).
„Nitko nije smio reći da su ovaj zločin počinili četnici, čak su pokušali iskriviti povijest ističući da su to učinili ustaše“ – rekao je na komemoraciji vrgoračkim žrtvama 2013. kozički župnik fra Marko Bitanga.
Partizanski zločini 1944. i 1945. godine
Partizani su u Kozici 4. studenoga 1944. godine ubili: fra Domnika Šulenta, fra Franu Borića, don Niku Delića i don Marka Devčića. Godinu dana kasnije u Vrgorcu je ubijeno još desetine nevinih žrtava i jedan franjevac.
- godine otkrivena je nova masovna grobnica Hrvata u Vrgorcu, u kojoj su nađeni ostaci 30 do 40 mještana Ljubuškog, žrtve partizanskog zločina iz 1945. godine.
Partizani su pri paničnom povlačenju iz Ljubuškoga u veljači 1945. pokupili Ljubušake kao živi štit (zatvorenike, žene, starce i fra Maksimilijana Jurčića). Pogubili su ih čim su ušli u Vrgorac, kod groblja. Zemni ostaci fra Maksimilijan Jurčića su, s još dva kostura, otkriveni 2007. godine.
Izvori: povjesničarka Dr. Blanka Matković, svjedok Dobroslav Ravlić, M. Matić, narod.hr