Na Pantovčaku, bila je inauguracija novog, starog predsjednika RH. Na Zokijev tulum bili su pozvani uglavnom protuhrvatski likovi, bilo je nešto i onih drugih koji su pozvani iz protokolarnih razloga. Neki su se odazvali pozivu iz pristojnosti, a ne zato što podržavaju protuhrvatsku politiku druga Zokija.
Većina pažljivo odabranih protuhrvatskih likova podržava Zokijevu politiku rastakanja Hrvatske, nepoštivanja Ustava, nepoštivanja Dana državnosti, progona dijela branitelja i domoljuba.
Na Zokijevu tulumu bila je najstarija živuća partizanka koja se u medijima pohvalila partizanskim zločinima u Širokome Brijegu.
Istinski branitelji, invalidi Domovinskog rata, majke poginulih heroja uz Domovinskog rata nisu bili pozvani, umjesto njih pozvani su jugokomunisti, orijunaši, narikače i podupiratelji druga Zokija. Bio je to istinski tulum slučajnog predsjednika „slučajne države Hrvatske“. .
Neprofesionalni komentatori i novinari pokušavali su tom događaju dati veću važnost nešto to ona jest. Drugovi novinari, komentatori, analitičari zaboravili su na niz zoranizama kojima smo svjedočili tijekom njegovog premijerskog i predsjedničkog mandata. Drug Zoki je za Hrvatsku kazao da je slučajna država i tako je on slučajni predsjednik kojega je izabralo 33% onih koji imaju pravo glasa. Neki će uporno ponavljati da ga je izabralo 75% glasača što je očita laž.
Drug Zoki je održao inauguracijski govor u kojem se obratio i svojim neistomišljenicima (drugu Plenkiju, braniteljima i glasačima s takozvane desnice), govor koji je sam po sebi kontradiktoran, govor kojim se htio prikazati kao suverenist i državnik, a on je pokazao da on nije ni državnik, niti suverenist. Zaboravio ili ne zna drug Zoki da Hrvatska nije izolirani otok koja sama odlučuje o svojoj sudbini, koja vodi neovisnu suverenističku politiku. Zaključno može se kazati da nam je drug Zoki poručio da nastavlja na isti način kao što je radio tijekom proteklih pet godina.
Lista Zokijevih uzvanika pokazala je da je drug Zoki nije predsjednik svih već samo jedne trećine stanovnika Hrvatske. Pričati o institucijama država i ne pozvati one koji vode važne državne institucije pokazatelj je njegove isključivosti i uskogrudnosti. Pozvao je i neke (narikače) koje je grubo izvrijeđao, a one su oduševljeno prihvatile poziv da i dalje pruže podršku protuhrvatskoj politici druga Zokija.
Republika Hrvatska je članica EU ali nigdje nije bilo zastave EU-a pa se postavlja pitanje kakvu poruku šalje drug Predsjednik. Je li to nastavak Zokijeve politike izolacije Hrvatske..
Govorio je drug Zoki o teškim vremenima u kojima živimo i izazovima koji su pred nama ali nije kazao kao prebroditi izazove, nije kazao što će on napraviti kao predsjednik da prebrodimo teška vremena. Spomenuo je i Hrvate u Bosni i Hercegovini „Kome su, osim nama, važni Hrvati u prijateljskoj i susjednoj Bosni i Hercegovini? Tko će se, osim nas, založiti za njihova ugrožena politička prava i za obranu njihova konstitutivnog statusa? Nitko se umjesto nas neće prihvatiti tog nezahvalnog posla, koji je naša povijesna, ustavna i, prije svega, moralna obaveza“.
Hrvati u Bosni i Hercegovini obespravljeni su zahvaljujući i drugu Zokiju i njegovoj ministrici Vesni koji su doprinijeli njihovoj obespravljenosti. Nije se drug Zoki pohvalio što je dobroga on napravio za Hrvate u Bosni i Hercegovini tijekom proteklih pet godina. Nije se pohvalio jer se nema čime pohvaliti, nije napravio ništa! Politikom izolacije Hrvatske nije i ne će postići ništa dobroga za RH niti za Hrvate u Bosni i Hercegovini.
Nažalost, današnja Hrvatska (Zokijeva i Plenkijeva) je neokomunistička država s katastrofalnim pravosuđem, država s nizom idiotskih zakona, država mnogobrojne administracije, neodrživog zdravstvenog sustava, poremećenih društvenih odnosa, država jakih protuhrvatskih medija, izražene cenzure, država u kojoj se progone hrvatski povijesni grb i istinski branitelji itd.
Zoki i Plenki se ne vole ali jedno im je zajedničko: nastaviti komunističku politiku svojih očeva.