Tko je bivši predsjednik SDSS-a Topusko zna se duže vrijeme ali to druga Plenkija nije zanimalo kao ni državne institucije. Pukovnik HV-a Ivica Pandža Orkan prije 5 godina sazvao je konferenciju za medije na kojoj je iznio tvrdnje utemeljene na dokumentima da je uhićeni bio snajperist agresorske vojske i da je pohvaljen za ubijanje hrvatskih vojnika i civila. Orkan je došao do dokumenata iz arhive tzv. Republike Srpske Krajine. U njima piše da se uhićeni u oružanu borbu uključio 10. 7. 1991. u samostalni vod Staro Selo, kao strijelac snajperist. Pored osobnog naoružanja u borbenim aktivnostima uspješno je koristio drugo naoružanje za protuoklopnu borbu.
Nadalje se u dokumentu navodi da se “iskazao kao stabilna i hrabra ličnost, pri čemu imponira njegova hladnokrvnost i odlučnost”.
Posebno se “istaknuo u 1. i 2. napadu na Topusko, 29. 8. 1991. i 15. 9. 1991., kada je odlučnom akcijom jedinice u kojoj se on nalazio u Velikoj Vranovini likvidirano oko 30 pripadnika MUP-a i ZNG-a, te po oslobođenju Lasinje u izviđačkim aktivnostima likvidirao 3 neprijateljska vojnika. Svojim ukupnim odnosom prema suborcima djeluje vrlo pozitivno na čitav vojnički kolektiv”.
Uhićeni je dobio pohvalu Komande 3. partizanskog bataljona u Topuskom “za poseban doprinos u borbi protiv snaga MUP-a, ZNG i ustaških snaga Republike Hrvatske i pokazanu hrabrost i odlučnost u zaštiti srpskog naroda”.
Još 2019. braniteljske udruge podnijele su dvije kaznene prijave protiv uhićenog zbog ratnog zločina ali institucije hrvatske države nisu ništa poduzele. Ni sada nije uhićen temeljem kaznenih prijava već ga se sumnjiči da je ubio civila Marijana Putrića.
Sve je bilo poznato ali to druga Plenkija nije zanimalo kada je pravio koaliciju sa SDSS-om. SDSS je bio (a i danas) je glavni partner druga Plenkija bez obzira što je SDSS sljednik zločinačke Srpske demokratske stranke koja je pokrenula pobunu i agresiju na Hrvatsku s masovnim zločinima (više od 15.000 osoba je ubijeno, od toga više od 50% bili su civili).
U SDSS-u su navodno šokirani njegovim uhićenjem, nisu šokirani njegovim zločinima već uhićenjem pod sumnjom da je počinio ratni zločin. Tko se to usuđuje u neokomunističkoj Plenkijevoj Hrvatskoj uhićivati agresorske vojnike zbog počinjenih ratnih zločina? Strašno! Nevjerojatno je kako se to moglo dogoditi u Plenkijevoj Hrvatskoj!
Pupi i članovi SDSS-a pozivaju na poštivanje načela presumpcije nevinosti tijekom postupka ali kada se radi o sumnji da je ratni zločin počinio hrvatski branitelj tada ga unaprijed proglase krivim. Pupi i njegov SDSS (sljednik zločinačke stranke SDS) uvijek ima dvostruka mjerila.
Uhićeni danas ima 70 godina što znači da je mirno živio više od 29 godina iako se znalo gdje je bio i što je radio tijekom Domovinskog rata. Svatko normalan zapitat će se: Što su radile hrvatske institucije (koje plaćamo) tijekom 29 godina. Oporbu slučaj uhićenog snajperiste ne zanima, ne postavljaju pitanje kako je tek nakon 33 godine snajperist uhićen zbog sumnje na počinjeni ratni zločin. Ne kritiziraju bivše državne odvjetnike, ne kritiziraju druga Plenkija zbog nekažnjavanja ratnih zločina koje su počinili članovi SDS-a, danas koalicijskog SDSS-a Slučaj snajperist samo je jedan od tisuća slučajeva ratnog zločina kojeg su počinili pobunjeni Srbi, a da nitko nije odgovarao.
Uhićeni se sumnjiči da je tada kao 37-godišnjak, zajedno sa sada pokojnim, a tada 32-godišnjim i 39-godišnjim muškarcima, u poslijepodnevnim satima 17. srpnja 1991. godine, kao pripadnik paravojnih oružanih formacija tzv. „SAO Krajine“, došao u mjesto Staro Selo Topusko na području Gvozda i hicima iz vatrenog oružja usmrtio tada 50-godišnjeg muškarca koji je upravljao traktorom koji se potom prevrnuo u kanal gdje je naknadno pronađen.
Policija je na temelju naloga suda obavila pretragu njegova doma i drugih prostorija koje koristi te su kod Ćelapa pronađena i oduzeta dva pištolja i 600 grama suhe biljne materije nalik na indijsku konoplju koja će biti dostavljena na vještačenje.
Draga strana medalje
Nakon napada automatskom puškom na Banske dvore predsjednik Vlade Andrej Plenković prvi je taj događaj odlučio okarakterizirati kao pojavu domaćeg terorizma, tako prejudicirajući službenu istragu i vršeći pritisak na službe koje ju provode. Tada je kazao:
“Nije otišao u Vlašku pred Domovinski pokret, pucao je u Vladu. Zašto? Pitajte člana predsjedništva DP-a Markuša kakva je njegova relacija s Bezukom bila. Sigurno ga nije indoktrinirao netko iz vlade”.
DORH je tvrdio da Bezuk nije imao pomagače, a Plenki suprotno ali bez dokaza!
Sadašnji koalicijski partneri (DP) odgovorili su tada na izjavu druga Plenkija :
Ivan Penava: ” Predsjednik Vlade pokušava promijeniti hrvatsku povijest. Nekad je u Hrvatskoj teroristička organizacija bio SDS, Vojislav Stanimirović i ta ekipa, a Vi se danas trudite teroristima prikaze ratne heroje i dragovoljce koji su po tri puta ranjeni. Pokušajte to objasniti hrvatskom narodu i državi od koje ste Vi napravili ala carte u koju ulazi kako tko želi i gdje želi”.
“Nazivate Markuša teroristom, čovjeka koji se borio za Vukovar. Ako itko koalira s teroristima to ste Vi. Uzeli ste Hadžića, Stanimirovića i ekipu. Idete protiv Damira Markuša koji je branio Vukovar, dok ste vi jeli kroasane”, žučno je govorio Mlinarić.
Kako je nastao SDSS, koalicijski partner druga Plenkija?
SDSS (Samostalna demokratska srpska stranka) osnovana je 5. ožujka 1997. u Vukovaru spajanjem SDS-a (Srpske demokratske stranke) i SSS-a (Samostalne srpske stranke) iz Zagreba.
SDS je srpska stranka koja je pokrenula i vodila pobunu te agresiju na Republiku Hrvatsku pa su njen rad i djelovanje zabranile hrvatske institucije 18. veljače 1992. godine. Stranka je brisana iz Registra političkih stranaka Republike Hrvatske, ali su neke njezine frakcije djelovale u ”Republici Srpskoj Krajini”, djelu Hrvatske pod okupacijom srpskih pobunjenika.
Prijedlog za osnivanje SDSS-a (Samostalna demokratska srpska stranka) dali su Gorana Hadžića i Vojislava Stanimirovića. Ratni zločinac Goran Hadžić bio je predsjednik Srpske oblasti Slavonija, Baranja i zapadni Srijem. U takozvanoj Srpskoj oblasti Slavonija, Baranja i zapadni Srijem počinjeni su masovni zločini tijekom agresije na RH 1991. – 1995.
Vojislav Stanimirović bio je za vrijeme okupacije Vukovara direktor bolnice, odnosno Medicinskog centra i gradonačelnik Vukovara dok je grad bio pod srpskom okupacijom. Bio je član ”Srpske demokratske stranke srpskih zemalja”, čiji je predsjednik bio Radovan Karadžić, vođa bosanskih Srba u ratu.
Godine 1993. u novinama okupacijskih vlasti “Vojska Krajine”, broj 7-8, na str. 43., Stanimirović je napisao tekst pod naslovom “Bolnica u pravom ruhu”. Koalicijski partner druga Plenkija napisao je i ovo:
“Tog 18. novembra 1991. pao je i posljednji bastion, posljednje uporište ustaške vlasti u Vukovaru – vukovarska bolnica. Njenim padom oslobođen je i sam grad Vukovar…”.
Dezerteri koji vode Hrvatsku zaboravili su da su za pokolj na Ovčari najodgovorniji Goran Hadžić i Vojislav Stanimirović.
Hrvatske pravosudne institucije prepustile su srpskom pravosuđu suđenje za zločine počinjene na Ovčari. Nitko nije odgovarao za taj sramotni potez hrvatskog pravosuđa.
Nova blamaža dogodila se 2016. godine kada je Osječko Županijsko državno odvjetništvo odbacilo kaznenu prijavu novinarke Karoline Vidović Krišto i povjesničara Josipa Jurčevića protiv predsjednika SDSS-a Vojislava Stanimirovića.
Pitali su se u Hrvatskom tjedniku: „Može li jedna država niže pasti nego kad se njezin premijer zbog spomen ploče poginulim braniteljima ispričava onima koji su ubili te branitelje dok su branili svoju zemlju i svoj narod“.