Organizatori su marširali protiv nepostojećeg fašizma i nepostojeće ustašizacije Hrvatske, iskazali su svoju mržnju prema svemu hrvatskom. Da Plenki i Zoki (potomci komunista) simpatiziraju fašizam i ustašizaciju Hrvatske marševi se ne bi održali, bili bi zabranjeni. Budući da komunistički sineki ne znaju povijest i da u genima imaju komunističku ideologiju protuhrvatski marševi su normalna stvar. Marširali su mrzitelji Hrvata i države Hrvatske!
Na marševima protiv Hrvata i Hrvatske vidjeli smo jugoslavensku zastavu i crvenu zvijezdu petokraku, simbole zla i zločina. U neokomunističkoj Zokijevoj i Plenkijevoj Hrvatskoj slavljene zločinaca i zločinačkih simbola normalna je pojava. Komunjare i lijeve fašiste podsjećam na zločine pod crvenom zvijezdom petokrakom i jugoslavenskom zastavom:
Danas se Dubrovčani sjećaju 6. prosinca 1991. godine kada su antifašisti ubijali stanovnike Dubrovnika i okolice, kada su razarali grad, posebno staru gradsku jezgru. Ubojice su nosile crvenu zvijezdu petokraku i jugoslavensku zastavu, ubojice su govorile o ustašama u demilitariziranom Dubrovniku.
Cilj agresora bio je potpuno uništenje Hrvata (ubijanje i progon) na zamišljenom prostoru velike Srbije. Uništenje identiteta hrvatskog naroda na okupiranim područjima i šire: rušenje crkava, samostana, spomenika kulture, kazališta, muzeja, knjižnica, arhiva, matičnih knjiga itd.
Etničko čišćenje i brisanje znakova postojanja Hrvata na njihovim ognjištima, uništavanje crkava do temelja i gradnja srpskih crkava na temeljima hrvatskih crkava, to je bio obrazac genocidne politike.
Tijekom agresije na Republiku Hrvatsku od 1990. godine do 1995. godine agresor je napravio mnogobrojne zločine: ubijanje zarobljenika, zatočenje i mučenje u koncentracijskim logorima, pljačku, uništavanje kuća i stanova, uništavanje industrijskih postrojenja i obiteljskih imanja, uništavanje odašiljače veze, razaranje bolnica, uništavanje muzeja, knjižnica, crkava, škola, parkova itd.
Tijekom Domovinskog rata prognano je 550.000 osoba (Hrvata, Mađara, nesrba, čak i Srba) te još 150.000 izbjeglica koji su otišli u inozemstvo. Svi nesrbi koji su ostali u SAO Krajini bili su maltetrirani, ponižavani ali i ubijeni: pokolj u Baćinu-listopad 1991.; pokolj u Šašićima – 1992. g., pokolj u Polju i Lađevačkom Selištu kod Slunja – 1992. g.; pokolju u Medviđi kod Benkovca – 1993.g.; pokolj u Zatonu Obrovačkom – 1993. godine. Iz UNPA zona tijekom mirovne operacije UN-a prognano je oko 12.000 osoba a više od 400 ih je ubijeno. Cilj je bio stvoriti etnički čist prostor na području zamišljene velike Srbije.
Tijekom agresije na Republiku Hrvatsku poginulo je 15.970, a ranjeno 30.578 osoba. Ubijena su 7.263 civila, od toga broja 3.381 starijih od 60 godina života, 3.182 žena i 402 djeteta.
Uprava za zatočene i nestale otkrila je više od 155 masovnih grobnica, više od 1.400 pojedinačnih grobnica žrtava srpske agresije. Najveće masovne grobnice su: Ovčara, Baćin, Tovarnik, Dalj, Škabrnja, Široka Kula, Lovas, Lužac, Voćin, Glina i dr.
Nakon vojno-redarstvene operacije „Bljesak“ pobunjeni Srbi („antifašisti“) raketirali su Zagreb i ubili 7, a ranili 205 civila.
Oštećeno je i uništeno 183.526 stambenih zgrada. Uništeno je 25% hrvatskog gospodarstva, uništeni su odašiljači, energetska postrojenja te hrvatski turizam.
Tijekom 1991. godine je stradalo 590 naselja u 57 općina od kojih je 35 do temelja uništeno, dok su 34 pretrpjela teška oštećenja (među njima su veći gradovi kao Vukovar, Vinkovci, Osijek, Pakrac, Gospić, Dubrovnik, Karlovac i dr.).
Od općina koje nisu okupirane najviše stanova je stradalo u općinama Osijek (20.500 ili oko 34 posto stambenog fonda), Vinkovci (12.980 ili oko 41 posto), Pakrac (8.100 ili oko 76 posto), Slavonski Brod (7.475 ili oko 21 posto), Karlovac (6.633 ili oko 22 posto), Nova Gradiška (6.624 ili oko 33 posto), Valpovo (5.775 ili oko 49 posto), Novska (2.984 ili oko 35 posto, Gospić više od 70%) i druga mjesta.
U okupiranim općinama najviše stanova je uništeno u: Vukovaru (22.590 ili oko 91%), Slunj (5.620 ili 84%), Kostajnica 4.590 ili oko 85%), Petrinja (7.083 ili 58%), Glina 4.518 ili oko 58%), Drniš (5.016 ili oko 53%) i druga mjesta. (M. Pavković)
„U ratu je potpuno ili djelomično uništeno sedamnaest hrvatskih bolnica i preko stotinu ambulanti.“ (Hebrang). Na Ovčari je ubijeno 20 djelatnika vukovarske bolnice.
Godine 1991. je razoreno ili oštećeno 660 objekata koji su evidentirani kao spomenici kulture od kojih je 126 nacionalnog ili svjetskog značaja, razaranjem je izvan funkcije stavljeno 46 muzeja i galerija, 9 arhivskih zgrada i 221 biblioteke. Bombardirana su i razarana 332 povijesna naselja.
Uništeni su ili oštećeni: devet baroknih palača u dubrovačkoj staroj gradskoj jezgri i križ na Srđu, samostan u Karinu, Crkva sv. Ante u Kninu, kupola šibenske katedrale, Fazlagića kula u Gackom, samostan u Pridvorju u Konavlima, zadarske prvostolnica, Crkva Sv,. Filipa i Jakova u Vukovaru, srušena je crkva u Šabrnji i drugdje.
Stradanje sakralnih objekata Katoličke crkve na području RH.
Ukupno je stradalo 1426 sakralnih objekata, od tog broja je potpuno uništeno njih 380. Potpuno je uništeno 65 župnih crkava, ostalih crkava 51, 88 potpuno uništenih kapela, potpuno je uništeno 66 župnih kuća i dvorana, uništeno je 7 samostana, 15 groblja i 88 križeva na otvorenom.
Ekocid: Kopački rit, Plitvička jezera, Logorište, arboretum Trsteno,
Kada neće HAZU, Matica hrvatska, „veliki Hrvati“ hoće Torcida, BBB, Armada i drugi.
Torcida, BBB i Armada pripremaju veliku protuskup Hrvata domoljuba protiv jugoslavenskih fašista, Zagreb 13. prosinca.
ZA HRVATSKU SPREMNI !