U Hrvatskoj nema ničeg novoga, komunjare nastavljaju s neokomunističkom politikom. Komunistički sineki se preko medija časte, a u Saboru imamo teror zvan povreda poslovnika. Idiotska povreda poslovnika omogućava iskazivanje silnog govora mržnje prema Hrvatima i državi Hrvatskoj. Igrokaz davanja opomena zbog povrede poslovnika je još jedan od saborskih idiotizama. Plenki se hvali velikim uspjesima zaboravljajući da medalja ima i drugu stranu koja je pogubna. U borbi za vlast pristao je na neka traženja DP-a ali odmah ih je počeo kršiti pa tako ne želi Muzej žrtava komunizma, želi Pupija (koji nije član vladajuće koalicije) na čelu Odbora za ljudska prava. Čime je to Pupi zaslužio toliku podršku druga Plenkija. Igrokaz da to žele manjinci je obična laž. To želi veleizdajnik Plenki! Plenki je već zaboravio da mu je narod na izborima poručio da se ne slaže s njegovom izdajničkom politikom, politikom promocije „srpskog sveta“ u Hrvatskoj. DP mora ustrajati da Pupi ne može biti na čelu tog Odbora, ako HDZ (Plenki) bude ustrajan treba ići na nove izbore!
Dosta nam je Plenkijevih prijevara, igrokaza, takozvanih pomirenja koja se očituju u izražavanju četništva, paljenju hrvatskih zastava i silnom govoru mržnje od Sabora do malih lokalnih zajednica. U medijima možemo pročitati da u sela nastanjena Srbima hrvatska policija i ne ulazi pa je četnikovanje i paljenje hrvatskih zastava normalna stvar.
Evo dokaza da je Plenkijeva pomirba bila jako „uspješna“:
Zastupnik Domovinskog pokreta Stipo Mlinarić Ćipe objavio je snimku na kojoj mladići pale hrvatsku zastavu i pokazuju tri prsta. Poručio je da se u mnogim selima Istočne Slavonije mirna reintegracija još nije dogodila i da su ovakvi događaji česta pojava.
Ovakvi događaji su redovni
Javna je tajna da u mnogim selima Istočne Slavonije u kojima su Srbi većina, Hrvati najčešće ne smije ni ući u kafić i popiti piće, tražiti savjet, a kamo li, na primjer, zapjevati hrvatsku pjesmu, ili istaknuti državni barjak. Isticanje državne zastave u ovim dijelovima Hrvatske, smatra se provokacijom, i opasna je. Reintegracija ondje većinom nije ni počela. A svaki incident koji bi se tamo zbivao, proteklih godina, ekskluzivno bi najprije tumačio Milorad Pupovac, tendenciozno i politikantski dakako, a onda isto tako i hrvatski mediji – čime smo uvijek slali poruku da samo tako nastave. I da je to cool, i da im Hrvati i hrvatska vlast, nište ne smiju. I da je to sve još uvijek SAO Krajina.
Pitanje je i koliko takvih automatskih pušaka još ima po Boboti, Borovu selu, i slično? Smije li tamo hrvatska policija uopće ući i pretražiti po dojavama? Smije li voditi istražne radnje kako bi saznala gdje i koliko ih ima? Smije li se policija pojaviti tamo gdje pretpostavlja da će se dogoditi incident na dan kad se redovito događa, kako bi ga na vrijeme evidentirala i na njega pravodobno reagirala? Koliko policajaca srpske nacionalnosti koji su služili u agresorskoj vojsci još ureduje u hrvatskoj policiji – i pitanje je koliko uopće mogu biti lojalni svojoj državi i vladi, a koliko svoj položaj koriste kako bi i dalje služili onome kome su služili i prije rata?
Plenki protiv Muzeja žrtava komunizma!
Traženje DP-a da se osnuje Muzej žrtava komunizma Plenki je izigrao te kazao da će to biti u sastavu Povijesnog muzeja kao odjeljak žrtava totalitarnih sistema. Komunisti su ubili najviše Hrvata bez istraga i suda, komunisti su progonili (i danas progone) domoljubne Hrvate, komunisti su širili jugočetničke laži o NDH, skrivali istinu o Bleiburgu, Viktingu i Križnim putovima. Komunistički sineki žele sve to zamaskirati u neki neodređeni totalitarizam. Hrvatima treba istina o komunističkim zločinima i potreban je poseban muzej o zločinima komunizma nad Hrvatima. Hrvatima treba istina o NDH i o Jasenovcu, dosta je jugočetničke historiografije i laži.
Nanad Piskač piše: „Oko 130 masovnih grobnica nalazi se u Zagrebu i njegovoj najbližoj okolici. Kad bi se sve otkrile i istražile, te kad bi se u međunarodnoj znanstvenoj suradnji istražio Jasenovac i Macelj, stvari s karakterom „osloboditelja“, njihovom svrhom i smislom, sjele bi na svoje pravo povijesno i moralno mjesto. Za takvo što potrebna je politička odluka. No, u tom smjeru ništa se iz mandata u mandat ne događa, čime se produžuje jasenovački mit, čime se ide na ruku velesrbijanskoj politici i čime se radi izravno na štetu hrvatske države i naroda. Zatrovani temelj ključne društvene podjele nitko ne dovodi u pitanje, niti nudi rješenja. Komunistički zločini – nisu tema. Tamo gdje sramežljivo provire u javnost na djelu je reakcionarni revizionizam narodnih neprijatelja. I tako prođe tridesetak godina samostalnosti u ozračju „demona u demokraciji“
Piskač dalje piše: „Prema tome, političke elite i u slobodnoj Hrvatskoj ponašaju se kao produžena ruka OZN-e, odnosno kao njezina ulaštena proteza za 21. stoljeće. Naime, kaj. Ta je revolucionarna represivna organizacija, utemeljena godine 1944. s Aleksandrom Rankovićem na čelu imala precizno zacrtane zadaće. Ona je kao „jedinstvena moćna organizacija“ trebala upravljati „političkom obavještajnom službom u inostranstvu i na okupiranoj teritoriji i kontraobavještajnom službom u NOVJ i na okupiranoj teritoriji i na neokupiranoj teritoriji“ (Osnivački dokument OZN-e). Dok postoji hrvatska država, njezin teritorij je prema mjerilima OZNE (i njezinih slijednica) – „okupiran“. Tamo gdje nema hrvatske države, tamo je „slobodan teritorij“. Jest, to je prizemno totalitarna logika, ali ona, drugarice i drugovi, funkcionira!
Titov general Ranković 18. svibnja 1944., jednu godinu prije „oslobođenja“, u svom pismu proglašava OZNU za „organe državne bezbednosti“. Oni „moraju biti najdosledniji zaštitnici i čuvari tekovina narodno-oslobodilačke borbe“. Možemo li onda zaključiti da su oznaši svi oni koji danas čuvaju revolucionarne tekovine, mitove i dosjetke, ili samo oni koji su u tome „najdosledniji“?! Ranković na istom mjestu vizionarski predviđa – „Ozna će postati najomiljenija organizacija u našem narodu“. „Potčinjena“ jedino J. B. Titu. A on je i dalje neupitna veličina, bez obzira na sve zločine. Takvo je stanje svijesti i prakse moguće jedino u partijsko-represivnoj državi s demokratskom perikom!
Pripreme za „oslobođenje“ OZNA je razradila godine 1944. u strogo povjerljivom dokumentu „Zadatci NOOa pri oslobodjenju novih krajeva“. Razrađena su pravila ulaska u gradove. Ukratko – vojne postrojbe prve ulaze u gradove i „osiguravaju sve objekte bez razlike, bili vojnički ili ne“ itd. Svu vlast poslije zauzimanja gradova „vrši OZNa, kojoj se stavljaju na raspolaganje svi organi upravnih odjela NOO“. Tek „kad OZNa izvrši prva čišćenja i osigura grad, onda počinje predavati upravu u ruke NOO“. Zanimljivo je i ovo: „treba odmah u svakom okrugu osnovati logore za prisilan rad“. Tako je, dakle, počelo s masovnim zločinima – planirano i organizirano, a kako je danas, znamo – prekidaju se iskapanja, sprovodi umorenih žrtava odvijaju se što dalje od javnosti… Jedino, ruku na srce, nema logora za prisilni rad, no, ta je činjenica nadomještena sofisticiranijim pravosudnim, državno-odvjetničkim i drugim „demončekima“.
Čemu i kome služe kartoteke Odjelenja za zaštitu naroda
Za one baštinike jugokomunističkoga totalitarizma koji eventualno posustaju u čuvanju revolucionarnih tekovina, prenosim jedan mali podsjetnik kako ne bi skrenuli s „kursa“ i kako bi ispravno nastavili izgrađivati svijetlu budućnost. O kartotekama je riječ. Evo što i kako treba raditi: „Osim zadataka prikupljanja podataka o narodnim neprijateljima, osnivanja kartoteka i vodjenja evidence o licima sumnjiva ponašanja, treba da težište svih vojno-pozadinskih vlasti i R.O.C.-eva bude upravljano na sačinjavanje popisa svega stanovništva sa njihova djelokruga ili sektora, uz naznaku generalija za svakoga pojedinca eda bi sada i po oslobodjenju mogli imati tačan uvid o radu, ponašanju i odnosu prema N.O.P. svakog pojedinca. Na taj način moći ćemo ocijeniti rad i djelovanje svakog pojedinca, zločince kazniti za zlodjela, a nedostojnima onemogućiti pristup u naše redove“. Tako je u mjesecu ožujku 1945. Odsjek OZN-e za Zagrebačku oblast naveo da je „upisano u kartoteku Oblasti daljnjih 4.800 zločinaca“, što ukupno „broji 8.141“.
Ako vas, poštovani čitatelji, ovdje navedeni navodi podsjećaju na današnje titeke i rankoviće, koji priječe istini da izađe na svjetlo dana, onda ste sto posto na dobrom tragu. Zločini jugokomunista, masovna pogubljenja bez evidencije i sudskog postupka, a prema stanju i „spiskovima“ Ozninih „kartoteka“ pripremljenih za „svaku oblast“, bili su planirani, organizirani, provedeni, masovni i prikriti. Takvima trebaju i ostati, kako bi osloboditelji koji su okupirali i Zagreb i Hrvatsku u cjelini, kao i njihovo potomstvo, vladali nad hrvatskim „zločincima“.
U nedavno završenoj predizbornoj kampanji, problem jugokomunističkih zločina i njihovih posljedica nijedna iole relevantna stranka nije ni spomenula (kao i druge goruće probleme države i nacije), kamoli stavila na popis recimo deset nezaobilaznih tema, dilema i problema koje hrvatska država mora riješiti. Bit će da se i one u izmijenjenim okolnostima u ozbiljnoj mjeri pridržavaju Rankovićevih uputa iz 1944/45., svakako revnije negoli prema europskim deklaracijama i rezolucijama o potrebi osuda svih totalitarnih režima. O potrebi pak znanstvenih istraživanja da i ne govorimo. Komunizam se, pod krinkom antifašizma, na državnoj razini slavi još jedino u Hrvatskoj, Srbiji i Bosni i Hercegovini. Stoga je, nažalost, i razumno i objektivno pretpostaviti da su u tim državama i dalje djelatne i operativne „zemaljske“ OZN-e sa svojim „kartotekama“ za i najmanje mjesto, vojničkim ustrojem i načinom rada, ideološkim političkim ciljevima i svijetlim tekovinama.
Izvor: hrvatskonebo.org / Naime, kaj
I nakon svega napisanog, rečenog drugu Plenkiju nije jasno zašto ga istinski domoljubi nazivaju veleizdajnikom.
Ravnatelj JUSP-a Jasenovac dao ostavku
Ravnatelj JUSP-a Jasenovac dao ostavku dan nakon što je mrežna platforma CroFacta, koja se bavi provjerom točnosti informacija, objavila članak povjesničara Vladimira Geigera u kojem se navodi kako su neke informacije na mrežnim stanicama JUSP-a Jasenovac netočne.
Radi se o netočnim informacijama o sadržaju sastanka predstavnika Trećeg Reicha i NDH u lipnju 1941. godine, pojašnjava taj list te dodaje kako je na stranicama JUSP-a Jasenovac objavljeno da je na tome sastanku predstavnika Njemačkoga Reicha i NDH u njemačkome poslanstvu u Zagrebu 4. lipnja 1941. zaključeno da se “srpsko pitanje” u NDH riješi “masovnim iseljavanjem Srba u Srbiju, masovnim ubijanjima na terenu i deportiranjem u koncentracijske logore”.
Nadalje se tvrdi da su na tome sastanku nacisti vlastima NDH odobrili ‘već ranije poduzete mjere za konačno rješenje srpskog pitanja u NDH’, a i da su se vlasti NDH ‘na vlastiti zahtjev’ priključile planu preseljenja ‘obvezavši se deportirati u Srbiju 30.000 više Srba nego što će prihvatiti Slovenaca iz Trećeg Reicha“
Za laži JUSP-a Jasenovac drugarica Ninočka i drug Plenki izdvajaju godišnje malo manje od pola milijuna eura našeg novca. Zar to nije sramotno? Zar to nije veleizdajnički čin?
Govor mržnje u Saboru
Ne može bez govora mržnje u Saboru, Dušica je kazala:
„Vi iz HDZ-a ste zapravo normalizirali stranku iz čijeg programa i nastupa iščitavamo mržnju, šovinizam, militarizam, želju za represijom, zabranama, gušenjem slobode medija i kršenjem nekih temeljnih ustavnih prava.
Umjesto da se stvori sanitarni kordon ulasku takvih ekstremista u Vladu, da biste se održali na vlasti vi iz HDZ-a spremni ste radikalizirati društvo.
Program i retorika DP-a vraća nas u priču 90-tih godina umjesto da idemo naprijed…“
Jasno je da se radi o govoru mržnje prema neistomišljenicima, jasno je da je drugarica protiv države Hrvatske jer joj smetaju devedesete kada smo branili i obranili Hrvatsku od njenih fašista. Drugarica se zalaže za komunističko (fašističko) jednoumlje. Vidi više:
https://narod.hr/hrvatska/lili-bencik-sramotan-huskacko-manipulativan-govor-dusice-radojcic-u-saboru
Zanimljivo je što ministarka kulture i medija, Plenkijeva desna ruka, financira našim novcem.
Ministarstvo je za različite projekte u programskom području “Interdisciplinarne i nove umjetničke i kulturne prakse” izdvojilo 724.202 eura, približno pet i pol milijuna kuna. Riječ je uglavnom o financiranju alternativnih inicijativa koje bez tih financijskih izvora vjerojatno ne bi mogle opstati. Među primateljima potpore nalazi se nekolicina javnih ustanova poput muzeja, strukovnih udruga i drugih institucija, ali potpora njihovim projektima uglavnom je mala, u iznosu od nekoliko stotina do najviše dvije tisuće eura.
Tko su najveći primatelji državnih potpora u kulturi?
Najveći su primatelji udruga Kontejner s 25.216 eura, Labin Art Express s 22.562 eura, Multimedijalni institut s 18.580 eura, Autonomni kulturni centar sa 17.905 eura, udruga Drugo more sa 17.252 eura, URK Močvara sa 16.590 eura, Art radionica Lazareti s 15.925 eura, Savez udruga Klubtura s 15.262 eura, udruga Domino s 13.934 eura, Udruga za razvoj “uradi sam” kulture s 11.280 eura, udruga “Što, kako za koga” s 10.616 eura, udruga Metamedij s 9.953 eura, Generator multidisciplinarnih koprodukcija s 8.757 eura i udruga Kulturban sa 7.299 eura.
U zadnjih 12 godina Ministarstvo kulture je za festivala Queer Zagreb u sklopu festivala udruge Domino izdvojilo oko 1,5 milijuna kuna, iako je razvidno da festival ne zadovoljava temeljne kriterije natječaja na kojem je dobio ta sredstva, a to su:
- važnost programa za očuvanje kulturne baštine i kulturnog identiteta,
- promicanje hrvatske kulture u svijetu i uključenost u europske i međunarodne kulturne mreže i projekte,
- opći interes za kulturni razvitak kao i posebni interesi prema područjima obrazovanja, znanosti, gospodarstva, turizma itd. te
- promicanje programa za djecu i mlade.
Tomašević također financira, novcem građana Zagreba, mnogobrojne protuhrvatske udruge. Prema popisu primatelja potpore od Grada Zagreba u području “interdisciplinarnih i novih umjetničkih i kulturnih praksi”, najveći je iznos dodijeljen udruzi Kontejner za “XR festival” u visini od 14.000 eura, na drugom je mjestu udruga Bijeli val, koja je za “subverzivni festival” dobila 12.600 eura, na trećem je mjestu tradicionalni zagrebački ulični festival “Cest is d’best“ a na četvrtom “Queer Zagreb” s 12.000 eura. Ako se uzme u obzir koliko je pripalo kojem organizatoru, najviše je dobila udruga Kontejner, a Domino je na drugom mjestu.
Detaljne rezultate o dobitnicima poticaja možete pogledati na stranici Grada Zagreba.
(Izvor: narod.hr).
Gore navedeni podatci dokaz su veleizdajničke politike druga Plenkija i njegove ministarke kulture i medija.
Borislav Ristić 18. svibnja 2024.: Politikom dominiraju nezreli pozeri bez vizije, ne mogu oni popraviti društvo
Kontaminacija jezika politike lažnim moralno-ideološkim dihotomijama vodi nas u samo srce problema današnje politike – sve politike su danas ideološki na istoj strani. Ovo je doba novog ideološkog jednoumlja, u kojem politikom dominiraju nezreli pozeri čiji su politički programi naseljeni vizijama koje plove po bezobalnim područjima mašte, daleko od svake praktične svrhe.
Čitava poanta današnje politike je ne tražiti odgovore, već uspostaviti moralni okvir u kojem će moja vizija biti viđena kao jedino ispravna. A moraliziranje je uvijek bilo dobar izgovor za nedostatak odgovora.
Do kada će Hrvateki plaćati udruge koje ih vrijeđaju, blate i teroriziraju?