U neokomunističkoj Hrvatskoj sve je posloženo tako da neokomunisti vladaju vječno. Bez promjene izbornog zakona i drugih zakona nema demokracije niti pravne države. Nedavno su izabrani novi članovi Ustavnog suda. Izbor je rezultat političke trgovine HDZ-a (neokomunističke Plenkijeve stranke) i SDP-a (staljinističko-titoističke Zokijeve stranke) pa nema govora o demokratskom izboru najboljih (neovisnih i stručnih). Ne znam koliko su izabrani stručni i pošteni ali znam da njihov izbor nije primjer neovisnog, poštenog i stručnog pravnog sustava.
Plenki nam se hvali rezultatima svoje vladavine ali nikako da kaže koliko nam je pala proizvodnja mlijeka, svinjskog i goveđeg mesa, koliko je mladih ljudi napustilo Hrvatsku zbog loših zakona i birokratskih procedura, zbog nepravde i vrijeđanja zdravog razuma.
Zoki trebunja o pravnoj državi, zaštiti naroda od Plenkijeva HDZ-a zaboravljajući da bi on odavno bio smjenjen da je Republika Hrvatska pravna država. Zoki pati od amnezije pa se ne može sjetiti „sjajnih“ rezultata svoje vladavine (štrajkova, progona branitelja, srozavanja obrambene moći, jako loših gospodarskih rezultata). Također se ne može sjetiti da je kao predsjednik uvrijedio svih, da je rušio i srušio vjerodostojnost hrvatske države na međunarodnom planu, da je kršio Ustav i da je promicao „srpski svet“ kao i njegov neokomunistički brat Plenki.
Neokomunistički HDZ, stranka koja ima preko 200.000 članova, je istaknuo predsjedničkog kandidata koji nije član stranke pa se postavlja pitanje kako je moguće da stranka s tolikim članstvom nema nikoga u svojim redovima kojega bi mogla istaknuti kao kandidata za predsjednika države. Očito je da Plenkiju odgovara postojeće stanje i da i dalje želi da Milanče ostane na funkciji predsjednika. Program i kampanja HDZ-ova kandidata su blago rečeno jadni (slikanje s veleizdajnikom Stipicom, lupetanje o tome što će uraditi kao predsjednik, ruke u džepovima, a pratnja nosi kišobran…). Istini za volju, treba napisati, ako bude izabran bit će bolji predsjednik od trenutnog koji se udebljao jedući tanke šnjite crnog kruha.
U kampanji je kandidatkinja Možemo (Ne-možemo) koja se brine za položaj socijalno ugroženih pa pokazuje svoju vilu i stan kao znak socijalne osjetljivosti. Svaku večer nam jugotelevizije pokazuju skupinu frustriranih baba koje šire govor mržnje, koje prijete i vrijeđaju. Drugarica kandidatkinja kaže da su vilu stekli ona (s doktoratom znanosti) i njen muž vrhunski glazbenik na prostorima Balkana. Ne zna drugarica (i nije ju briga) koliko doktora znanosti u Hrvatskoj teško sklapa kraj s krajem i da vilu mogu samo sanjati. Nije nam drugarica objasnila kako se s doktoratom znanosti može tako mnogo zaraditi, živjeti u luksuzu i pljuckati o socijalnoj osjetljivosti. Doktorica znanosti je nedavno prijavila policiji, policija nema pametnijeg posla, da se njen suprug dragovoljno sastao s jednim poduzetnikom. Drugarica s doktoratom znanosti nije znala objasniti zašto su se sastali i zašto bi policija to trebala istražiti, navodno se radi o nekavoj sačekuši. Čekamo znanstveno objašnjenje „znanstvenice“ iz sekte Možemo (Ne-možemo).
Jugotelevizije u Hrvatskoj, koje i Plenki financira, ne spominju jednog kandidata (Tomislava Jonjića) jer on je stvarni branitelj, jer je on hrvatski domoljub s programom pa je nepoželjan. Jonjić se zalaže za promjenu Ustava i reformu političkog sustava, reformu izbornog sustava, uvođenje dopisnog odnosno elektroničkog glasovanja, reformu instituta referenduma i olakšanje referendumskog odlučivanja.
Zalaže se za osudu komunizma, zaštitu državnih granica, zaštitu prava Hrvata u BiH, za pravnu državu i ravnopravan položaj RH u Europskoj uniji.
Dakle, Jonjić kandidat s jasnim programom nije poželjan pa je marginaliziran do krajnjih granica. Drugarica Ninočka (ministarka „srpskog sveta“ u RH) oduševljena je odnosom medija (za koje je Ninočka odgovorna) prema Tomislavu Jonjiću jer se njegov program ne uklapa u neokomunističku viziju Plenkijeva HDZ-a i „srpskog sveta“ kojega HDZ promiče i financira.
Hrvatekima se nude i dvije gospođe koje kažu da su one najbolji izbor i obećavaju (ako budu izabrane, a ne će) velike promjene zaboravljajući da one mogu samo predlagati ali ne i odlučivati, zaboravljajući na umreženost neokomunističkih i staljinističkih kadrova u državnoj administraciji i lokalnoj upravi.
Dok kandidati i kandidatkinje lupetaju po medijima u BiH su Hrvati opet izigrani i poniženi jer je američki dužnosnik nametnuo Zakon o Južnoj plinskoj interkonekciji. Naši „prijatelji“ Ameri su opet pokazali svoju dvoličnost, nerazumijevanje i protuhrvatski stav. Još jednom se pokazalo koliko nas naši „prijatelji“ uvažavaju, koliko su odani demokraciji i pravnoj državi BiH.
Drug Plenki je komentirao: “Hrvatska to radi s enormnim osjećajem energetske odgovornosti za srednju i istočnu Europu, uključujući naše susjede. Naš najbenevolentniji cilj je da Bosna i Hercegovina ne ovisi isključivo o ruskom plinu koji dolazi iz Srbije”, objasnio je Plenković.
Dodao je da realizacija ovog projekta ima širu dimenziju, istaknuvši da bi prilikom donošenja ovakvih zakona trebalo voditi računa o interesima svih konstitutivnih naroda.
“Pa ako je Hrvatska ta koja Bosni i Hercegovini dovodi plin s južne strane, a to se zove Južna plinska interkonekcija, ne bi li onda trebalo voditi računa i o interesima hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini na jedan razuman i funkcionalan način, pragmatičan, a ne da se donosi zakon koji je drukčiji od onoga što su politički predstavnici hrvatskih stranaka i stranaka ‘Trojke’ početkom ovoga tjedna dogovorili. To nije u redu”.
Usvajanje Zakona o Južnoj plinskoj interkonekciji ponovno pokazuje kako se ne poštuju prava Hrvata u BiH, kako BiH nije niti demokratska niti pravna država već protektorat EU i SAD-a koje krše postignute sporazume o ustroju BiH. Naši „prijatelji“ Ameri su nam opet zabili nož u leđa. Veliko je pitanje što slijedi od siječnja 2025. godine kada Trump preuzme vlast. Ovaj slučaj pokazuje koliko se Zokija i Plenkija uvažava u međunarodnim odnosima, pokazuje da za RH i interese Hrvata u BiH nema tko lobirati u SAD-u.
Dugogodišnja protuhrvatska politika hrvatskih (nazovi hrvatskih) političara od Račana do Zokija i Plenkija pokazuje rezultate pa se ne treba čuditi da su Hrvati u BiH izigrani i podcjenjeni do krajnjih granica.
Dok političari u Hrvatskoj lupetaju, prozivaju i vrijeđaju jedni druge susjedi se naoružavaju, ostvaruju kontakte i poboljšavaju svoj položaj u novom preslagivanju koje slijedi nakon dolaska Trumpa na vlast. Nažalost, Hrvatsku nema tko zastupati na međunarodnoj sceni (tako pokazuju rezultati)!