Dezerteri i mrzitelji Hrvatske kao samostalne države u utrci za Pantovčak.
Jedna kandidatkinja kaže: ‘Kobila se utrkuje s kornjačama, a ja nisam kornjača.’ Ok. Ako nije kornjača valjda misli da je kobila, a ovi drugi da su kornjače?
Savjetnica u kabinetu predsjednika Republike Srpske kaže da Hrvatska danas nema predsjednika nego „opozicijskog premijera“: Kaže: „To je nedopustivo!“ To je drugarica savjetnica dobro i točno kazala ali ono što je još kazala pokazuje lošu stranu kandidatkinje.
Ako bude predsjednice (a ne će) dala bi sebi mnogo veće ovlasti: to uključuje Ministarstvo vanjskih poslova, Ministarstvo obrane i sigurnosno-obavještajnu službu’. Malo morgen rekao bi drug Slobo.
Predstavila se kao spasiteljica Hrvatske pri ulazu u Schengen. Hrvateki do sada nisu znali koliko je savjetnica moćna. Ah ti Hrvateki!
Savjetnica podržava „srpski svet“ pa kaže „Trenutna uzavrela situacija između Crne Gore i Hrvatske nikako nije opravdana. Smatram da se moramo pomiriti s prošlošću. Kako smo se pomirili sa Srebrenicom, na isti način trebamo se pomiriti i s rezolucijom o Jasenovcu“. Svašta drugarica savjetnica priča.
Hrvatska se mora pomiriti sa širenjem „srpskog sveta“ na region, mora se pomiriti s jasenovačkim mitom da su Hrvati genocidan narod. To nam poručuje drugarica savjetnica koja hoće na Pantovčak!
Hrvateki su oduševljeni savjetnicom-kandidatkinjom, zar ne?
Drugarica kandidatkinja je protiv obveznog vojnog roka
Sekta Možemo ima kandidatkinju za Pantovčak. Sekta kao parlamentarna stranka dobiva novac iz proračuna za blaćenje Hrvata i Hrvatske. To im nije dosta pa su pozvali Hrvateke da doniraju za izbornu kampanju psihijatrice poznate po protunarodnim, protuhrvatskim stavovima.
Drugarica poznata kao zagovornica transrodne i rodne ideologije, feministkinja, protivnica vojnog roka želi biti vrhovna zapovjednica vojske!
Hrvateki imaju mogućnost izabrati psihijatricu koja je protiv jačanja obrane RH za vrhovnu zapovjednicu. To je i za Hrvateke previše, oni ipak više vole dezertere koji pričaju o Domovinskom ratu i obrani RH.
Sekta Možemo i drugarica psihijatrica znaju da nemaju izglede za doći na Pantovčak ali vodit će predizbornu kampanju s ciljem vrijeđanja, pljucanja na sve one koji ne misle kao oni. Drugarica je pravi izbor za izvrtanje činjenica, laganje, pljuvanje i vrijeđanje. Samo naprijed drugarice!
Slučajni stranački predsjednik
Danas Hrvateki imaju stranački opredjeljenog predsjednika koji zastupa oko 30% glasačkog tijela, imaju osobu koja pravi podjele u društvu, koja vrijeđa neistomišljenike, koja izvodi igrokaze i cirkus. U njegovu mandati premalo dobroga smo vidjeli, gotovo ništa. U predizbornoj kampanji za parlamentarne izbore pokazao je ponovno svoje pravo lice, stranačku opredjeljenost, egomaniju, nepoštivanja Ustava RH i riječnik ispod razine uličnoga. Drug s Pantovčaka ima neograničene mogućnosti u kampanji i sve to na teret poreznih obveznika. Svakodnevno je u kampanji, u medijima jer se nešto obilježava i/ili slavi. Drug priča o štednji, a nemilice troši, priča o sredstvima za vojsku, a troši sredstva namijenjena vojsci, priča o umirovljenicima, a troši novac koji bi se mogla dati umirovljenicima. Mainstream mediji su oduševljeni njegovim ponašanjem, nitko da ga pita zašto jedno priča, a drugo radi. Nitko da napiše istinu o slučajnom predsjedniku „slučajne države“.
Nasuprot protuhrvatskim cirkusantima imamo kandidata branitelja i domoljuba.
Mainstream mediji: Domoljub i branitelj – no passaran
Među kandidatima je jedan hrvatski branitelj, istinski domoljub i ozbiljan kandidat za Pantovčak kojega neokomunistički, protuhrvatski mediji prešućuju i omalovažavaju.
Tomislav Jonjić, hrvatski odvjetnik, diplomat, publicist, povjesničar i političar, kandidat je za predsjednika države Hrvatske.
Rođen je 1965. godine u Imotskom kao najstarije od petero djece u obitelji političkih osuđenika. Roditelji su kao gimnazijalci osuđeni 1959. na višegodišnje kazne zatvora zbog organiziranja ilegalne organizacije pod nazivom Hrvatska revolucionarna mladež.
Osnovnu i srednju školu završio je u Imotskom, a Pravni fakultet 1988. u Zagrebu. Godine 2015. doktorirao je temom „Ivo Pilar kao politički ideolog“.
Sudionik je Domovinskog rata 1991.-1992., a od kraja 1992. do kraja 1995. godine ugovorni je diplomat u veleposlanstvu Republike Hrvatske u Bernu (Švicarska). Potom je nepune dvije godine savjetnik za međunarodne odnose u Ministarstva unutarnjih poslova (1995.-1997.).
Kao glavni branitelj sudjelovao u dva postupka na sudu u Haagu te pred Sudom Bosne i Hercegovine. Pred hrvatskim sudovima branio je više hrvatskih branitelja.
Objavio je više knjiga, od kojih su četiri znanstvene monografije te uredio petnaestak knjiga drugih autora. U raznim časopisima i zbornicima objavio više od pedeset znanstvenih i stručnih članaka s područja hrvatske povijesti 19. i 20. stoljeća, prava, književnosti i sociologije te više desetaka znanstveno-popularnih tekstova.
Otac je trojice sinova: Trpimira (1988.), Zvonimira (1993.) i Mislava (2001.); djed četvorice unuka, a peto unuče je „na putu“.
Vidi:
Jedini kandidat koji stvarno ima program!
Predizborna kampanja (laganje, vrijeđanje, obećavanje nemogućega) uskoro započinje…