Doček hrvatskih rukometaša uzbudio je petu kolonu u Hrvatskoj, jugonostalgičare, mrzitelje Hrvata i hrvatske države. Izražavajući svoju mržnju prema pjevaču Marko Perkoviću Thompsonu izražavali su mržnju i prema Hrvatima te hrvatskoj državi. Svjedoci smo višegodišnjeg progona pjevača od strane četnika, jugonostalgičara, raznih protuhrvatskih udruga i takozvanih ljevičara.
Tražili su od druga Plenkija da zabrani nastup Marka Perkovića Thompsona na dočeku hrvatskih rukometaša (viceprvaka svijeta), a drug Plenki je kazao da to nije njegov izbor već izbor hrvatske rukometne reperezentacije. Dakle možemo zaključiti da drug Plenki misli isto kao drug Pusić i ostali mrzitelji Hrvata i hrvatske države.
Za silne javne izljeve mržnje u medijima i na društvenim mrežama glavni krivci su drug Plenki i njegova miljenica ministarka Ninočka jer nisu odredila jasna pravila ponašanja. Za silan govor mržnje na društvenim mrežama kriva je ministarka Ninočka jer nije ni pokušala predložiti zakon kojim bi se taj govor mržnje sankcionirao i kojim bi se lažni profili mrzitelja uklonili iz javnog prostora. Ministarka Ninočka i drug Plenki financiraju udruge koje šire govor mržnje. Kojekakve nevladine udruge financirane su iz EU, nekih veleposlanstava te stranih udruga i pojedinaca. Uglavnom se financiraju udruge koje imaju protuhrvatske stavove. Nitko u Hrvatskoj ne zna koliko stvarno novca udruge dobivaju i zašto (koji je glavni cilj).
Zahvaljujući drugarici Ninočki i drugu Plenkiju imamo cenzuru. Njihovi cenzori nas blokiraju bez objašnjenja i razloga jer navodno kršimo nejasne i nepostojeće standarde. Cenzori obično imaju dvostruka mjerila pa govor mržnje takozvanih ljevičara ne cenzuriraju. Često se objava činjenica proglašava kršenjem standarda i tako se krše ljudska prava i sloboda govora. Takvim postupcima nanosi se šteta društvu u cjelini, ljudi ne znaju što je istina.
Najnoviji izljevi mržnje prema neistomišljenicima iskazala je udruga Centar za građanske inicijative (CGI) Poreč koja je u Zagrebu organizirala sastanak s predstavnicima klubova zastupnika SDP-a, HDZ-a i Možemo kako bi predstavila rezultate svog “istraživanja” iz kojeg proizlazi da portal Narod.hr treba zabraniti. Dokument temeljem kojeg se traži progon portala nosi naslov „Utjecaj medijskih sadržaja na portalu Narod.hr na LGBTIQ+ zajednicu“. Autorica je Nataša Vajagić.
U objavi na Facebooku navode: „Medijski sadržaji portala Narod.hr ozbiljno narušavaju njihovu sigurnost, dostojanstvo i mentalno zdravlje. Ovo nije pitanje slobode govora – ovdje govorimo o medijskom sadržaju koji sustavno diskriminira i stigmatizira LGBTIQ+ osobe“.
Anketa je provedena u sklopu akcije pod nazivom “DiskrimiNacija“, podržane putem javnog poziva za akcije za obranu europskih vrijednosti programa Impact4Values“, stoji u dokumentu. Uz financijsku podršku vlasti, od te iste vlasti traži se sankcioniranje neovisnog medija. Osobna mišljenja i subjektivni doživljaji (malog broja) takozvanih LGBTIQ+ osoba se pokazuje kao objektivni argument što ne može biti u nijednom slučaju.
Kako oni shvaćaju demokraciju vidi se u onemogućavanju drugog mišljenja u anketi koju su provodili.
Isključeni ‘saboteri’
„Od 846 osoba koje su pristupile ispunjavanju ankete tijekom 33 sata koliko je bila otvorena, 80 osoba je isključeno jer su se identificirale kao heteroseksualne endospolne cis osobe“, navodi se u dokumentu.
Većina građana Republike Hrvatske ovdje su okarakterizirani kao „heteroseksualne endospolne cis osobe“. Ne ulazeći u analizu ove konstrukcije, recimo zasad kako je riječ o – muškarcima i ženama, onom „standardnom“ tipu kojeg redovito susrećete svaki dan.
Također, iz ankete je isključeno i 229 „sabotera“ iz redova portala Narod.hr, odnosno riječ je o ljudima koji su anketu ispunili na našu preporuku. U konačnici, temelj za progon portala su subjektivni doživljaji 537 „LGBTIQ+ osoba“, većinom starosti od 20 do 30 godina.
OGI Poreču su se pridružile i 32 organizacije civilnog društva . To su one udruge koje sustavno šire govor mržnje prema neistomišljenicima, udruge koje ne mogu smisliti domoljubne Hrvate ni hrvatsku kao samostalnu državu. Svoju mržnju iskazuju svakodnevno i na pojedinim manifestacijama tijekom godine (Hod za život, hodočašća, svete mise, moljenje krunice…).
Hrvatska vlada, također, financira i udrugu Inicijativa mladih za ljudska prava (YIHR) koja sustavno blati hrvatske branitelje i Domovinskog rata, opravdava velikosrpsku agresiju na Republiku Hrvatsku. Udruga djeluje protuhrvatski u suradnji sa sličnim udrugama iz Bosne i Hercegovine, Srbije, Crne Gore. Nedavno je Inicijativa mladih za ljudska prava napala dr. Antu Nazora i iznijela niz laži o ratu u BiH. Za njih ne postoje bošnjački i srpski zločini nad Hrvatima. Oni ne priznaju agresiju na Republiku Hrvatsku, negiraju i umanjuju hrvatske žrtve.
YIHR ima više izvora financiranja. Glavni su dakako državni proračun, ali i donacije inozemnih vlada. Ukupno, u 2022. godini dobili su 306 403 eura, od toga iz RH 62.196 eura! 2023. godine od „domaćih donatora“ dobili su 94.330 eura! Dakle, RH financira blaćenje hrvatskih branitelja i laži o obrambenom i oslobodilačkom Domovinskom ratu. Sramota!
„Domaćih donatora” su: Središnji državni ured za demografiju i mlade, Ured za udruge Vlade Republike Hrvatske, Grad Zagreb, Nacionalna zaklada za razvoj civilnoga društva. Tu je i Fond za aktivno građanstvo, europski projekt, koje u Hrvatskoj konzorcij u sastavu Slagalica – Zaklada za razvoj lokalne zajednice iz Osijeka, Zaklada za ljudska prava i solidarnost – SOLIDARNA iz Zagreba, Udruga za razvoj civilnog društva SMART iz Rijeke i CNVOS – Centrom za informiranje, suradnju i razvoj nevladinih organizacija iz Ljubljane.
Među stranim donatorima su: Francusko veleposlanstvo u Zagrebu, Norveške zaklade (EEA & Norway Grants Active Citizens Fund; EEA & Norway Grants Fund for Youth Employment), Erasmus+, Europe for Citizens, EU CERV Impact4Value, američka Nacionalna zaklada za demokraciju (National Endowment for Democracy – NED), švicarska privatna zaklada PeaceNexus, njemačka Zaklada Robert Bosch i više privatnih zaklada.
Zna li netko u brojnoj državnoj administraciji koliko imamo nevladinih udruga, zašto se zalažu, tko ih financira i? Jesu li te udruge prijetnja sigurnosti hrvatskog društva u cjelini?
Ova pitanja su više puta, tijekom godina, postavljena ali nikada nismo dobili odgovor!