U Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu je 11. veljače 2026. godine predstavljena knjiga „Prikrivena grobišta Hrvata u Sloveniji“. Radi se o velikoj znanstvenoj monografiji slovenskih autora prof. dr. sc. Mitje Ferenca i dr. sc. Uroša Košira. Urednik knjige je dr. sc. Deniver Vukelić, a izdavač Školska knjiga iz Zagreba.
Predstavljanju su nazočili, pored brojnih uzvanika iz političkoga, društvenoga i kulturnoga života, i predsjednik Vlade Republike Hrvatske Andrej Plenković, predsjednik Hrvatskoga sabora Gordan Jandroković te bivši predsjednici Vlade Republike Slovenije Janez Janša i prof. dr. sc. Miro Cerar. Prikazan je i kratki film Prikrivena grobišta Hrvata u Sloveniji.
Živimo u neokomunističkoj Hrvatskoj u kojoj trgovi i ulice i danas nose imena dokazanih komunističkih zločinaca, u kojoj se slave komunistički zločini i zločinci zahvaljujući hrvatskoj vlasti. Hrvatska vlast usvojila je EU Rezolucije i Izjave o osudi komunističkih zločina ali u stvarnosti nije ništa napravila i tako su osude ostale mrtvo slovo na papiru.
Zaboravne treba podsjetiti da je ovo druga knjiga dr. sc. Mitje Ferenca o prikrivenim grobištima Hrvata u Sloveniji. Dr. sc. Mitja Ferenc je 2005. godine u Sloveniji objavio knjigu: Prikrito in očem zakrito. Prikrita grobišča 60 let po koncu druge svetovne vojne, Celje , 2005. godine, a 2007. godine u Hrvatskoj objavljena je knjiga (na hrvatskom, slovenskom i engleskom jeziku): Prikrivena grobišta Hrvata u Republici Slovenij, Prikrita grobišča Hrvatov v Republiki Sloveniji, Hidden Croatian Mass Graves in the Republic of Slovenia). Autori knjige su dr. sc. Mitja Ferenc i Želimir Kužatka. Urednik knjige bio je dr. sc. Dražen Živić. Nakladnik te knjige bio je Počasni bleiburški vod, Zagreb i Sunakladnik Damir Radoš, Burlimgam, SAD. Knjiga ima 200 stranica, tablice i fotografije stratišta.
Nova knjiga ima isti naslov Prikrivena grobišta Hrvata u Sloveniji. Knjiga ima 735 stranica, sadržava 839 fotografija i 99 zemljovida. Opisano je ukupno 14 grobišta iz kojih su ekshumirani posmrtni ostatci žrtava te 32 potvrđene lokacije grobišta od utvrđenih 750 prikrivenih grobišta širom Slovenije.
Navodi iz drugog poglavlja nove knjige (Poglavlje 2. Ubijanje i brisanje tragova, str. 38-44.)
Naredbu za čišćenje neprijatelja (ustaša, domobrana, neistomišljenika) donio je Josip Broz Tito (vrhovni zapovjednik Jugoslavenske armije, predsjednik vlade Demokratske Federativne Jugoslavije, komesar za obranu i generalni sekretar CK KPJ-u.
Najveći broj nepodobnih Slovenaca ubili su Slovenci pripadnici OZN-e i KNOJ-a, a likvidacije Hrvata, Srba i Crnogoraca pripadnici Jugoslavenske armije, pripadnici OZN-e i KNOJ-a.
Većina ubojstava u Sloveniji izvršena je od svibnja do srpnja 1945. Ubijeni su pripadnici vojske NDH, njemački vojnici, slovenski domobrani, te zarobljenici drugih pokrajina. Ubijeni su i zarobljenici koje su Britanci vratili iz Austrije. Žrtve su bile izbrisane iz javnog sjećanja, oduzeto im je pravo na grob.
Do sada je u Sloveniji evidentirano gotovo 750 lokacija prikrivenih grobišta, od kojih je veći dio neistražen.
U ratu i poraću poginulo je 100 000 Slovenaca, oko 15 000 ubijeno je bez suđenja nakon završetka rata, ali se zbog brisanja tragova za većinu ne zna gdje su njihovi posmrtni ostatci.
Bez suđenja likvidirano je više desetaka tisuća vojnih zarobljenika i civila. Druga je posebnost da su žrtve izbrisane iz javnog sjećanja i da im je oduzeto pravo na grob. Njihova grobišta desetljećima su namjerno i pomno prešućivana. Ta grobišta nisu „postojala“ i, prema nalogu saveznih vlasti, morala su se sravniti, prekriti i uništiti.
Ministarstvo unutarnjih poslova DF Jugoslavije 18. svibnja 1945. godine federalnim je ministrima izdalo nalog „prema kojem NOO mora učiniti sve što je potrebno da se odmah uklone (sravnaju sa zemljom) sva grobišta kao i pojedinačni grobovi okupatora i domaćih izdajica i tako izbriše svaki trag za njima….“
Naputak je potpuno negirao Ženevsku konvenciju (o postupanju s vojnim zarobljenicima) iz 1929. koje su regulirale međunarodno vojno, humanitarno i kazneno pravo.
Brisanje tragova: rudarska okna zalili su vodom i ulaze u njih minirali. Minirali su krške ponore tako da je minirani materijal zatrpao žrtve ili su u ponore bacali drva, stijene, a poslije i smeće. Protutenkovske jarke zasuli su i izravnali, baš kao i obične jame koje su iskopali za ubijene.
Ako je obitelj saznala za mjesto žrtve nije smjela (osim tajno) izvršiti ekshumaciju, niti obilježiti grob.
Katolička crkva se u pastirskom pismu od 20. 9. 1945. godine protivila uništavanju grobova. Napomena: Ovo su navodi iz drugog poglavlja knjige, nisu citati.
Knjiga Prikrivena grobišta Hrvata u Sloveniji argumentirano otkriva prirodu komunističke vladavine i počinjenih zločina nad (vojnicima i civilima) Slovencima, Hrvatima, Srbima, Crnogorcima, Njemcima i pripadnicima drugih naroda, svima koje je zločinačka partija proglasila neprijateljima.
„Iz njihova je znanstvenoga djela vidljivo da je nakon završetka Drugoga svjetskoga rata počinjen genocid nad Hrvatima, masovni zločin, najveći u Europi. S obzirom na to da mnoga grobišta nisu otkrivena ni dostupna do danas, Republika Hrvatska i Republika Slovenija još uvijek nisu ispunile zahtjeve europskih rezolucija u kojima se traži da se nastave istraživati skrivena grobišta, provedu dostojanstveni ukopi i podignu spomen-obilježja za buduće generacije.“ Kazao je dr. sc. Ante Žužul, na predstavljanju, u ime Školske knjige.
„Knjiga predstavlja dosad otkrivene tajne grobnice u Sloveniji i one iz kojih su iskopani posmrtni ostatci hrvatskih vojnika i civila, a donosi i kronologiju događaja počevši od masakra i brisanja grobova pa sve do postupaka kojima smo, nakon demokratskih promjena prije 35 godina, polako, svakako presporo, pokušavali nadoknaditi civilizacijski dug prethodnih generacija i odati pijetet žrtvama“, objasnio je autor Mitja Ferenc.
„Nadam se da će ova knjiga biti doprinos nama kao ljudima i kao civilizaciji koja zna kakav odnos treba imati prema mrtvima. Važno je da spoznamo istinu za sve one koji su pali u Drugom svjetskom ratu i poraću, jer zaslužuju imati ime i grob. Ova knjiga način je da se otvore oči i onima koji ne žele ili još nisu spoznali tu istinu. Mi autori pisali smo ju upravo s tom namjerom“, dodao je Mitja Ferenc.
O teškom putu do identifikacije žrtava govorio je drugi autor knjige, arheolog Uroš Košir.
„Kada ne postoje dokumenti o pronađenim žrtvama, arheološki podatci i antropološki postupci jedini su izvor informacija o metodama ubijanja i o samim osobama. U slučajevima ekshumacija predstavljenim u knjizi vidljivo je da su u mnogim slučajevima hrvatske žrtve potvrđene upravo uz pomoć karakterističnih predmeta koji se povezuju s raznim hrvatskim oružanim snagama, a istraživanje nam omogućuje da rasvijetlimo događaje koji su desetljećima zataškavani i donosi korak prema identifikaciji slovenskih, hrvatskih, njemačkih i drugih žrtava ubijenih na slovenskom tlu nakon završetka Drugoga svjetskog rata”, izjavio je Uroš Košir.
„Knjiga je zbog svojega sadržaja, bogatoga teksta i slikovnoga materijala temeljno znanstveno uporište koje razotkriva sve razmjere jugoslavenskoga zločina počinjenoga napose prema Hrvatima. S pomoću predočenih materijalnih dokaza i argumentiranih objašnjenja autori Mitja Ferenc i Uroš Košir uspjeli su minucioznim znanstveno-istraživačkim pristupom utvrditi pojedine lokacije grobišta i rasvijetliti načine likvidacija vojno poraženih i političko-ideoloških neistomišljenika u neposrednom poratnom razdoblju“, istaknuo je povjesničar dr. sc. Zlatko Begonja.
Monografija Prikrivena grobišta Hrvata u Sloveniji važan je prilog za otkrivanje istine o poslijeratnim zločinima jugoslavenskih partizana nad vojnicima poražene strane kao i nad civilnim izbjeglicama na području Slovenije.
Druga Plenkija i druga Njonju, kao obnašatelje vlasti u RH, podsjećamo na dokumente EU koje je RH usvojila:
Rezoluciju 1481. o potrebi međunarodne osude zločina totalitarističkih komunističkih režima koju je Parlamentarna skupština Vijeća Europe usvojila 26. siječnja 2006.,
Hrvatski sabor je 30. lipnja 2006. donio Deklaraciju o osudi zločina počinjenih tijekom totalitarnoga komunističkog poretka u Hrvatskoj 1945.–1990. (NN, 76/2006.).
Rezolucija Europskog parlamenta od 19. rujna 2019. o važnosti europskog sjećanja za budućnost Europe (2019/2819(RSP)
Rezolucija Europskog parlamenta od 8. srpnja 2025. o očuvanju sjećanja na žrtve poslijeratnog komunističkog razdoblja u Sloveniji ( 2025/2575(RSP),
Rezolucije i izjave koje je usvojila i Republika Hrvatska ostale su mrtvo slovo na papiru!
Hrvatska je od rijetkih država bivšeg komunističkog bloka koja nije provela lustraciju – u tu grupu praktički spadaju samo još ostale države bivše SFRJ s izuzetkom Makedonije, te Rumunjska i dio država proizašlih iz bivšeg SSSR-a a koje nikad prije nisu ni bile države. Lustracija je osobito temeljito provedena u Mađarskoj, Češkoj, Poljskoj i Njemačkoj, danas najuspješnijim tranzicijskim državama, dok je u baltičkim zemljama problem bio KGB koji prije povlačenja pokupio dokumentaciju koja bi ih mogla kompromitirati.
Komunistički su simboli izrijekom zabranjeni u Poljskoj, Mađarskoj, Litvi, Latviji, Ukrajini.
U neokomunističkoj Hrvatskoj slave se komunistički zločini i zločinci, veliča se zločinac Tito kao i njegovi suradnici. U Republici Hrvatskoj njemačka groblja su obnovljena, a hrvatska su zatrta. Neokomunistička vlast ne dopušta obnovu hrvatskih groblja!
Jesu li drug Plenki i drug Njonjo, koji se hvale našom europskom civilizacijskom orjentacijom, nešto naučili pokazat će vrijeme.
Hvala slovenskim političarima, javnim osobama i mještanima na dugogodišnjem istraživanju prikrivenih grobišta u Republici Sloveniji. Hvala svima koji su čuvali i obilježavali stratišta unatoč komunističkoj represiji.
Hvala autorima dr. sc. Mitji Ferencu i dr. sc. Urošu Košir na znanstvenoj monografiji o prikrivenim grobištima Hrvata na teritoriju Republike Slovenije. Hvala uredniku knjige dr. sc. Deniveru Vukeliću i Školskoj knjizi iz Zagreba (izdavaču).