Rano ujutro, prije zore (6. kolovoza 1942.), počeo je napad partizana na župu. Partizani su opkolili zgradu oružničke postaje. Nakon višesatne borbe oružnici su se predali. Partizani su ih vezali i odvela pa ih ubili. Ubijeni su: Miško Njavro, Jure Tokić zapovjednik, Ante Bekavac, Ante Roguljić i Krunoslav.
U talijanskoj ofenzivi ALBIA od 12. do 28. kolovoza 1942. sudjelovalo je oko 10.000 talijanskih vojnika iz divizija “Bergamo” i “Messina”, koji su se sukobili s oko 850 partizana. Borba je trajala tri puna dana. Nakon toga partizani se povukoše, zaobiđoše Talijane, probiše se preko Grabovca i odoše prema Bosni. Partizani su zamutili kašu, zatim su se povukli i kad je nastao četnički pokolj civilnog pučanstva, njih nije bilo. Odakle su četnici došli u ovaj čisto hrvatski kraj? Odgovor je jednostavan. Talijani su ih doveli u zatvorenim kamionima iz istočne Hercegovine i kraj Vrgorca su ih pustili da rade što hoće. Oni su im čuvali stražu u Vrgorcu i na Turiji, a k tomu su narodu zabranili kretanje, da bi četnici bili učinkovitiji u pokolju.
U Jelsi su 27. listopada 1942., partizani ubili Ivana Luetića pok. Ivana, dok je kćerku držao u naručju. On je tamo bio preglednik i pretpostavljalo se da zna preko koga su partizani došli do nekoga oružja. Da ne bi komu kazao, morao je umrijeti. Za njim je ostala nezbrinuta žena i troje nejake djece: Milivoj, Boris i Desanka.
Nakon što su se Nijemci povukli 1944., Župu biokovsku posjećuju skupine partizana i bez ikakova razloga ubijaju civile i šišaju kosu djevojkama, sprovode otvorenu represiju:
Ivan Roglić, Nikolin, ubijen je 29. ožujka 1944. zato što je imao brata svećenika, don Grgu. Imao je 34 godine. Drugi neki razlog nije mogao postojati.
Mile Miloš, Ivanova, ubijena je kada i Ivan Roglić 29. ožujka 1944., jer je Nijemcima skuhala kavu. Imala je 33 godine.
Marko Luetić, koji je kao glavar rasporedio da svatko podjednako snosi teret za opskrbu Nijemaca drvima, platio je glavom. Tu večer, 8. svibnja, ubijen je na kućnom pragu. Bile su mu 73 godine.
Istoga dana ošišane su četiri djevojke, jer su Nijemci zalazili u roditeljske im kuće da se ogriju uz ognjište. Nijemci su zalazili i u ostale kuće, ali netko je dao uputu da budu kažnjene baš te četiri. A one su bile među najčestitijim djevojkama.
Ova župa prema do sada poznatim informacijama je u Drugom svj. ratu imala 116 žrtava, od čeka su oko stotinjak njih žrtve partizana i četnika, a ostalo su žrtve Talijana, Nijemaca i ustaša. Omjer žrtava nam govori dosta toga!
Naveden je popis od 99 žrtava.
Izvor: Tomislav Luetić, Župa biokovska, Zagreb, 1996.