U Srbu je i ove godine (2026.) proslavljen genocid nad Hrvatima Boričevca, Brotnje, Drvara i Kulen Vakufa. Drug Plenki je sve platio novcem poreznih obveznika!
Dr. Ivo Lučić jasno piše o mjestu Srb: “Srb, taj epicentar antihrvatstva, odakle su dolazile poruke mržnje i neprihvaćanja svake (ideje) hrvatske države, kako Banovine, NDH, tako i SR Hrvatske odnosno Republike Hrvatske”.
„Tamo su se (lokalni) Srbi pobunili protiv hrvatske države i ustaškog režima te su 27. srpnja 1941. uz manje-više otvorenu podršku talijanske fašističke vojske napali obližnju policijsku postaju, ali i hrvatsko (kao i muslimansko) civilno stanovništvo na širem području. Za ilustraciju samo navedimo da su srpski „ustanici“ na zvjerski način ubili 37 članova obitelji Ivezić, među kojima i 12-ero djece, više od 55 stanovnika Boričevca, sve hodočasnike iz Drvara koji su bili u Kninu na Sv. Anu itd.
Uglavnom, poubijali su sve Hrvate do kojih su mogli doći bez obzira tko su, što su i koliko su stari. Ostali su se razbježali, a nakon rata nije im bilo dopušteno vratiti se u svoje domove tako da je u tom dijelu Hrvatske i BiH došlo do njihove potpune „istrage“, kakvu svojedobno nije zamišljao ni Stojanović.
Ono što je dvojbeno, odnosno potpuno pogrešno to je navodni „antifašistički“ karakter ustanka koji bi točnije bilo zvati antihrvatskim. Posebno ako imamo na umu da je dio „antifašista“ ubrzo u Otriću potpisao sporazum s Talijanima te da su se htjeli boriti isključivo protiv ustaša, odnosno hrvatskih domobrana i policije, a ni u kom slučaju protiv talijanskih fašista.“
Četnički zločini u Bosni
„Prezentirajući u okviru historijskog sata rezultate istraživanja do kojih je došao istražujući zločine iz 1941. godine, doktor Mujo Begić kazao je da su zločini srpskih ustanika i način na koji su Bošnjaci ubijani 1941. godine sistemski zataškavani i nikada nisu u potpunosti sagledani njihov obim i veličina zločina.
“Više od 50 posto tadašnjeg civilnog stanovništva Ljutočke doline ubijeno je tih dana, i to na način koji nije zabilježen do tada. Vršena su masovna ubistva, strijeljanja, silovanja i raseljavanje preživjelog stanovništva. Nažalost, o svim tim zločinima danas svjedoči samo ova mala spomen-ploča”, kazao je Begić. Naglasio je da komunistički vlastodršci u periodu nakon Drugog svjetskog rata nisu dozvolili podizanje nikakvog spomen-obilježja za nevino ubijene stanovnike Ljutočke doline, dok su za Srbe, stradale kao žrtve ustaškog terora, podigli ogromni Memorijalni kompleks “Garavice”.
“Od Drvara do Bosanskog Novog među žrtvama fašističkog terora nema upisane niti jedne žrtve iz Orašca, Klise, Ćukova, Vakufa, Brda Demirovića, Ostrovice, mada su na ovom prostoru evidentirane 2.234 žrtve. To, zapravo, govori o odnosu vlasti prema žrtvama Ljutočke doline. Za ove žrtve nije bilo nikakvog spomenika, nije postojao nijedan kvadrat naspram 170.000 kvadrata ‘Garavica’. To govori o odnosu prema ovom kraju, to govori o odnosu prema nama, to govori o onome što se pripremalo između ratova. Zamislite slučaj kad u Kulen-Vakuf dođe u šnajdersku radnju čovjek iz Martin Broda, Srbin, učesnik NOR-a, nosilac partizanske spomenice, i donese hlače našem krojaču u Kulen-Vakufu da mu ih skrati i onda izvadi slučajno džepni sat iz hlača koji je pripadao sinu od ovog krojača, koga je on ubio. I kad je vidio da ga krojač gleda i da je prepoznao sat svog sina, on ostavi te hlače, ode i više nikada ne dođe u Kulen-Vakuf. Zamislite slučajeve kada su Vakufčani i Oraščani susretali ljude koji su ubijali, a nisu mogli ništa uraditi. Zamislite čovjeka koji je komandirao napadom na Kulen-Vakuf, Orašac, na Ljutočku dolinu, koji je bio Titov ađutant, general-potpukovnik Đoko Jovanić. Zamislite generala Nikolu Karanovića, komandanta kopnene vojske Jugoslavije, koji je bio jedan od komandanata napada na Kulen-Vakuf. Zamislite Stojana Matića, narodnog heroja koji je dobio titulu narodnog heroja napadajući Ćukove, Orašac i Kulen-Vakuf. Ono što je nama servirano između ratova zapravo je bila priprema i uvertira za 1992. godinu, jer nismo naučili i nismo bili u prilici naučiti lekciju iz 1941. godine.“
Zločini četnika i komunista su istraženi i dokumentirani pa je neshvatljivo da se danas (2026. godine) ti zločini i etničko čišćenje slave kao borba protiv fašizma jer su učinjeni uz potporu talijanskih fašista. Koja je to civilizacijska razina današnje Hrvatske kada se sredstvima poreznih obveznika financira slavljene četničkih zločina nad Hrvatima te etničko čišćenje u Lici i drugdje?
Gore navedeni citati pokazuju karakter navodnih antifašista. Ne radi se o antifašistima već o suradnicima fašista, radi se o srpskim zločincima koji su proveli etničko čišćenje.
To je moguće samo u neokomunističkoj Plenkovićevoj Hrvatskoj koja ne želi osuditi komunističke i četničke zločine unatoč usvojenim Rezolucijama EU koje su osudile zločinački komunistički režim.
U Zagrebu je gradska vlast nastavila s devastacijom Zagreba pa je na rubnom dijelu Trga bana Jelačića postavila podzemne spremnike.
U Veloj Luci je uhićen poduzetnik koji stalno živi u Splitu, a trenutno se našao u Veloj Luci. Uhićen je zbog nelegalne gradnje (od prije više godina) na svom posjedu, a što je s tisućama bespravnih graditelja diljem Hrvatske? Postavlja se pitanje zašto nije uhićen u Splitu? Dan poslije pušten je na slobodu, da se brani sa slobode, na veliku žalost protuhrvatskih medija koji su nakon uhićenja bili u ekstazi. Nameće se pitanje što se tim spektakularnim, nepotrebnim, uhićenjem htjelo poručiti…
Mnogo toga je trulo u državi Hrvatskoj.