U Hrvatskom saboru održan je okrugli stol pod nazivom „Znanstveni pristup istraživanju žrtava Jasenovca“ u organizaciji stranke DOMiNO. Sudionici okruglog stola pokazali su dokumente iz arhiva koji jasno pokazuju da je ustaški logor Jasenovac bio radno-sabirni logor u kojem je djelovalo 30 radionica. Nitko nije negirao zločine niti smrti zatočenika koji su umrli od iscrpljenosti, tifusa i starosti.
Među govornicima bili su Igor Vukić, diplomirani politolog i autor triju povijesnih knjiga o Jasenovcu, Nikola Banić, znanstvenik i istraživač te Pero Šola, publicist i neovisni istraživač. Program je moderirao Krešimir Čabaj, zastupnik stranke DOMiNO čiji je klub zastupnika organizator ovog događaja u Hrvatskom saboru.
Jugočetnički ološ u Saboru iskazivao je svoju mržnju prema istini. Jugočetnici smatraju da nitko ne smije dovoditi u pitanje njihove laži, njihovo uvećavanje žrtava u Jasenovcu. Kokošari su pričali o dostojanstvu Sabora kojega su oni doveli na najnižu razinu.
Levi-fašisti su lupetali o dostojanstvu, revizionizmu i o negiranju zločina. Nitko nije negirao zločine! A što se tiče revizionizma treba jasno kazati da otkrivanje istine i dokazivanje da se po pitanju Drugog svjetskog rata i NDH radi o jugočetničkim (komunističkim) lažima. Ako je otkrivanje istine temeljem arhivske građe, dokumenata, revizionizam tada je to jako pozitivno i svaki dokaz koji ruši jugočetnički mit o Jasenovcu je dobrodošao.
Ljevica je umjesto da donese relevantne dokumente izvodila igrokaze, lagala i etiketirala. Igor Vukić je izdao tri knjige o Jasenovcu koje su napisane temeljem dokumenata iz komunističkih arhiva i svatko je mogao provjeriti navedene dokumenta. Tim dokumentima i nizom drugih radova dokazano je da se radi o jugočetničko-komunističkom mitu o Jasenovcu.
SDP-ovci su uoči okruglog stola o Jasenovcu sudionicima u dvorani dijelili letke i fotografije s ekshumacije iz 1946.
Igor Vukić kazao je da to nisu fotografije tijela iz Jasenovca, no ono što je SDP pokazao jesu fotografije ekshumacije iz 1946. iz Stare Gradiške. O tome je, među ostalim i bila riječ u izlaganjima.
”Fotografije su snimljene 1946. godine u blizini logora Stara Gradiška. Bila je riječ o ekshumacijama jednog broja žrtava ustaškog logora do 1945. Ljudi koji su umrli u tom logoru. Te ekshumacije radili su zatvorenici starogradiškog logora, ali sada zatvorenici komunističkih vlasti. Među njima su bili katolički svećenici internirani u Staru Gradišku”, kazao nam je Vukić.
Iskopano je, kaže, oko 220 tijela i po njihovim osobnim iskaznicama i osobnim predmetima znalo da su to žrtve koje su umrle u vrijeme ustaškog logora i to od bolesti.
Dodaje da je ekshumacija zaustavljena kada su svećenici otkopali jamu u kojoj su nađena tijela u njemačkim, domobranskim i ustaškim uniformama.
Komunistički sinek, dezerter Plenki, kaže da je skup bio provokacija. To može kazati samo komunistički sinek koji podržava jugočetničke navode o genocidnosti hrvatskog naroda. Pa tako Hrvateki imaju premijera koji umjesto istine promiče četničke laži o genocidnosti hrvatskog naroda. Pokazivanje dokumenata, iz komunističkih arhiva, koji ruše jesenovački mit on naziva provokacijom! Zar nije sramota za hrvatski narod da ima takvog premijera?
Komunističko-četnička manipulacijama o broju žrtava Drugog svjetskog rata
Jugoslavenska, čitaj komunističko-četnička, historiografija (istorijografija) je manipulirala brojem žrtava na više načina: uvećavanjem žrtava Drugog svjetskog rata koje su bili žrtve agresora i pomagača, stvaranjem mitova o ustaškim logorima smrti, izbjegavanje spomena žrtava poražene strane. Jugoslavenske Komisije koje su pravile popis žrtava Drugog svjetskog rata u svoje popise nisu uključili žrtve onih koji su izgubili rat pa su ti popisi nepotpuni i netočni. Komisija Saveznog izvršnog vijeća koja je pravila popis 1964. godine (kao i Komisije prije) je u svoj popis obuhvatile samo žrtve koje su ubijene od strane poraženih fašističkih snaga i njihovih pomagača!? Zar ljudi koje su ubili partizani (komunisti), saveznici (bombardiranja) nisu žrtve rata?
Jugoslavija je napravila tri popisa žrtava Drugog svjetskog rata. Prvi je napravljen 1946., drugi 1950. a treći 1964. godine (gradivo Arhiva Jugoslavije) (Kovačić, str. 236.)1. Niti jedan popis nije javno objavljen jer se nije uklapao u komunističko-četničke laži.
Prema popisu iz 1964. godine ukupan broj žrtava za područje cijele Jugoslavije je 597.323 žrtve. Za područje Hrvatske popisom je utvrđen broj 185.327 žrtava (ubijeni, poginuli, umrli i nestali). Kasnije je još dodano 9.000 žrtava. (Ukupno 194.749 žrtava). (Kovačić, str. 237., Mataušić str. 120.)1,2.
Budući da popis nije ispunio očekivanja jer je broj žrtava bio daleko manji nego što je komunistička vlast tvrdila popis je postao državna tajna i nije objavljen.
Treba ponovno napomenuti da popis žrtava iz Drugog svjetskog rata kojeg je izradila Komisija Saveznog izvršnog vijeća obuhvaća samo žrtve koje su ubijene od strane poraženih fašističkih snaga i njihovih pomagača!?
Prema popisu žrtava rata 1941-1945. godine u ustaškom logoru Stara Gradiška ubijeno je ukupno 9.586 osoba. U logoru Jasenovac prema popisu Komisije stradale su ukupno 49.602 osobe. (Kovačić, str. 240.)1, odnosno 50.002 (Mataušić str. 120)2.
Dakle prema popisu komunističke Komisije u oba logora (Jasenovac i Stara Gradiška stradalo je 59.188 osoba. (Kovačić, str. 241)1, odnosno 59.589 žrtava (Mataušić str. 121.)2
Procjena broja žrtava Logora Jasenovac, (Mataušić, str. 116-123.)2
Logor Jasenovac je postojao od 23. kolovoza 1941. do 22. travnja 1945. godine. Treba napomenuti da Logor Jasenovac nije otvoren 23. kolovoza već da su tada otvoreni Logori Krapje i Bročice (udaljeni oko 12 kilometara od Jasenovca). Logor Jasenovac je počeo radom sredinom studenog 1941. godine. To je važno napomenuti jer mitomani pišu da je logor radio već od travnja 1941. godine što nije točno.
Nataša Matušić2 navodi, str. 119.:
„Zemaljska komisija za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača objavljuje 1946. godine u Zagrebu knjigu Zločini u logoru Jasenovac. U njoj, uz konstantaciju da nije moguće točno odgovoriti na pitanje koliko je žrtava stradalo u Jasenovcu, ipak iznosi brojku „od 500-600.000 ljudi.“
Za navedeno nema nikakvih dokaza, radi se o laži koja služi u dnevnopolitičke svrhe, laži kojom se jedan narod proglašavao genocidnim!
Dalje piše (Mataušić, str. 119.):
„Građa o popisu iz 1946. godine pohranjena je u pokrajinskim i republičkim arhivima. Analiza popisa za područje Narodne Republike Hrvatske, a koji se čuva u Hrvatskom državnom arhivu u Zgrebu, iskazala je 109.002 žrtava, od kojih je u ustaškim logorima izgubilo život 25.773. Broj žrtava Logora Jasenovac iznosi prema tom popisu 15.792, a Logora Stara Gradiška 2.927. Tim brojem, međutim, nisu iskazani sudionici NOR-a, niti aktivisti organizacija NOP-a s područja Hrvatske itd…“ ???
I RADNI LOGOR!
Kako se popisi komunističke Komisije nisu uklapali u mit o Jasenovcu koji se počeo stvarati još tijekom rata oni su zanemareni i skriveni od javnosti. Nakon toga je nastalo natjecanje tko će više žrtava izmisliti. Tvornica (fabrika) izmišljenih svjedočanstava pod prisilom u zatvorima i bez prisile je objavljivana, objavljivane su kojekakve procjene pa su u Opću enciklopediju, Enciklopediju Jugoslavije i Vojnu enciklopediju ušli brojevi od 600.000-700.000 žrtava u Jasenovcu!
To je bila komunističko-četnička istoriografija u koju se ne smije sumnjati, dirati niti je činjenicama osporiti. Osporavati navedene brojke značilo je politički i kazneni progon, odnosno višegodišnju robiju. Danas je naša dužnost otkriti istinu temeljem dokumenata, koliko je god moguće, i objaviti je a ne papagajski ponavljati laži i mitove komunističko-četničke istoriografije. U Tablici 1. su procjene političara i kvazi povjesničara.
Tablica 1. U tablici su procjene o broju žrtava u Jasenovcu
| Red. Br. | Autor | Procjena / ŽRTVE |
| 1. | Akademik SANU Vladimir Dedijer, procjena | 700.000 , |
| 2. | nekadašnji direktor Spomen-područja Jasenovac Radovan Trivunčić, procjena | 700.000 |
| 3. | General Vladimir Terzić, procjena | 1,000.000 |
| 4. | dr. V. Krestić, Dr. Milan Bulajić i dr. R. Bulatović, ista procjena | 700.000 do 1,000.000 |
| 5. | R. Bulatović, procjena | 1,110.929 |
| 6. | Dr. Franjo Tuđman 1989. iznosi prosudbu | 30.000 do 40.000 |
| 7. | Izvještaj Državne komisije poslan vojnom sudu u Nurnbergu (26. prosinac 1945.) temeljem iskaza Milana Duzemljića, općinski bilježnik, procjena | 600.000 (do kraja 1943.) |
| 8. | Komisija FNRJ (državna i republičke komisije) (1946.), stavljen embargo!, poimenični popis | 505.182 (cijela Jugoslavija) |
| 9. | Komunistički zločinac Edvard Kardelj (1946.), izjava za Međunarodnu komisiju | 1,708.000 (Jugoslavija) |
| 10. | Komisija Narodne Republike Hrvatske (1946.), poimenični popis, embargo | Ukupno 109.002
Ustaški logori (svi) 25.773 (Jasenovac 15.792 i Stara Gradiška 2.927 |
| 11. | Komisija Saveznog izvršnog vijeća 1964. poimenični popis i procjena | Ukupno 597.323
Jasenovac 50.002 Stara Gradiška 9.587 |
| 12. | Spomen područje Jasenovac ( 1997.), poimenični popis (jako upitan popis žrtava) | 78.163 |
| 13. | Komisija za popis žrtava NOR-a (1950.), popis i procjena | 156.226 |
| 14. | Bogoljub Kočović, demografska procjena | 70.000 |
| 15. | Vladimir Žerjavić demografska procjena | 83.000 |
| 16. | Hrvatska družba povjesničara dr. Rudolf Horvat navodi da su za vrijeme ustaškog logora u Jasenovcu ubijene 7133 osobe, dok je u Staroj Gradiški ubijeno 2825 osoba. | 7.133 žrtava – Jasenovac
2.825 žrtava – Stara Gradiška |
| 17. | Spomen područje Jasenovac (2015.) (jako upitan popis žrtava) | 83.767 |
| 18. | Roman Ljeljak objavio dokumente iz Vojnog arhiva u Beogradu, točnije popis žrtava logora koji je sastavila Zemaljska komisija u Hrvatskoj 1946. godine. Prema izvješću Komisije, u Jasenovcu je u razdoblju 1941.-1945. ubijeno 576 ljudi,
Osim broj žrtava, Komisija je ustvrdila da je u jasenovačkom logoru umrlo 1078 ljudi, uglavnom uslijed različitih bolesti, no budući da nisu likvidirani, ne ubraja ih se u žrtve logora.3
|
576 žrtava
+ 1078 ljudi koji su umrli usljed bolesti |
Iz tablice je vidljivo da su procjene davane u dnevnopolitičke svrhe i da su služile stvaranju mita o ustaškim logorima smrti, da su služile za optuživanje jednog naroda. U doba komunističke vlasti poduzeta su i iskapanja, sondiranja bivših logora Jasenovac i Stara Gradiška, tablica 2. O iskapanjima na području Logora Jasenovac i Stara Gradiška postoji dokumentacija, ovdje su korišteni navodi Davora Kovačića1 .
Iskapanja/sondiranja u logoru Stara Gradiška
- Uskočka šuma, od 15. do 19. travnja 1946. godine, u četri jame, nađeno 967. leševa
- Jama Međustružje, iskapanje od 16. svibnja 1946. g., nađeno 960 leševa
- svibnja 1946. radovi iskapanja u neposrednoj blizini starogradiškog logora, na 13 mjesta vršeno iskapanje, n-a 3 mjesta nađen po jedan grob (leš), na jednom mjestu 2 leša, na dva mjesta po 7 leševa i na jednom mjestu 14 leševa, na ostalim mjestima nisu nađeni ostatci, Na mjesto gdje je bilo 14 leševa, 12 su bili dječji. Nađena 33 leša
- svibnja 1946. nađena je grobnica s 600 leševa.
Ukupno: 2560 žrtava
Dakle, Zemaljska komisija je na području Stare Gradiške pri istraživanju u razdoblju između 15-20 travnja 1964. i 10-21 svibnja 1946 godine našla ukupno ostatke 2570 ( 2560) leševa (Kovačić, str. 231-233.)1
Nova iskapanja 1960. i 1964. g.
- 1960-ih ponovo su vršena iskopavanja na mestu nekadašnjeg logora. Tokom ovih istraživanja pronađen je ukupno 481 kostur. Od 9-17. travnja 1964 godine, istraživanja je vodio A. Šercelj. Tada je na 100 mjesta za koje se smatralo da su masovne grobnice napravljeno 130 bušotina iz kojih su uzeti uzroci iz tla.[81] Organizator istraživanja je bio Savez udruženja boraca narodnooslobodilačkog rata BiH koji je formirao ekipu od tri člana: V. Brodar i T. Pogačnik iz Ljubljane s Instituta za biologiju, Katedra za antropologiju Biološkog fakulteta i dr. S. Živanović s Instituta za anatomiju medicinskog fakulteta iz Novog Sada. (Wikipedija) . Jurčević: Nastanak jasenovačkog mita, str. 60, Zagreb 2005 god.
- Istraživanja su bila neočekivana i glede broja pronađenih kostura i uzroka smrti pa su nakon toga izvršena još bušenja s „73 sonde nasumice, različitih otvora ali bez pozitivnih rezultata“. Tako u izvješću stoji „Ova sonda je kopana kod table s natpisom Masovna grobnica za 3000-6000 žrtava a u njoj su ukupno pronađena 23 kostura“.
Dakle, iskapanja ne potvrđuju navode o masovnim ubojstvima (od 80.000 do 700.000) kako se uporno ističe.
Hrvoje Kalinić i Nikola Banić su 2015. godine jasno pokazali da je popis žrtva nevjerodostojan, da se mnogi upisi višestruko ponavljaju. Dr. Stjepan Razum je ustanovio da se radi o „velikoj prevari“jer se mnogi upisi višestruko ponavljaju. ; tako da se 443 unosa koji na službenom sadržavaju osobe prezimena ‘Bogdan’ zapravo odnose na svega 167 osoba.
…“poimenični je popis do 1. lipnja 2015. godine navodno sadržavao 14 tisuća ‘kloniranih imena’ koja su sada navodno zamijenjena s novih 14 tisuća imena osoba iz popisa iz 1964. godine (op.: poimenični popis žrtava fašizma u čitavoj Jugoslaviji, koji je zbog ‘nedovoljnog’ broja tih žrtava bio pod embargom sve do 1990.-ih godina“…
Nužno je pregledati svu dokumentaciju i složiti mozaik tog tragičnog vremena. Analizu istraživanja i objavu treba povjeriti timu stručnjaka a ne diletantima. Pojedini „povjesničari“ ne znaju, ne mogu ili ne će povezati što je uzrok a što posljedica povijesnih događaja. Ti „povjesničari“ vrše selekciju dokumenata na taj način da uzimaju one koji će potvrditi njihovu tezu a ne istinu. Nadalje, svaki događaj se mora gledati u povijesnom vremenu kada se dogodio a ne izvlačiti ga izvan vremena i prostora pa onda davati ocjenu. To je neprihvatljiva manipulacija koja je jako štetna. Postavlja se pitanje koliko je zatvorenika umrlo od pjegavog tifusa, tuberkuloze, dizenterije i opće slabosti, o tome nam komunistički istoričari nisu ni pokušali dati procjene ni popise.
Postoji dovoljan vremenski odmak da se hladne glave pristupi istraživanju (traženju i analizi arhivskih dokumenata), da se kritički analiziraju „svjedočanstva“ koja su do sada bili temelj za građenje mita. Ne trebaju nam tendenciozne procjene već dokumentirane činjenice. Samo istina, bez obzira kakva ona bila!
Izvori:
- Kovačić Davor, Iskapanja na prostoru koncentracijskog logora Stara Gradiška i
procjena broja žrtava, Radovi-Zavod za hrvatsku povijest Vol. 34-35-36, Zagreb 2004.
- Mataušić Nataša, Jasenovac 1941.-1945. Logor smrti i radni logor, Jasenovac-Zagreb
2003.
- uredništvo/Roman Lejlak: Povijesni ekskluziv – objavlujemo popis žrtava: Zemaljska komisija Hrvatske 1946. godine, Hrvatski tjednik, b6. 698 (8. veljače 2018.), str. 21-26
- “Dr. Stjepan Razum: Otkrio sam veliku prijevaru u Jasenovcu, DORH mora pokrenuti istragu”, “maxportal”, 11. lipnja 2015.
- NIKOLA BANIĆ I DR. MLADEN KOIĆ O JASENOVAČKIM ŽRTVAMA Poimenični popis JUSP-a Jasenovac masovna je prijevara
- Geiger Vladimir, „Ljudski gubici Hrvatske u Drugom svjetskom ratu koje su prouzročili okupatori i njihovi pomagači” Brojidbeni pokazatelji (procjene, izračuni, popisi“ Časopis za suvremenu povijest, Vol.43 No.3 Prosinac 2011., str. 707
Napomena: objavljeno 2015. godine