Drug Zoki ne poštuje Zakon o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u RH. Komunistički sinek nije želio samostalnu državu Hrvatsku, za njega je to slučajna država pa nije ništa čudno da ne poštuje Zakone RH. Čudno je da Hrvateki trpe i financiraju takvu personu.
Ponašanje druga Zokija je ispod svake razine dobrog ukusa.
Nije ga bilo na misi za domovinu, na vježbi prikaza sposobnosti Hrvatske vojske, svečanom koncertu u Hrvatskom narodnom kazalištu. Samo jugočetnici i bjednici mogu podržati druga Zokija.
Dezerter Zoki bio je na svečanoj akademiji u povodu 35. obljetnice ustroja zagrebačkih pričuvnih brigada, Dana branitelja Grada Zagreba i Dana državnosti u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog. Dezerter Zoki lupeta o Domovinskom ratu i braniteljima, pokazao je na Maslenici, u Okučanima i na mnogim drugim mjestima da ne poštuje branitelje niti zakone države Hrvatske.
Do 2001. godine Dan državnosti obilježavao se 30. svibnja svake godine, u spomen na konstituiranje prvog višestranačkog Sabora 1990. godine. SDP (jugokomunistička i jugočetnička partija) dolaskom na vlast promijenio je dan obilježavanja Dana državnosti uz brojne druge državotvorne simbole kao što su Oltar domovine na Medvedgradu, počasna hrvatska garda pred Saborom, preimenovanje Hrvatskog državnog sabora u Hrvatski sabor itd.
- studenog 2019. godine Sabor je izglasao novi kalendar blagdana, izmijenivši Zakon o blagdanima, spomendanima i neradnim danima pa se Dan državnosti ponovno obilježava 30-tog svibnja. Tako Hrvatska od 2020. godine Dan državnosti slavi ponovno 30. svibnja, a tada je dobila i novi blagdan, Dan sjećanja na žrtve Domovinskog rata i Dan sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje 18. studenoga. To su ujedno neradni dani.
Dakle imamo Zakon pa ga svaki dužnosnik RH mora poštivati ili odstupiti s dužnosti.
Drug Zoki bio je na Senfovu igrokazu gdje je Senf lupetao o „moralnoj dužnosti da budemo vječno zahvalni braniteljima koji su branili i izborili se za slobodnu i neovisnu Republiku Hrvatsku“. Senf i sekta Možemo pljuje po braniteljima, domoljubima i vjernicima katoličke vjeroispovijedi pa je govor druga Senfa čisto licemjerje. Da je navedeno točno svjedoči i osvrt u medijima: „ Udruga UHBDR91. svojedobno je na vlastitoj koži osjetila ovaj represivni model kada joj je za organizaciju domoljubnog koncerta s nazivom „Moja Domovina“ u Maloj dvorani Lisinski postavljen ultimatum za dostavu popisa izvođača, da bi nakon ispunjene procedure koncert svejedno nije odobren. (Pitati za potvrdu gospođu Voću). Dok se braniteljima udaraju administrativne rampe i režu proračunska sredstva, gradonačelnik bez srama pali kresove, uzdiže komunističke obljetnice i prešućuje poratna ubojstva, nakon završetka II. svjetskog rata, bez suda i suđenja. Da stvar bude gora, ovaj politički igrokaz popratio je i sramotan prekid prijenosa na javnoj televiziji, čime je HRT još jednom dokazao da partizanska druženja prenosi bez sekunde rezanja, dok glas branitelja naprasno utišava kako u eter, pretpostavljamo, slučajno ne bi dospjeli opravdani zvižduci upućeni licemjernoj gradskoj vlasti. Nedopustivo je da čovjek koji provodi ideološku čistku nad kulturnim programom branitelja drži lekcije s pozornice Lisinskog, dok se onima koji su krvarili za slobodu te iste dvorane zaključavaju pred nosom, a kamere gase.“
Drugovi Senf i Zoki glumatali su domoljublje u Lisinskom i rugali se poreznim obveznicima Republike Hrvatske.
Drug Plenki se ne bi štel mješati
Domovinski pokret je zatražio da se deklaracijom hitno pokrene inicijativa za uspostavu hrvatske izborne jedinice u Federaciji BiH i da se unutar vladajuće koalicije hitno postigne dogovor o konkretnim koracima koje Hrvatska treba poduzeti za zaštitu Hrvata u BiH.
Drug Plenković poručuje da razumije potrebu DP-a za političkim profiliranjem, ali da ima ”ozbiljne rezerve na njihov stil”. Ovom izjavom drug Plenki potvrđuje da vodi veleizdajničku politiku i da ga nije briga za Hrvate u BiH. U 10 godina vladavine druga Plenkija status Hrvata u BiH pogoršao se. Izborni zakon u BiH nije promijenjen, Daytonski sporazum se ne poštuje više od 20 godina pa drugi biraju hrvatskog predstavnika u Predsjedništvu BiH. Pitanje: Što je drug Plenki poduzeo u EU i svijetu da se poštuje Daytonski sporazum i da se izmijeni izborni zakon kojim Bošnjaci nameću Hrvatima predstavnika u Predsjedništvu?
NIŠTA!
Koliko je poznato drug Plenki nije poduzeo ništa, a ustavna je obveza zaštita prava Hrvata u BiH i svijetu.
Drug Plenki kaže: „Vlada je svjesna nepravde s kojim su Hrvati u BiH suočeni, a ogleda se u tome da formalno hrvatski član Predsjedništva nije izabran glasovima Hrvata već glasovima Bošnjaka.“
„Međutim, dok nema konsenzusa o promjeni izbornog zakona, ovakva se praksa, zbog odnosa majorizacije u smislu broja birača koji su Bošnjaci i broja birača koji su Hrvati na teritoriju Federacije BiH, nažalost događa”
Željko Komšić, dosadašnji formalno hrvatski član Predsjedništva, za tu se poziciju više ne može kandidirati. HDZ će na izborima u listopadu za članicu Predsjedništva podržati Darijanu Filipović, a Plenković vjeruje da “legitimni predstavnici hrvatskog naroda ovog puta imaju više šansi”.
To znamo ali ne znamo što je drug Plenki tijekom 10 godina svoga mandata napravio da se to promijeni i da na jesen ne bude ista situacija!? Iz navedenih izjava vidljivo je se drug Plenki ne bih štel mješati iako ima ustavnu obvezu zaštiti Hrvate u BiH.
Navodno EU birokracija cijeni druga Plenkija, a situacija u BiH pokazuje suprotno jer tijekom 10 godina vladavine drug Plenki nije uspio (nije želio, nije poduzeo?) ništa promijeniti po pitanju položaja Hrvata u BiH. EU birokracija i demokracija su na suprotnim stranama jer se slabijima, malobrojnijima članicama EU nameću idiotska pravila EU birokracije.
Drug Plenki je protiv povećanja broja saborskih mandata iz dijaspore pa time pokazuje koliko vodi računa o Hrvatima u dijaspori. Drug Plenki kaže:
“Ta nekakva bijedna retorika o tome da trebaju glasati oni koji plaćaju porez. Što, Hrvati koji žive izvan Hrvatske ne doprinose hrvatskoj ekonomiji, ne šalju možda doznake u Hrvatsku? Što, Hrvati iz BiH, koji su naša braća, nama nisu bitni? Ima ih više od milijun koji su iz BiH i žive tu. Mi se tu strateški razlikujemo. Dobro da je Miljenić dao to priopćenje, pa će ljudi drugi put voditi računa o tome na izborima”.
Iz izjave bi se moglo krivo zaključiti kako drug Plenki podržava ideju da omalovažena dijaspora ima više zastupnika u Saboru. Činjenica je da drugovi: Plenki, Zoki i Miljenić misle isto. Zaista, čujemo bijednu retoriku s Pantovčaka i iz Banskih dvora, neokomunisti misle isto.
Putujući cirkus kruži Hrvatskom
Dokazani neprijatelji Hrvata i samostalne Republike Hrvatske putuju Hrvatskom i lupetaju o poštenju, pravdi i brizi za Hrvateke. Sve njihove dosadašnje radnje pokazuju suprotno: nisu pošteni, nisu pravedni, selektivno primjenjuju zakon i omalovažavaju Hrvateke koji ih dobro hrane.
Jedna drugarica lupeta o financijskim aranžmanima između HZZO-a i privatnih poliklinika, zalaže se za zabrane suradnje s privatnim sektorom. Da je država imala dovoljno novca za kupnju uređaja, opremanje prostora i kadrove sama bi rješila pitanje dijagnostike na PET/CT uređajima. Nije, pa je sklopila aranžmane s privatnim poliklinikama i time omogućila važnu dijagnostičku pretragu pacijentima.
„Ministrica Hrstić također naglašava kako HZZO plaća istu cijenu usluge neovisno o tome pruža li je javna ili privatna ustanova, čime se osigurava da za onkološke pacijente nema lista čekanja za ovu ključnu pretragu.“
Ako je to tako onda je lupetanje drugarice iz sekte Možemo promašeno.
Prema procjenama drugarice iz sekte Možemo oko 20 milijuna eura, koliko se godišnje izdvaja za privatne pružatelje PET/CT usluga, bilo bi dovoljno za kupnju svih potrebnih uređaja za javni sustav, čija se vrijednost procjenjuje na oko devet milijuna eura. Nakon ovih izjava za očekivati je da sekta Možemo financira (za grad Zagreb) kupnju uređaja za javni sektor, financira građevinske zahvate za smještaj uređaja i da osigura kadrove jer je proračun grada Zagreba veći od 3,5 milijarde eura! Bilo bi dobro prijeći s riječi na djela!
Hrvatsko zdravstvo ima mnogo poteškoća, ima niz upitnih rješenja ali veliku zaslugu za današnje stanje zdravstva u RH ima komunističko naslijeđe. Neki su zaboravili da komunistička vlast u gradu Zagrebu tijekom 45 godina nije izgradila niti jednu novu bolnicu! Naslijeđe komunističke vladavine i danas opterećuje zdravstveni sustav. I danas neki misle da je zdravstvo besplatno i da u svakom kutku Lijepe Naše usluga mora biti jednaka. To nije moguće nigdje u svijetu pa ni u postkomunističkoj Hrvatskoj. Lupetanja o boljoj zdravstvenoj zaštiti bez znanja i argumenata bit će i dalje samo lupetanja, samopromocija zločestih ideoloških tipova i glupana.