Memorandum SANU 2 je strateški program srpske inteligencije iz 2012. godine koji nije javno objavljen ali sadržaj je poznat.
Autori Memoranduma SANU 2 su Dobrica Ćosić, Ljubomir Tadić (otac tadašnjeg predsjednika Srbije) te grupa srpskih akademika i književnika.
Memorandum SANU 2 nije u svom sadržaju odstupao od već poznatih velikosrpskih programa (“Načertanije”, Srbi svi i svuda, Homogena Srbija..) samo je moderniziran za svoje vrijeme i cilj je bio umanjiti štetu nakon 4 izgubljena rata.
Devet tačaka drugog memoranduma SANU su:
- Umanjiti odgovornost Srbije za počinjene zločine i razaranja, i optužnicama, potjernicama i montiranim sudskim procesima protiv državljana BiH, Hrvatske i Kosova staviti je u ravnopravan položaj sa državama u okruženju.
- Odvratiti pažnju regionalnih i međunarodnih medija sa završnih procesa bivšim pripadnicima srbijanskog političkog, obavještajnog i vojnog vrha i političkog vrha Republike Srpske kojem se sudi u Haškom tribunalu
- Susjedne države BiH, Hrvatske i Kosova dovesti u položaj da odustanu od tužbe najavljenih pred međunarodnim sudovima.
- Pokajničkim akcijama dovesti Srbiju u jednak položaj sa stradalim i oštećenim državama iz okruženja.
- Inzistirati na zatvaranju Haaškog tribunala i na suđenju generalu Ratku Mladiću pred domaćim pravosuđem.
- Destabilizirati vlade susjednih država, provocirati unutarnje nezadovoljstvo i nemire i slabiti oštricu optužbi protiv Srbije.
- Pomagati otcjepljenje Republike Srpske.
- Inzistirati na konstitutivnosti Srba u Hrvatskoj, Crnoj Gori i Kosovu i izvršiti tranziciju srpskih zajednica u zajednicama država regije u unitarnu, svesrpsku.
- Zaustaviti odvajanje Vojvodine, spriječiti daljnju regionalizaciju Srbije i oslabiti djelovanje Islamske zajednice u Sandžaku.
Tijekom godina srpska politika nastojala je provesti u djelo Memorandum Sanu 2. Djelomično su uspjeli ali ne odustaju i nastavljaju provedbu ciljeva Memoranduma u čemu im pomažu i hrvatski političari koji financiraju provedbu Memoranduma SANU 2 na području Hrvatske.
Najnoviji napad na Hrvatsku jesu dani Srpske kulture u Hrvatskoj kojima se provocira javnost u mjesecu studenom kojeg narod (ali ne Plenki i Zoki) pamti kao mjesec strašnih zločina četnika i JNA u Hrvatskoj 1991. godine.
U Splitu se dogodio incident gdje je skupina građana Splita zatražila da se ne održava nelegalni događaj Dana srpske kulture u mjesecu studenom. Nije bilo nikakvog nasilja, nitko nije ozlijeđen, nikome nije pružena pomoć. Od toga događaja jugočetnički mediji napravili su strašan slučaj pa su se uzbudili Plenki, Ivan, Davor, Zoki, Njonjo te podržali jugočetničke medije o osudi sudionika incidenta. Uslijedili su informativni razgovori, uhićenja i pritvor od 30 dana. Optužili su ih, neopravdano, za mržnju prema nacionalnoj manjini. Takvo ponašanje aktualne hrvatske (protuhrvatske) vlasti je na tragu ostvarivanja Memoranduma SANU 2.
Ponašanje aktualne „hrvatske“ vlasti me podsjeća na uhićenja i optužnice iz 1972. godine kada je niz intelektualaca uhićen i optužen pod lažnim optužnicama zločinačkog komunističkog režima.
Vraćamo li se u vrijeme zločinačkog komunističkog režima?
Kazati da se ne slažemo sa sadržajem Dana srpske kulture nije iskazivanje nikakve mržnje već naše pravo da se ne slažemo sa pjevanjem četničkih pjesama u Hrvatskoj, da se ne slažemo sa svojatanjem hrvatskog teritorija i hrvatske kulture, da se ne slažemo s jugočetničkom istinom o Drugom svjetskom ratu, da osuđujemo MEMORANDUM SANU 1 i 2.
To je naše pravo i naša domoljubna dužnost bez obzira što drug Plenki ne shvaća zašto prosvjed na Rivi 8. studenoga 2025. godine. Prosvjed na Rivi je odgovor drugu Plenkiju na njegovu politiku promocije „srpskog sveta“ u Hrvatskoj. Na njegovu politiku pomirbe koja je ponizila Hrvate i otvorila prostor provedbi Memoranduma SANU 2.
Dok se drug Plenki pita zašto prosvjed, u Vojvodini imamo nasilje nad Hrvatima. O tome Plenki, Zoki, Grlić Radman i drugi političari ne govore. O tome Plenkijevi lijevi mediji ne pišu i ne govore! Zašto?
Cijenjeni analitičar Ivica Mandić bio je jasan: „Ne postoji nikakva odluka o davanju prostora na korištenje Srpskom kulturnom društvu Prosvjeta za organiziranje Dana srpske kulture, niti je taj događaj bio prijavljen nadležnim institucijama. Iz medijskih napisa ne možemo doći do zaključka što se tamo u biti događalo, kazao je Mandić, dodajući bi u cijeli slučaj trebalo uključiti obavještajne službe, kako bi se utvrdilo postoji li dublji motiv iza navodnog napada.
Događaj u Splitu okarakterizirao je kao crnu operaciju protiv vlastite nacije.
-Tu hipotezu treba potvrditi ili opovrgnuti. Ako se ta hipoteza potvrdi onda imamo jedan ozbiljan problem i trebamo se oko njega ozbiljno pozabaviti. Ključno je pronaći odgovore na ova pitanja kako bi se u budućnosti preventivno djelovalo, naglasio je.
Smatra da procese koji nam se događaju treba zaustaviti ili će doći do velikih problema.
-Koliko se vidi po posljedicama ovo je posao za obavještajnu službu. Ako je sve ovo organizirano I dirigirano, neovisno je li to izvana ili iznutra, to je vrlo opasno. To je klica budućih sukoba. Stvari će se ponavljati i u jednom trenutku nekom će pasti žuta minuta a poslije toga imamo veliki problem, zaključio je Mandić.
Dotaknuo je i problem manipulacija javošću.
-Treba pronaći odgovor na pitanje tko je istjerao te ljude ali I odgovoriti na pitanje je li netko manipulira s javnošću, sa mogućim vrlo teškim posljedicama, gdje može doći do nasilja a onda pada krv. To nije dopustivo I to treba istražiti, zaključio je Mandić.
Osvrnuo se i na činjenicu da se na skupovima Srpskog kulturnog društva Prosvjeta, koje financira Ministarstvo kulture, pjevaju četničke pjesme.
Pitanje je jesmo li mi suicidalni. Što je s nama? Zašto dopuštamo u našoj zemlji da nam netko pjeva četničke pjesme i još mi to plaćamo. Pitanje je jesmo li mi elementarno normalni ili smo upali opet u nešto što se nekad zvalo “Hrvatska šutnja”.
Pametnom je sve jasno!
Dana 7. studenog 2025. godine „srpski svet“ u Hrvatskoj organizirao je otvaranje izložbe „Legat“ (nova srpska provokacija) u Zagrebu čiji je autor Dejan Medaković. Tko je Dejan Medaković?
Dejan Medaković koautor je i potpisnik Memoranduma SANU koji je bio glavni dokument za agresiju na Hrvatsku 1991. godine pa je jasno da ne želimo da ti četnici organiziraju izložbe po Hrvatskoj.
Plenki, Zoki, Njonjo i drugi protiv istine o Jasenovcu
U Saboru je organiziran “Znanstveni pristup istraživanju žrtava Jasenovca” gdje su pokazani dokumenti koji ruše jugočetnički mit o Jasenovcu. Oni koji osporavaju iznošenje činjenica nisu donijeli dokumente kojima dokazuju svoje osporavanje. Stav aktualne „hrvatske“ vlasti je da se moraju prihvatiti laži o broju žrtava u Jasenovcu i komunističko-četnički narativ o genocidnosti hrvatskog naroda.
Drugovi iz Sabora (hrvatskog ?) su uklonili snimku skupa i tako pokazali da su protiv istraživanja i istine o logoru Jasenovac. Pokazali su da podržavaju komunističko-četničke laži o broju žrtava i da provode politiku „srpskog sveta“.
https://pescanik.net/deklaracija-odbranimo-istoriju/
Aktualna „hrvatska“ vlast podržava komunističko-četničke laži i brani istoriju od istine!
Ništa nije slučajno, sve je planirano i organizirano s petom kolonom u Hrvatskoj!