Povreda autorskih prava Kuzme Kovačića
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske potvrdio presudu kojom se Grad Split proglašava odgovornim za povredu autorskih prava poznatog kipara Kuzme Kovačića zbog izmjene njegova djela na Pjaci bez dozvole. Pravomoćnom presudom gradu se zabranjuje svako daljnje zadiranje u djelo i nalaže da u roku od 15 dana ukloni sporni natpis te vrati postolje na kojem smiju ostati isključivo prvotni povijesni zapisi o godinama 305., oko 640., 1240., 1882. i 1991.. Grad Split dužan je kiparu isplatiti 6 000 eura „pravične novčane naknade“ s pripadajućim zateznim kamatama obračunatim od 31. siječnja 2024., a mora mu nadoknaditi i 969,68 eura sudskih troškova s kamatama od 12. veljače 2025..
Sud je u obrazloženju odbacio sve tvrdnje Grada Splita o navodnoj „neznatnoj intervenciji“. Istaknuo je da je dopisivanje dana i mjeseca „potpuno izmijenilo zadani kronološki poredak povijesnih događaja“ te „narušilo koncept djela i vizualni identitet“ koji je autor osmislio. Dodatno je podsjetio da lokalna samouprava, i kad postupa po odluci Gradskog vijeća, „nije ovlaštena zadirati u cjelovitost autorskog djela bez pristanka autora“.
Nakon objave pravomoćne sudske odluke javio se „genijalac“ iz SDP-a (Tuljkov žetončić) koji se pohvalio da je on injicirao oskvrnuće štandarca. Žetončić kaže: “Pokušaj da se ovaj datum ukloni iz javnog prostora jest pokušaj povijesnog revizionizma”. „Genijalac“ negira ploču na staroj gradskoj vjećnici i priča o nekom revizionizmu zaboravljajući da pripada partiji koja je sljednik zločinačke partije SKH-SKJ koja je u Splitu ubila nekoliko tisuća osoba (Iz Splita i Dalmacije), koja je prisvojila tuđu imovinu, uništila obrtnike i zavela teror u Splitu.
Mnoge obitelji nisu zaboravile partizansko „oslobođenje“ Splita jer su ostale bez svojih najmilijih i bez svoje imovine. Potencijalni zločinci danas negiraju dokazane zločine svoje partije (stranke). Sramotno!
Orijunaši u Splitu zabrinuti jer će nova uprava smijeniti kadrove koje je Tuljak nasilno postavio. Takozvana ljevica uvijek ima dvostruke kriterije. Kada dođu na vlast izvrše masovne smjenu rukovodećih kadrova (Račan, Milanović, Tomašević, Puljak i ostali) i postave svoje političke istomišljenike, rodbinu i simpatizere. To je za njih normalno. Kada oporba (takozvana desnica) dođe na vlast tada se rukovodeće kadrove koje je takozvana ljevica postavila ne smije dirati. Tako oni shvaćaju demokraciju i ravnopravnost.
U Rovanjsko gadonačelnik zabranio izložbu o Domovinskom ratu
Obratili su se načelniku Stipi Vuliću, ne tražeći od njega ni sredstva ni financijsku pomoć, nego samo javnu površinu za izložbu. Međutim, od njega su dobili odbijenicu. Odbio im je ustupiti površinu uz objašnjenje u kojem navodi “planirano postavljanje muzejske izložbe na otvorenom koja uključuje replike deaktivirane eksplozivne naprave, kako smo informirani od strane TZO Jasenice, bez obzira na njihovu (ne)funkcionalnost, predstavlja sigurnosni i organizacijski izazov, osobito kada je riječ prostoru koji je dostupan široj javnosti, uključujući djecu i turiste”, navodi Vulić u obrazloženju odbijenice.
Čija li je ovo država?
Očito je da treba mijenjati zakon tako da svaka budala od gradonačelnika ne može provoditi samovolju i pokazivati svoju mržnju prema braniteljima i Domovinskom ratu.
Takozvana ljevica (antife) prešućuje događaje, vrše cenzuru i teroriziraju neistomišljenike
Centar za obnovu kulture (COK), u suradnji s briselskim think tankom New Direction, organizirao je u Zagrebu dvodnevnu konferenciju koja se održala 8. i 9. srpnja pod naslovom „Osamdeset godina nakon završetka rata u Europi: oslobođenje ili porobljavanje?“. Vidi: https://narod.hr/hrvatska/konferencija-oslobodenje-ili-porobljavanje-robin-harris-podsjetio-na-mracno-doba-komunizma
Izdvojeno iz gore navedene objave:
Konferencija je otvorio Robin Harris: „Što je donijela komunistička revolucija u Jugoslaviji“
- Jareb: Titov kult ličnosti bio je istovjetan Staljinovom
- Litavska i poljska iskustva: gorka stvarnost komunizma
- Čepaitienė: bivši sovjetski vođe zadržali vlast u većini novih republika
- Progon Katoličke crkve u poraću
- Dubrovnik: pogubljenja odvjetnika, učitelja, novinara, sindikalista i svećenika
- Državni terorizam protiv emigracije
- Represija nad muslimanima
- Sudbina njemačke i talijanske manjine
- Masovne grobnice u Hrvatskoj i Sloveniji
- Istočni model kažnjavanja ratnih zločina
Robin Harris, predsjednik COK-a, naglasio je da je razumijevanje istinskog značenja 1945. godine ključno ne samo za povjesničare, već i za širu hrvatsku javnost. Posebno je ukazao na upotrebu i zloupotrebu pojma „antifašist“ kao sredstva za humaniziranje i prikrivanje prave naravi komunizma.
U svom prvom izlaganju, naslovljenom „Što je donijela komunistička revolucija u Jugoslaviji“, dr. Harris je opisao represivne mjere koje su usvojene unatoč ranijim obećanjima partizanskog vodstva. Prikazao je kako su likvidacije i zatvaranja partijskih neprijatelja, pod izlikom suđenja za ratne zločine, bile sustavna politika. Upotreba mučenja bila je uobičajena, a konfiskacija imovine služila je za postizanje revolucionarnih ciljeva Partije. Argumentirao je da je Titova Jugoslavija, unatoč smanjenju učinkovite centralne kontrole te povećanom utjecaju i kontaktima sa Zapadom, do kraja ostala u svojoj biti totalitarna država.
Dubrovnik: pogubljenja odvjetnika, učitelja, novinara, sindikalista i svećenika
Robin Harris opisao je djelovanje Partije u Dubrovniku nakon njegove okupacije od strane partizana 18. listopada 1944. Slučaj Dubrovnika posebno jasno otkriva kako su nove vlasti djelovale mješavinom brutalnosti i suptilnosti kako bi uništile svoje protivnike. U noćima s 23. na 24. i 24. na 25. listopada, više od 50 uhićenih „narodnih neprijatelja“ odvedeno je iz gradskog zatvora na otok Daksu i strijeljano. Tek nakon uspostave demokracije bilo je moguće raspravljati o tome što se dogodilo, a kamoli istraživati.
Zanimanja onih koji su izdvojeni za pogubljenje (suđenja nije bilo, samo je jedno kasnije izmišljeno za potrebe javnosti) otkrivaju skupine koje su komunisti željeli likvidirati. Među njima su bili odvjetnici, učitelji, novinari i sindikalist, ali najznačajnije je osam svećenika. Među njima je i p. Petar Perica, autora himne „Rajska djevo, Kraljice Hrvata“. Unatoč partijskoj mržnji prema Crkvi, partizanski vođe dopustili su proslavu blagdana svetog Vlaha 3. veljače 1945. Njihove su trupe sudjelovale u procesiji prije nego što su nastavile s ubijanjem svećenika i drugih neprijatelja.
Državni terorizam protiv emigracije
Treći blok izlaganja bio je usmjeren na postupanje komunističkih revolucionara i njihovih agenata prema manjinama koje su izdvojili za progon, a u nekim slučajevima i istrebljenje. Bože Vukušić iz Udruge Hrvatski križni put, bivši tajnik Vijeća za utvrđivanje poratnih žrtava komunističkog sustava ubijenih u inozemstvu (koje je djelovalo u sklopu bivše Komisije za utvrđivanje ratnih i poratnih žrtava), govorio je o jugoslavenskom državnom terorizmu protiv hrvatske emigracije.
Vijeće je identificiralo 69 hrvatskih emigranata ubijenih od strane jugoslavenske tajne policije diljem svijeta između 1946. i 1990. Još trojica su oteta i odvedena u Jugoslaviju, četvorica su uspjela pobjeći od otmice. 24 su preživjela pokušaje atentata s lakšim ili težim ozljedama. Napadi su se odvijali u fazama, odražavajući političke uvjete i namjere. Pad Rankovića 1966. godine dopustio je određeno popuštanje unutarnjih uvjeta, ali ga je pratio novi val atentata u inozemstvu.
Od 1967., kad je sustav tajne policije uglavnom prenesen na republike, nijedan atentat na Hrvate u inozemstvu nije se mogao dogoditi bez znanja i sudjelovanja “UDBA-e” Hrvatske, odnosno SDS-a. Detalji postupka razotkriveni su u kasnijoj istrazi njemačkog suda o ubojstvu Stjepana Đurekovića, koje se dogodilo u Wolfratshausenu kod Münchena 28. srpnja 1983.
Masovne grobnice u Hrvatskoj i Sloveniji
Četvrti i posljednji blok predavanja konferencije „Oslobođenje ili porobljavanje?“ bio je posvećen bleiburškom masakru i masovnim grobnicama. Istrage o njima još se uvijek provode, kako u Sloveniji, tako i (sporije) u Hrvatskoj, a tiču se onih koji su bili prisiljeni na marševe smrti poznate kao Križni put. Mitja Ferenc, slovenski povjesničar, ali što je najvažnije u ovom kontekstu, najugledniji slovenski stručnjak za lociranje, sondiranje, ekshumaciju i analizu masovnih grobnica, održao je prvo predavanje.
Opisao je kako je politička pozadina u Sloveniji određivala tempo napretka u ovom pothvatu. Iznimno, prije dvije godine, lijeva vlada Slovenije čak je ukinula dan sjećanja na žrtve komunizma. Među lokacijama koje je dr. Ferenc spomenuo bile su one u Kočevskom Rogu, Teznom i Hudoj Jami. Knjigu o skrivenim grobnicama Hrvata u Sloveniji uskoro će objaviti Školska knjiga.
Robin Harris zaključio je rad konferencije. Osim što je zahvalio sudionicima i prisutnima, osvrnuo se na naslov konferencije „Oslobođenje ili porobljavanje?“. Opisao ga je kao ključno pitanje na koje je pružen konačan odgovor. U jugoistočnoj Europi, uključujući Hrvatsku i Jugoslaviju, kraj rata nije donio slobodu, već ropstvo. Naglasio je da su svi doprinosi bili znanstveni i strogo objektivni, što je i očekivano.
No, objektivnost ne znači da moramo prihvatiti neutralnu poziciju. Ono što znamo o komunizmu, bilo u Hrvatskoj ili diljem svijeta, ne dopušta neutralnost, isprike ni zataškavanja.“
To je antifašizam na kojega se antife (SDP, MOŽEMO. Centra, Glas, SDSS, Radnička fronta i niz neprijateljskih udruga) pozivaju.
Proslava srpskog zločina nad Hrvatima u Srbu
I ove godine se uz potporu druga Plenkija slave zločini nad Hrvatima koji su počinjeni u srpnju i kolovozu 1941. godine. Slavljenje zločina nad Hrvatima organiziraju: Saveza antifašističkih boraca i antifašista te Srpsko narodno vijeće. Zločin nad Hrvatima slave organizatori ali i Srbi koji dolaze iz Srbije te Bosne i Hercegovine. Žalosno je da se sredstvima hrvatskih poreznih obveznika financira slavljenje genocida nad Hrvatima. Takvo nešto moguće se samo u neokomunističkoj Hrvatskoj u kojoj se vlast zaklinje na europske vrijednosti, a sustavno krši rezolucije Europskog parlamenta o osudi i zabrani totalitarnog sustava komunizma, fašizma i nacizma!