„Slučajnu“ državu vode dezerteri, neokomunisti i uhljebi koji ne mogu prihvatiti istinu već nam ispiru mozak jugočetničkom historiografijom.
U Brezovici okupili se neprijatelji Hrvatske da proslave osnivanje izmišljenog partizanskog odreda, 22. lipnja 1941. godine. Tog dana nije osnovan nikakav odred, tog dana je šačica komunističkih terorista pobjegla u šumu.
Glavna zvijezda protuhrvatskog skupa bio je prodavač usisavača (ratni dezerter) koji je okupljenima i narodu preko jugočetničkih medija tumačio noviju hrvatsku povijest. Lupetao o Srbima iz Banije i Korduna i njihovoj ulozi, lupetao je o Staljinu, Hitleru, Tuđmanu i voljenom drugu Titu. Promicao je drug jugočetničke laži o Drugom svjetskom ratu te izjavio:
„Da su ustaše imali malo više razuma, Srbi se ne bi digli na ustanak“.
Da su Hrvateki imali malo više razuma ne bi prodavača usisavača, dezertera, birali za predsjednika.
Drug, bivši prodavač usisavača, je 2015. godine pred izbore vodio kampanju protiv takozvane desnice, ustaša i fašista. Tko je bila ta desnica? Tu takozvanu desnicu vodio je njegov komunistički kolega, također dezerter. Dijelio je narod na mi i oni, pričao o slučajnoj državi, povezivao nogometnu repku sa svastikom, tražio zabranu nastupa reprezentacije, progonio branitelje itd. Taj licemjer u Brezovici priča o zajedništvu pa kaže: „U čamcu nered rade oni koji ne veslaju, oni koji veslaju nemaju vremena za to. Zato veslajmo zajedno! Dostojanstvo hrvatskom narodu i svim narodima oko nas.“
Drug dezerter je poručio protivnicima hrvatske države da moraju veslati zajedno.
Drugi dezerter je iz Kanade poručio: „Njegujući kulturu sjećanja, ostajemo privrženi slobodi, demokraciji, vladavini prava i osudi svih totalitarnih režima“. I ovaj drug je lupetao jer ne poštuje kulturu sjećanja (npr. žrtve u jami Jazovka), a što se tiče slobode i demokracije drug dezerter mora znati da današnja Hrvatska nije niti demokratska, niti pravna država. Današnja Hrvatska je neokomunistička država, sljednica socijalističke republike Hrvatske. Drug dezerter („veliki europljanin“) nikada nije istinski osudio komunističke zločine, nije primjenio EU rezolucije o osudi komunizma i njihovih zločina. Sve je ostalo mrtvo slovo na papiru.
Dana 22. lipnja 1941. godine nije osnovan nikakav partizanski odred pa je sramotno obilježavati osnutak izmišljenog odreda, širiti laži i netrpeljivost prema neistomišljenicima.
Nakon cirkusa u Brezovici branitelj je pozvao druga, bivšeg prodavača usisavača na ostavku:
„Predsjednik koji ubojice vlastitog naroda naziva ‘velikanima’, opravdava zločine protiv čovječnosti i ignorira ustavni poredak zemlje kojoj je na čelu, gubi svaki moralni i politički legitimitet. Vi više ne predstavljate građane Republike Hrvatske. Zbog teške povrede Ustava, nanošenja trajne duševne boli obiteljima žrtava i potpunog srozavanja dostojanstva institucije Predsjednika: Pozivam Vas da odmah podnesete neopozivu ostavku…“, potpisujem.
Umrla je drugarica Slavenka, protuhrvatska aktivistica, pa su se levi mediji rasplakali i proglasili je „ najvećom hrvatska književnicom svih vremena“. To je gnjusna laž, jer ona nije hrvatska književnica već novojugoslavenska aktivistica. Rasplakala se i Ninočka, ministarka srpske kulture u Hrvatskoj koja je financirala prevode njenih djela. Ovako Ninočka dijeli naš novac:
U neokomunističkoj Hrvatskoj imamo novi cirkus, izbor sudaca za Ustavni (politički) sud. „Saborski Odbor za Ustav danas je saslušao nekoliko kandidata za Ustavni sud. Svi su pozdrav Za dom spremni, pod kojim se Hrvatska branila 90-ih, ocijenili neprihvatljivim i spremni su ga zabraniti dok zvijezdu petokraku po kojom su rušeni Vukovar i ubijani Hrvati opravdavaju jer navodno ima dvostruku konotaciju.
Najdalje u recitiranju četničkoga narativa o Drugom svjetskom ratu je otišla kandidatkinja Ana Horvat Vuković. Ona je mimo svake činjenične utemeljenosti režim NDH proglasila genocidnim rekavši da je postojao čak i dječji logor.
Nazvati prihvatilište za djecu poraženih neprijatelja u kojemu je tadašnja država kao nitko na svijetu spašavala djecu svojih smrtnih i oružanih neprijatelja, dječjim logorom, ne usude se više ni svi velikosrbi.
Sve u svemu, onaj tko smatra da je ZDS fašistički pozdrav i da je režim NDH bio genocidan i kvislinški, taj ne samo što ni teoretski ne bi smio postati ustavni sudac, taj ne bi smio biti ni kandidat, a bogme u državi koja drži do sebe, ne bi smio uopće biti u javnome sektoru.“.
Izbor ustavnih sudaca je sramotan, radi se o čisto ideološkom izboru koji s pravom i zakonom nema nikakve veze. Treba raspisati javni poziv s jasnim kriterijima za ustavne sudce, a izbor treba napraviti neovisna stručna komisija.
Pupi u političkom intervjuu tjedna kaže: Ne može jedan pjevač imati toliko magičnu snagu da promijeni političku prirodu jedne zemlje.
Nenad daje pravi komentar:
Etnobiznismen i politički zlotvor Pupy se pravi da ne razumije da ne mijenja Thompson političku prirodu zemlje, nego je medij preko kojeg se ISKAZUJE volja naroda, kojem je dosta jugoslavenskog terora Pupyja i sličnih.
Pupyjev politički inženjering je naročito podao jer se skriva iza srpske manjine, pa svoj ideološki nosač aviona Novossti (s dva s se predstavljaju na X) koristi ne kako bi promovirao srpsko pitanje nego jugoslavenske i socijalističke ideje, podmećući da je to u stvari srpsko pitanje i time podlo stavljajući u sukob srpsku manjinu s većinskim narodom…
Točno, ne može jasnije.
Neokomunistička Hrvatska je zemlja čudesa, zar ne?