Hrvateki su navikli na šutnju pa se ne bune protiv protuhrvatske politike u medijima, na sveučilištu, na društvenim mrežama i općenito. „Oduševljeni“ su radom drugarice Ninočke (ministarke kulture i medija) koja milijunima eura financira „srpski svet“ u Hrvatskoj, koja ništa ne poduzima na govor mržnje koji se širi društvenim mrežama i u medijima. U normalnoj državi ona ne bi bila ministrica kulture i medija, a ako bi bila bila bi ekspresno smjenjena. Drug premijer je oduševljen njenim veleizdajničkim radom, financiranjem „srpskog sveta“ u Hrvatskoj i omogućavanjem govora mržnje u medijima i na društvenim mrežama pa odbija svaku kritiku.
Gdje drug Plenki okom drugarica Ninočka skokom pa je jasno da drugarica provodi njegovu veleizdajničku politiku: financiranjem protuhrvatskih tiskovina i medija, financiranjem 40 takozvanih kulturnih centara za 120.000 Srba u Hrvatskoj. Većina tih Srba ne će ići u takozvane kulturne centre.
S druge strane drugarica ministarka odbija financirati hrvatske tiskovine, filmove i kulturne manifestacije. Ta politika traje godinama pa možemo napisati da je smišljena veleizdajnička politika druga Plenkija.
Portal narod.hr piše koga sve financira drugarica Ninočka, evo poveznice
U 2025. godini imali smo silan govor mržnje u protuhrvatskim medijima (tiskovinama, Yutelu (HRT), srpskim televizijama u Hrvatskoj i na društvenim mrežama gdje imamo mnogobrojne lažne profile, cenzuru domoljuba i širenje laži o Hrvatima i Hrvatskoj.
Drug Plenki se pohvalio rezultatima svog višegodišnjeg rada, uglavnom gospodarskim pokazateljima (nešto bolji standard) ali drug Plenki se uvijek zaboravi pohvaliti lošom demografskom slikom, priljevom migranata, padom proizvodnje mlijeka, mesa, jaja, prevelikim uvozom svega i svačega. Zaboravi se pohvaliti lošim pravosuđem, beskorisnom administracijom koja služi samo za uhljebljenje.
Neki Hrvateki su oduševljeni premijerom zaboravljajući, ne želeći vidjeti, stvarno stanje u državi. Današnja Hrvatska je neokomunistička zemlja s čudim zakonima (prepisanim komunističkim i drugim lošim zakonima) kojima je omogućena otimačina zemlje. Netko je uzurpirao tuđu zemlju, koristio je (ili ne) određeni broj godina i zemlja postaje njegova! Bravo!
Katastarski ured u Republici Hrvatskoj ucrta na tvojoj zemlji bez ikakva elaborata česticu pa moraš sudski dokazivati da je to tvoje. Na odluku (otimačinu) katastra nema žalbe jedino se može pokrenuti postupak na Upravnom sudu. Na Upravnom sudi se ne bave činjenicama već papirologijom, sudac bez srama pristran je i staju na stranu katastarskog ureda te odobravaju otimačinu tvog vlasništva. To je današnja neokomunistička Hrvatska.
Ustavno je pravo na rad ali ako se to ne sviđa sekti koja vodi grad tada je to ustavno pravo ukinuto i nikome ništa. Takva postupanja su za pravnika Plenkija sasvim u redu pa mu ne pada na pamet da treba mijenjati loše zakone. Nova 2026. godina ne obećava ništa dobroga, izdajnička politika komunističkih sineka nastavlja se, nastavlja se i hrvatska šutnja pa će rezultati biti loši. Domoljubni Hrvateki nikako da shvate da samo zajedničkim snagama mogu nešto promijeniti (dva Hrvateka , a 4 političke stranke). U Saboru više nema nekih političara koji su znali ukazati na pravu stvar, koji su branili narod od neokomunističke vlasti. Nema ih zbog njihova samoljublja jer su mislili da mogu sami, a ne mogu. Nažalost, opet nisi izvukli pouku da samo zajednički mogu pokušati mijenjati stanje u neokomunističkoj Hrvatskoj. Ako Hrvateki žele da Hrvatska bude pravna i demokratska država tada moraju promijeniti Izborni zakon. Bez promjene neokomunističkog Izbornog zakona nema strukturnih promjena niti napretka prema pravnoj i demokratskoj državi.