„S margine političkoga spektra“ – Našmrkani nakaradno tumači Ustav i zakone

by | srp 4, 2026 | Društvo - vijesti, Kolumna

Našmrkani je dao svoje tumačenje Zakona o obrani, Zakona o službi u Oružanim snagama te Ustava. Zaključio je da je on jedini u pravu, da on zapovijeda i da ga svi moraju slušati.

Komunistički drugar druga Našmrkanog, drug Plenki, točno kaže kako se Našmrkani ogolio potpuno. Kada se pročita što je Našmrkani kazao jasno je drug Plenki u pravu:

Plenković i samo Plenković zastupa u Europskom vijeću sebe. Koga drugoga zastupa? Ako ja tamo nemam pristupa, a Europska unija se danas bavi ratom, pripremama za rat, financiranjem oružja za Ukrajinu, pitanjima mira, sigurnosti, života i smrti, pa to je valjda i moje područje odgovornosti.

– Vidimo što se događa kad se vanjska politika i obrambena politika države provodi kroz privatluk, kroz čobanski odnos prema politici, ignoriranje ustavnih aktera koji su izričito propisani hrvatskim Ustavom, kada se državu predstavlja u međunarodnim tijelima poput Europske unije, a Ustav jasno propisuje da je riječ o podijeljenoj ovlasti, rekao je Milanović.

“Ako odlučim da vojska neće ići, onda neće ići”

– Prste i prljave šake dalje od Kundida. Onaj tko ga spomene još i jednom, taj je za mene kriminalac! Ovo je namjera da se zemlja obezglavi. On ostavku nikad neće dati. Nije lojalan predsjedniku Vlade, njegov odnos prestaje one sekunde kad sam ga ja imenovao na tu dužnost. On odgovara meni, kom krivo, kom pravo. Tako sustav funkcionira, osobna lojalnost, kazao je.

Dakle radi se o zavisti, osobnom obračunu s drugarom Plenkijem preko leđa generala i Hrvatske vojske. Našmrkanog nitko ne poziva jer su ga procjenili kao nepouzdanog, bezobraznog, neuračunjivog.

Drug Plenki je svom komunističkom drugaru odgovorio: “Vulgarno i primitivno, potpuno se ogolio” Točno tako, ali ovo nije prvi put da se Našmrkani ogolio.

Našmrkani je najavio da će za nekoliko dana otputovati u Ankaru na sastanak NATO-a, gdje će u njegovoj pratnji biti i načelnik Glavnog stožera. Kazao je kako će na sastanku imati vrlo ograničeno vrijeme za izlaganje o važnim sigurnosnim pitanjima.

U NATO-u svi se tresu što će Našmrkani kazati, moš misliti.

Ustvrdio je da bi dio sredstava, umjesto za naoružanje, trebalo usmjeriti u obnovu civilne infrastrukture te je ponovno pozvao na nastavak pregovora kao put prema završetku rata, piše HRT. Kada pročitaš što je sve Našmrkani nabrojio, što je sve komentirao jasno je da se radi o patološki narcisoidnoj personi koja je umislila da je iznad svih, da je on zakon i Ustav.

Evo jedne suvisle objave (skraćene) s međumrežja:

„Pariška pozivnica ogolila je žalosnu istinu – Zapad je Milanovića otpisao, a Plenkoviću prepustio ulogu jedinog partnera

Vojno-politički analitičar Mario Galić ponudio je intrigantnu tezu o dubokom diplomatskom raskolu u hrvatskom državnom vrhu, tvrdeći da je korijen aktualnih sukoba u tome što je poziv na mimohod u Pariz stigao premijeru Andreju Plenkoviću, a ne predsjedniku Zoranu Milanoviću. Galić naglašava kako je to potpuno razumljivo jer Zapad predsjednika Milanovića doživljava kao ruski orijentiranog i s njim ne želi imati posla, zbog čega ga nitko nigdje ne zove, a na multilateralnim skupovima nema nikakvu stvarnu ulogu.

 

Pozivnica iz Elizejske palače u modernoj diplomaciji vrijedi kao valuta političkog legitimiteta. Činjenica da je ona adresirana na premijera Plenkovića, a ne na predsjednika Milanovića, u očima Pantovčaka nije tek administrativni protokol, već izravna diplomatska pljuska.

 

Tamo se Milanović može fotografirati u hodnicima, ali bez stvarnog utjecaja na donošenje odluka, postajući tek statist na marginama svjetske politike.

 

Dok Plenković u Parizu i Bruxellesu klima glavom i provodi politiku bez prigovora, Milanović iz Zagreba puca iz prazne puške. Hrvatska tako u svijetu govori dvama potpuno različitim glasovima, što nas čini neozbiljnima i nevjerodostojnima. Umjesto da kohabitacija bude prostor za balansiranje i mudro diplomatsko pozicioniranje male države, ona se svela na ulično prepucavanje. Naš utjecaj na regionalne procese u susjedstvu (BiH, Crna Gora, Srbija) zbog toga je potpuno miniran.

 

Galićeva teorija ogoljuje žalosnu istinu: hrvatska vanjska politika pala je na najniže grane od stjecanja neovisnosti. Ona se više ne vodi u ime naroda i države, već se svela na pitanje tko je dobio bolju stolicu na međunarodnim protokolarnim događanjima. Dok se dvojica lidera tuku oko pariške pozivnice, Hrvatska u globalnim preslagivanjima ostaje tek pasivni promatrač bez ikakve dugoročne vizije.“

Sve je točno i jasno ali dio Hrvateka ne želi, ne može, shvatiti o čemu se stvarno radi.

Nakon protunarodnog skupa u Brezovici na kojem je Našmrkani lupetao svašta Tonči Tadić se pita što su drugu predsjedniku ubacili u hranu/piće da priča očite budalaštine i da vrijeđa narode i države.

Ništa mu nisu ubacili u hranu i piće, radi se o opasnom psihijatrijskom bolesniku!