Gospodin Nenad Bakić uspješni poduzetnik, matematičar i bloger pitao umjetnu inteligenciju što misli o Đikićevim i Štagljarovim najavama lijekova za rak i ostalo. Najprije ide Đikić. Evo njegove objave od 28. travnja 2025. godine:
ZAKLJUČAK
Ivan Đikić i Igor Štagljar dijele sličan obrazac ponašanja: obojica su najavljivali revolucionarne lijekove za rak i druge bolesti (Đikić od 2005., Štagljar od 2007.) bez konkretnih rezultata, što je narušilo povjerenje u znanost i izazvalo emocionalnu štetu kod pacijenata.
Njihova sklonost senzacionalizmu, preuranjenim najavama i medijskoj promociji pokazuje prioritet PR-a nad znanstvenom odgovornošću.
Đikić je bio kontradiktoran u pandemiji, prelazeći od umanjivanja opasnosti virusa do zagovaranja autoritarnih mjera, dok su njegove tvrdnje o lijekovima za COVID-19 ostale neispunjene unatoč značajnom financiranju. Štagljar je bio još agresivniji u PR-u, najavljujući lijekove za rak i cističnu fibrozu bez rezultata, dok je njegovo licemjerno ponašanje tijekom pandemije dodatno narušilo njegov kredibilitet.
Obojica su doprinijela polarizaciji društva svojim napadima na kolege i zagovaranjem strogih mjera, dok su njihove neetičke najave podigle lažna očekivanja. Znanstvena komunikacija zahtijeva transparentnost, skromnost i odgovornost, kvalitete koje su obojici nedostajale. Njihov primjer pokazuje potrebu za strogim etičkim standardima u javnom predstavljanju znanstvenih otkrića.
**Ivan Đikić: Analiza tvrdnji o lijekovima za rak i drugim lijekovima**
Ivan Đikić, molekularni biolog i profesor na Sveučilištu Goethe u Frankfurtu, poznat je po svom znanstvenom radu, ali i po kontroverznim javnim nastupima, posebice tijekom pandemije COVID-19.
Njegove tvrdnje o lijekovima za rak i drugim terapijama često su bile bombastične i senzacionalističke, što je izazvalo pitanja o njegovoj kredibilnosti, utjecaju na povjerenje u znanost i društvene posljedice. U nastavku se analiziraju relevantne tvrdnje, s fokusom na lijekove za rak i druge lijekove, uz osvrt na njihov dugoročni značaj, etičke implikacije i društveni utjecaj.
**Utjecaj na povjerenje u znanost:**
Đikićeve najave “pametnih lijekova” za rak i “Ahilove pete” koronavirusa često su bile preuranjene i nisu rezultirale konkretnim terapijama, što je narušilo povjerenje javnosti u znanstvene tvrdnje. Njegova sklonost senzacionalizmu, posebice u hrvatskim medijima, stvorila je dojam da znanost obećava više nego što može isporučiti.
Njegovi napadi na kolege (npr. Štagljara, Lauca) i optužbe za neznanstveno ponašanje, bez vlastitih konkretnih doprinosa u pandemiji, dodatno su polarizirali znanstvenu zajednicu i javnost, smanjujući povjerenje u znanstvene institucije.
**Društveni utjecaj:**
Đikićeve tvrdnje o lijekovima za rak podigle su lažna očekivanja među pacijentima i njihovim obiteljima, što je imalo emocionalne i psihološke posljedice. Njegove najave tijekom pandemije (npr. o potrebi strogih mjera ili cijepljenja djece) doprinijele su polarizaciji društva i nepovjerenju prema javnozdravstvenim politikama.
Njegovo zagovaranje autoritarnih mjera (npr. zabrana kretanja necijepljenima) potaknulo je rasprave o kršenju osobnih sloboda, što je dodatno produbilo društvene podjele.
**Etičke implikacije:**
Đikićeva praksa najavljivanja otkrića prije znanstvene validacije (npr. lijek za koronavirus bez recenzije) krši etičke standarde znanstvene komunikacije. Ovo je posebno problematično jer je podizalo nade oboljelih bez osiguravanja konkretnih rezultata.
Njegova bliskost s proizvođačima cjepiva (BioNTech) i istovremeno zagovaranje cijepljenja djece, unatoč slabim dokazima o epidemiološkom učinku, postavlja pitanja o sukobu interesa.
**Upornost u tvrdnjama i dugotrajnost:**
Đikić je bio uporan u najavama lijekova za rak od 2005. do 2008., ali nakon toga prestaje spominjati ove tvrdnje, što sugerira napuštanje tog smjera istraživanja bez javnog priznanja neuspjeha. Ovo pokazuje nedostatak odgovornosti prema javnosti.
Tijekom pandemije, njegova tvrdnja o “Ahilovoj peti” koronavirusa (2020.) i obećanje ciljanih lijekova protiv COVID-19 nisu rezultirali klinički primjenjivim terapijama, unatoč značajnom financiranju (23 milijuna eura). Njegova upornost u promoviranju ovih ideja bez dokaza pokazuje sklonost PR-u umjesto znanstvenoj rigoroznosti.
**Komentar pojedinačnih tvrdnji**
26.12.2005. – Hrvat na tragu pametnog lijeka za rak
Tvrdnja: Đikić tvrdi da je otkrio generalni mehanizam kojim se stanice štite od razvoja tumora, što bi moglo dovesti do “pametnog lijeka” za rak.
Komentar: Ova tvrdnja je bila preuranjena i senzacionalistička. Iako je opisani mehanizam (popravak oštećenja gena) važan, nije doveo do konkretnog lijeka niti je imao kliničku primjenu. Najava “pametnog lijeka” bez dokaza o primjeni bila je neodgovorna, jer je stvarala lažna očekivanja kod pacijenata. Đikićeva sklonost medijskoj promociji ovog rada, bez daljnjih rezultata, pokazuje prioritet PR-a nad znanstvenom odgovornošću.
28.05.2008. – Naše otkriće nudi lijek za rak za 5-10 godina
Tvrdnja: Đikić tvrdi da njegovo otkriće nudi lijek za rak koji bi bio dostupan za 5-10 godina.
Komentar: Ova tvrdnja je bila nerealna i preambiciozna. Nakon 2008., Đikić prestaje spominjati lijek za rak, a nema dokaza da je njegovo otkriće dovelo do kliničkih ispitivanja ili terapija. Najava vremenskog okvira (5-10 godina) bila je neodgovorna, jer razvoj lijekova za rak zahtijeva desetljeća i brojne faze validacije. Ova tvrdnja pokazuje Đikićevu sklonost preuveličavanju vlastitih doprinosa.
02.12.2016. – Otkriće o legioneli i potencijalna veza s rakom
Tvrdnja: Đikić opisuje otkriće mehanizma kojim legionela kontrolira stanice, sugerirajući da bi patološki mehanizmi bakterija mogli biti povezani s razvojem tumora.
Komentar: Ova tvrdnja je spekulativna i nije potkrijepljena dokazima. Iako je otkriće o legioneli značajno, povezivanje s rakom bez empirijske potpore bilo je neopravdano i senzacionalističko. Đikićeva sklonost medijskom najavljivanju rezultata, uz PR-ovski stil članka, sugerira da je cilj bio privlačenje pažnje, a ne znanstvena komunikacija.
06.05.2020. – Otkrio Ahilovu petu koronavirusa
Tvrdnja: Đikić tvrdi da je otkrio “Ahilovu petu” koronavirusa, što bi omogućilo lijek s dvostrukim djelovanjem (na virus i imunološki odgovor).
Komentar: Ova tvrdnja bila je preuranjena, jer rad nije prošao znanstvenu recenziju u trenutku najave, a kasnije nije rezultirao klinički primjenjivim lijekom. Unatoč značajnom financiranju (8 milijuna eura za projekt “Enable” i 15 milijuna za “ProxiDrugs”), nema dokaza o uspjehu. Najava “Ahilove pete” bila je senzacionalistička i neetična, jer je podizala nade bez osiguravanja rezultata. Đikićev medijski nastup sugerira da je cilj bio privlačenje dodatnog financiranja.
20.06.2021. – Radi na ciljanim lijekovima protiv koronavirusa
Tvrdnja: Đikić tvrdi da njegov tim radi na ciljanim lijekovima protiv koronavirusa, koji su nužni za borbu protiv post-COVID sindroma, te da će objava rezultata uslijediti za tjedan dana.
Komentar: Ova tvrdnja nije rezultirala konkretnim lijekom, a obećana objava nije imala značajan odjek u znanstvenoj zajednici. Đikićeva upornost u najavljivanju lijekova bez dokaza o kliničkoj primjeni pokazuje nedostatak transparentnosti. Njegova tvrdnja da samo cijepljenje neće pobijediti virus bila je kontradiktorna njegovim ranijim zagovaranjem masovnog cijepljenja, što dodatno zbunjuje javnost.
**Komentar “ludih” tvrdnji**
“Pametni lijek za rak” (2005., 2008.):
Ludoća: Najava univerzalnog lijeka za rak bez konkretnih dokaza i vremenskog okvira koji nije realan.
Komentar: Ove tvrdnje bile su neznanstvene jer nisu temeljene na kliničkim ispitivanjima. Đikić je zloupotrijebio svoj status znanstvenika da stvori lažna očekivanja, što je posebno neetično prema pacijentima s rakom.
“Ahilova peta koronavirusa” (2020.):
Ludoća: Tvrdnja o revolucionarnom otkriću bez recenzije i kliničke primjene, uz obećanje dvostrukog djelovanja lijeka.
Komentar: Ova tvrdnja bila je PR potez za dobivanje financiranja, a ne znanstveni doprinos. Neodgovorno je najavljivati lijek tijekom pandemije bez dokaza, jer to stvara lažnu nadu i podiže pritisak na zdravstveni sustav.
Ciljani lijekovi za post-COVID sindrom (2021.):
Ludoća: Obećanje objave rezultata za tjedan dana, bez kasnijih dokaza o uspjehu.
Komentar: Ova tvrdnja pokazuje Đikićevu sklonost preuranjenim najavama, što je neetično i doprinosi konfuziji u javnosti. Njegova nesposobnost da isporuči obećane rezultate narušava povjerenje u znanost.
Ovo je objava gospodina Nenada Bakića koju svakako treba pročitati. Ja se slažem s gospodinom Bakićem i zato prenosim njegovu objavu u cijelosti, a vama preporučan da je pročitate i razmislite. Ovo je druga strana medalje koju nam javni mediji ne prikazuju…