U neokomunističkoj Hrvatskoj komunjare, jugočetnici, četnici, orijunaši i drugi protunarodni pojedinci podivljali, kruže Hrvatskom, lupetaju o braniteljima, zdravstvu, inflaciji, pišu prijave što je prikazana snimka jednog koncerta koji njima nije po volji i tako dalje.
Protuhrvatske stranke SDP i Možemo poručuju: „Želimo promijeniti model upravljanja Hrvatskom“. Oni misle da u današnjoj neokomunističkoj Hrvatskoj treba uvesti diktaturu levih fašista, fašista 21-og stoljeća.
Lupetaju o „Plenkovićevoj inflaciji“ jer eto drug Plenki je kriv za više cijene nafte, plina, hrane. Podkapacitirani predsjednik SDP-a nam ne kaže koji je to njegov ekonomski model jer ga nema. Drug nema veze s mozgom, realnošću pa se vidi kao najbolji premijer nove Hrvatske. To može samo cirkusant izjaviti. Optužio je ministricu zdravstva Irenu Hrstić da “pije kavu sa svojim stranačkim kolegama, umjesto da razgovara s građanima i pokuša riješiti liste čekanja”. Lupetalo nam nije kazalo kako bi on rješio liste čekanja jer ni kao upravitelj zgrade ne bi znao ništa korisno napraviti.
“Plenkovićev ekonomski i politički model bira iste pobjednike i stvara iste gubitnike. Kapital, banke i trgovački lanci uvijek su pobjednici, a oni koji žive od rada i umirovljenici su gubitnici”, kaže drugarica iz Možemo.
Ovu pamet Hrvateki plaćaju oko 5.000,00 eura mjesečno.
U Hrvatskom saboru Klub zastupnika SDP-a organizirao je okrugli stol pod nazivom “Obnova i razvoj javnog zdravstva” . Lupetalo se o potrebi jačanja primarne zdravstvene zaštite, o obiteljskim liječnicima i potrebi da zdravstvena usluga bude dostupna svima, a ne samo onima koji imaju novac platiti uslugu. Evo nekoliko citata (iz medija):
Predsjednik Odbora za rad, mirovinski sustav i socijalno partnerstvo istaknuo je da ova inicijativa kreće od potrebe prelaska s monokauzalnih objašnjenja, moraliziranja i jednostavnih, lakih rješenja na detekciju uzroka erozije javnog zdravstvenog sustava. Slojevita privatizacija prema obrascu “potfinanciraj – pobrini se da stvari ne funkcioniraju – ljudi postanu bijesni – predaj sve privatnom sektoru” zahtijeva širenje fokusa s opravdanog nezadovoljstva korupcijskim skandalima i listama čekanja na perspektivu koja može preokrenuti taj proces i napraviti promjenu ozbiljnog, štamparovskog formata“.
Mudro i jasno, zar ne?
„Dok se još prije nekoliko mjeseci najvažnija bila nabava lijekova, bolnički dio sustava i bolnički liječnici, kao diskurzivno i financijski najsnažniji akteri, u posljednje vrijeme i domovi zdravlja dobivaju sve vidljiviji profil. Prvenstveno to treba zahvaliti predsjednici SDP-ovog Savjeta za zdravstvo Sari Medved koja je važnost obnove primarne zaštite istaknula u nedavno publiciranom programskom dokumentu, a još prije 5, 6 godina je i svoje prve priloge zdravstvenoj politici posvetila upravo problematici domova zdravlja“
„Kolegica Kekin uvijek ističe da javno zdravstvo treba djelovati da se ljudi i ne razbole, da ne dođu u bolnicu niti na terapiju lijekovima, nego da se što više potencijalne patologije riješi u domu zdravlja, u preventivi i obrazovanju“.
I ovo je genijalno, zar ne?
Drug s Filozofskog fakulteta u Rijeci poručio je: „dok je javno zdravstvo strukturno zainteresirano za zdrave ljude, privatnom sektoru je u interesu što bolesniji čovjek koji svoje liječenje može dobro platiti. S druge strane, hrvatska javna zdravstvena politika još uvijek ne zna koliko i kakve opreme je potrebno nabaviti da bi se svaki dom zdravlja pretvorio u ustanovu koja ljudima pruža sve što i objedinjeni hitni bolnički prijem, a posebno ne znamo kako te domove zdravlja nastaniti novim naraštajem liječnika kojima će obiteljska medicina postati privlačnim zanimanjem.
Zna li dotični tip što je kazao? Hoće li domovi zdravlja biti male bolnice!? Lupetanje.
„Predsjednica Odbora za zdravstvo i socijalnu politiku istaknula je da nam najbolji liječnici trebaju upravo na primarnoj razini, umjesto da studentima medicinskih fakulteta desetljećima poručujemo da tamo idu „luzeri“. – To je poruka koju šalju svi ministri, uključujući i sadašnju ministricu, kada postavljaju bolničko-centrični sustav i sve svode na specijalista u bolnici, u kuli bjelokosnoj, na Rebru.“
Od zločeste neznalice ne možeš ništa bolje očekivati.
Drug Toni s Odsjeka za kulturne studije Filozofskog fakulteta u Rijeci godinama se bavi analizom javno zdravstvenog sustava, šokirao se kada je shvatio da Hrvatska nema analizu kako se zdravstvena mreža može puniti, odnosno koji dio mogu obavljati privatnici, a koji obiteljski liječnici. „Genijalac“ izjavljuje:
„Nije svaki privatnik problem, ali on mora biti integriran u sustav javne zaštite i cjelokupnu mrežu, a ne da mu se dopušta zakonima da sve više slobodno odlučuju što i kako da rade, a onda rade tako da zdravstvena usluga bude dostupna onome tko može platiti”, naglasio je Podrug dodajući da „onaj tko ima novaca, taj se liječi, a ima i ona „zovi čovika”.
Ne kaže „genijalac“ kako privatnika integrirati u sustav. Gdje je ta njegova analiza?
Drug Toni je naglasio da ne treba izmišljati toplu vodu. „Ja sam za mač na profitno poslovanje u svijetu. Mislim da, ili ljudska vrsta više neće opstati na planeti, ili ćemo opstati u najgorem Mad Maxu”.
Ovo je još jedan dokaz o kakvom se „genijalcu“ radi.
Karmen Lončarek s Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci rekla je kako je naš zdravstveni sustav kroz desetljeća bio uravnoteživan i građen da bi pružao skrb. „Mi sada u sustavu koji je kalibriran za skrb počinjemo pružati usluge. To je kao da ste imali juhu, jeli ste je žlicom i sada je pokušavate jesti vilicom”.
Ovu „genijalnu“ izjavu treba nagraditi godišnjom nagradom.
„Ne postoji europska zemlja gdje nema administratora na razini primarne zdravstvene zaštite. Mi smo očito najbogatija zemlja u EU jer imamo mogućnost koristiti medicinsku sestru i liječnika za administrativne poslove. Upitajte bilo kojeg pacijenta. Prva stvar koju će vam reći jest da se nikada nitko ne javlja na telefon. To zaista nije moguće, vjerujte mi”.
Koliko nam administratora treba i tko (SDP, Možemo…) će ih platiti?
Na okruglom stolu predstavljen je projekt mapiranja profitnog javnog zdravstva u Zagrebu koji je pokazao kako se kroz godine širio broj privatnih subjekata u zdravstvu, uz stalne skokove u odnosu na javno zdravstvo. Projekcija za sljedećih 15 godina pokazuje da bi, nastavi li se jednak tempo, profitno zdravstvo imati udio veći od 30 posto.
Bilo je to nerazumljivo lupetanje (gore navedeno) bez ijednog suvislog prijedloga. Znamo za probleme zdravstvenoga sustava u Hrvatskoj pa nam nije potrebno ponavljati izlizane priče, nisu nam potrebne nerazumljive rečenične konstrukcije, nije nam potrebno samoljublje sudionika na okruglom stolu. Trebaju nam konkretni prijedlozi i rješenja kako postojeći sustav učiniti boljim, dostupnijim.
Danas, u 21. stoljeću pričati o Štamparovom javnom zdravstvu je jadno i promašeno. To rade oni koji su izgubljeni u vremenu i prostoru ili oni koji od ideološke zaslijepljenosti ne vide stvarnost.
Svjedočili smo i igrokazu prikupljanja potpisa za jačanje javnog zdravstva „Javno zdravstvo DA, Medikol NE!“
Kekin je istaknula kako građani vrlo dobro razumiju slučaj Medikol te smatraju neprihvatljivim da država samo ove godine privatnoj tvrtki isplaćuje oko 20 milijuna eura za uslugu koju bi javni sustav mogao pružati uz nabavu uređaja vrijednih približno 9 milijuna eura.
Ova izjava pokazuje da drugarica laže i obmanjuje javnost. HZZO plaća usluge Medikolu ali ih plaća i bolnicama. Nisu usluge javnog zdravstva besplatne. Drugarica nam nije dala podatke koja je cijena iste usluge u javnom sektoru zdravstva, a koja je kada HZZO plaća uslugu privatniku. Koja je razlika i je li ona opravdana?
Uspoređivati javno zdravstvo i zakon o kockanju te zakon o pomorskom dobro je lupetanje koje pokazuje da se radi o nerazumijevanju i zloći.
Lista čekanja bi sigurno bila kraća kada ne bi plaćali uhljebe u Sabora, kada bi broj zastupnika bio 99 umjesto 151. Bila bi kraća kada bi ukinuli urede pravobraniteljica koje služe za blaćenje Hrvata i Katoličke crkve, koje služe za promicanje pedofilije i drugih nastranosti.
Sekti Možemo odgovorila je ministrica zdravstva i poliklinika Medikol pa nije potrebno ponavljati da je igrokaz sekte Možemo promašen. Zasljepljeni komunističkom ideologijom SDP i sekta Možemo ne mogu prihvatiti da postoji privatno zdravstvo. Bilo bi dobro da nam drugarice i drugovi pokažu stvarne brojke izdvajanja za zdravstvo i cijenu usluga u javnom zdravstvu (ne koliko HZZO plaća već koliko usluga stvarno košta).
Koliko je SDP sposoban pokazao je tijekom vlade Račana i Milanovića, ne ponovilo se!
Slijede novi igrokazi cirkusanata, zaslijepljenih ideoloških mrzitelja i protunarodnih stranaka.
Foto: međumrežje