Kažu mi smo protiv zabrana! Nije točno oni su za zabrane, zabranjuju istinu o NDH, zabranjuju istinu o Domovinskom ratu, Zabranjuju istinu o srpskim zločinima od 1916. do danas. Zabranjuju povik Za dom spremni ali ne zabranjuju veličanje komunističkih zločinaca, slavljenje genocida nad Hrvatima. Ako su protiv zabrana zašto Dabro ne može pjavati što hoće na svom šoru? Privatno slaviti koga hoće? Drugo je pitanje je li to politički pametno. Nije pjevao u Saboru već na svom privatnom posjedu. Verbalni delikt!?
HDZ licemjeri kao i levi fašisti u Hrvatskoj lažu kada kažu da su protiv zabrana. Zabrana nastupa hrvatskom pjevaču u pulskoj areni, u zagrebačkoj Areni, zar to nisu zabrane? Ako nisu zabrane što je to?
Drug Plenki poručuje iz Indije da ne pristaje na ultimatume. Zaboravio drug Plenki na koje je sve ultimatume pristao: ultimatume EU birokracije – sve što su tražili odradio je unatoč protivljenju naroda, sve ultimatume koalicijskog partnera Pupija je ispunio. Je li drug Plenki sklerotičan kada se ne sjeća koje je sve ultimatume prihvatio?
Veliki europljanin, demokrat Plenki zaboravio da u Hrvatskoj nije proveo (Sabor ih je usvojio) niti jednu od EU Deklaracija koje osuđuju komunizam i komunističke zločine. Zločinac Tito, 13-ti na listi najvećih zločinaca 20 stoljeća, ima ulice i trgove. U Zagrebu ulice nose imena dokazanih komunističkih zločinaca. Kako to objasniti? Objašnjenje je jednostavno, živimo u neokomunističkoj državi.
Država Hrvatska nema nikakvih problema pa se bavi stihom kojeg je neodgovorni Dabo spomenuo. Levi fašisti su odmah skočili na stražnje noge pa komunjaru Plenkija proglasili ljubiteljem ustaštva, a vlast ustaškom i fašističkom. Ta paranoja (laži) levih fašista traje predugo, a drug Plenki ne zna ili ne želi kazati dosta je bilo. Silne izljeve mržnje prama Hrvatima i Republici Hrvatskoj nitko ne sankcionira, sankcionira se pozdrav, poklič, ZDS.
Nakon silnih urlikanja levih fašista, laži, etiketiranja i izljeva neopravdane mržnje javio se Dabro i poslao zanimljiv i pošten prijedlog. „Izjavio je da je spreman, na zahtjev HSLS-a, otići iz Sabora, ali da za to ima uvjet – zabranu komunističkih i svih totalnitarnih simbola i zabranu afirmacije svih totalitarnih režima.“
- isticanja i afirmacije simbola totalitarnih režima poput SFRJ, komunizma, NDH, nacizma i fašizma, kao i njihovih protagonista i prepoznatljivih osoba tih režima na području Republike Hrvatske.
- isticanja simbolike srpske imperijalne politike tijekom dvadesetog stoljeća, njezinih protagonista i suvremenih reafirmatora.
- simboliku i protagoniste srpske agresije na Hrvatsku te na hrvatski narod u Bosni i Hercegovini, kao i relativizacije te agresije i klevetničkih narativa protiv oslobodilačke borbe hrvatskog naroda u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini.
- zagovaranje zabrane i sprječavanje znanstvenog istraživanja hrvatske prošlosti te revizije povijesnih narativa nastalih pod utjecajem totalitarnog komunističkog režima bivše Jugoslavije.
Ne postoji nijedan civilizacijski razlog niti obranjiv argument da danas, u Hrvatskoj kao članici Europske unije, državi utemeljenoj na povijesnom raskidu s komunističkim jugoslavenskim režimom i obranjenoj u pravednom i oslobodilačkom Domovinskom ratu, itko u javnom i političkom prostoru bude protiv ili neodlučan prema ovakvom prijedlogu, dodao je Dabro.
Empatični pjevač Dabro ne želi da jadni i izgubljeni HSLS pati zbog njega pa poručuje: „ Ja ne želim da njihova stranka bude moj talac i da njihov doprinos razvoju Hrvatske padne zbog mene”.
Javio se i neki profesor kaznenog prava koji tumači da je nemoguće zabraniti komunističke simbole! Jadno je sveučilište, jadan je pravni fakultet na kojem ta spodoba predaje kazneno pravo studentima! Ali, u neokomunističkoj Hrvatskoj sve je moguće kada se radi o protunarodnom djelovanju.
Karolina hrvatska jasno prikazuje današnje stanje Hrvatske:
„Pjevati se u ovoj državi ne smije, ali zato se krade naveliko! Navodno, pjevanje Hrvatsku ugrožava, a lopovluk i bezobrazluk su na vrhuncu
– Dabro je udarna vijest, nadglasao je i zasjenio sav zločin, pa i kriminal novopredloženog ministtra Alen Ružić koji je činio kaznena djela i pogodovao Medikolu, nitko se više i ne pita zašto ni nakon 9 godina od početka afere Agrokor nije održano ni jedno ročište, Vladislav Veselica, iz JANAF-a platio 16 tisuća naših novca, da mu se izradi jelovnik i antistresni program…!“
„Ovdje dolazimo do još jednog apsurda: medijima i političarima smeta Dabrina neprimjerena pjesma, ali im ne smeta četnička pjesma partrijarha Porfirija. Štoviše, i nakon javnog dokaza kako pjeva četničke pjesme i svojata hrvatski teritorij, hrvatski mediji i hrvatski političari tretiraju ga kao moralnu vertikalu.
Medijima i političarima ne smeta što zastupnik u Hrvatskom saboru (dakle, osoba koju mi plaćamo) Milorad Pupovac slavi genocid u Srebrenici, i što organizira skupove na kojima nastupaju likovi kao što je banjalučki gradonačelnik koji otvoreno širi četništvo – a to sve s odobravanjem sluša saborska zastupnica Anja Šimpraga.
Postavlja se pitanje – u kakvoj Hrvatskoj mi živimo? Tko ima pravo slaviti genocidno velikosrpsko orgijanje, a Hrvatsku i hrvatske građane konstantno vrijeđati i lažno optuživati? Svatko normalan se pita je li Hrvatska okupirana od srbofilskih medija, koje na dnevnoj bazi vrijeđaju Hrvatsku i hrvatske građane?
Pogledajmo kako se druge države odnose naspram svoje prošlosti. Imamo tako primjer Baltičkih država, Litve, Letonije i Estonije, koje svake godine u ožujku obilježavaju sjećanja na svoje veterane – a ti veterani su bili u SS postrojbama i borili su se tada protiv Sovjetske armije, to jest, protiv Rusa.
Na međunarodne kritike, kako mogu slaviti SS vojnike, te države kažu kako je to bila opravdana borba protiv ruskih postrojbi koje su činile zločine protiv njihovih naroda, i oni nisu imali izlaza nego se udružiti s drugim zlikovcima, dakle, SS postrojbama.
Sadašnja Europska povjerenica za vanjsku politiku, Kaja Kalas, koja medijski nastupa izrazito progresivno, kao premijerka Estonije također je obilježavala navedeno komemoriranje vojnika SS postrojbi.
Potpuno je jasno da kada se u Hrvatskoj pjevaju neprimjerene pjesme, ljudi koji ih pjevaju time ne postaju nikakvi kriminalci, niti fašisti, već je uglavnom riječ o otvorenom otporu desetljetnom klevetničkom ponižavanju Hrvatske, koje je upravo u ovoj plenkovićevsko-milanoviševskoj vladavini doseglo vrhunac.
Bolna hrvatska povijest poprilično se podudara se s poviješću baltičkih država. Jer, kao što Estonci, Litvanci i Letonci kažu – nama je jedan totalitarizam zamijenio drugi totalitarizam, mi u Hrvatskoj možemo s pravom reći da javni narativ, u kojemu se slave komunistički sustav i partizanski pokret, jest otvoreno vrijeđanje hrvatskog naroda.
Jer, Hrvati kao narod doživjeli su najveća poslijeratna stradanja u Europi. Masovne egzekucije koje su počinili komunisti nad hrvatskim nedužnim civilima, su u Europi neviđene. Taj razmjer zločina u odnosu na veličinu hrvatske nacije jest brutalan i nezabilježen u Europi.
I umjesto da njegujemo pijetet prema svakoj nevinoj žrtvi, mi u Hrvatskoj dan-danas imamo slavljenje partizanskih zločina, i vrijeđanje hrvatskih žrtava.
Taj protucivilizacijski pristup vladajuće strukture primjenjuju i na Domovinski rat. Tako znamo imena četiriju srpskih ubijenih civila u Osijeku, ali ne znamo nijedno ime od tisuću ubijenih hrvatskih civila u Osijeku.
Dakle, prikazivanjem laži kao istine došli smo u stanje, da hrvatska država plaća odštetu obiteljima srpskih agresorskih vojnika poginulih u napadima na Hrvatsku. Taj protucivilizacijski, i u povijesti nezabilježen čin, provode veliki domoljubi iz HDZ-a, DP-a i Hrebakovog HSLS-a.
Vrhunac ovog silovanja zdravog razuma jest činjenica da Hrvatska ima najcenzuriranije medije u Europi, i da je novinarska profesija izbrisana iz riječnika hrvatskog jezika.
Vjerodostojnost medija u Hrvatskoj ne postoji. Svi hrvatski mediji bi propali kada im korumpirani političari ne bi davali naše novce iz državnog proračuna, jamačno protupravno.
I onda ti, beskorisni medijski plaćenici na svakodnevnoj bazi šire velikosrpsku ideologiju (kao taj Index, JL i VL); prešućuju međunarodne presude, i Odluku Opće skupštine UN-a o proglašenju Dana sjećanja na genocid u Srebrenici međunarodnim Danom sječanje na žrtve svih genocida u svijetu, ali pjesmu jednog zastupnika stiliziraju u nacionalnu katastrofu.
A o hrvatskim medijima najbolje govori činjenica da je predsjednik HND-a Hrvoje Zovko zaposlenik Pupovčevih srpskih novosti, te da je njegova potpresjenica Slavica Lukić nevjenčana supruga Milorada Pupovca. Ova činjenica govori da Pupovac upravlja medijima u Hrvatskoj.
Ali da ne bismo bili u zabludi – Hrvatskoj nije problem Milorad Pupovac, i on nije oteo moć u Hrvatskoj, već mu ju je netko dao.
Hrvatski problem su korumpirani političari, koje netko ucjenjuje, da provode politiku protiv hrvatskih građana.
Zakonom zdrave logike, ako hrvatski političari rade u interesu Srbije, a to ovaj tekst dokazuje, onda zasigurno hrvatske političare ne ucjenjuju talijanska ili francuska tajna služba, već beogradska.
Stoga, svi vi koji sumnjate u ove navode, zapitajte se – jesu li ovo činjenice, i bi li opisano stanje u Hrvatskoj bilo moguće u bilo kojoj drugoj državi EU?
Zaključno, Hrvatskoj treba vladavina prava, poštivanje zakona, i jamačno kažnjavanje svih lopova, i svih izdajnika.“
Rukavica je bačena, čeka se odgovor druga Plenkija.