U Splitu je 19. ožujka 2026. godine predstavljena monografija o Franjevačkoj bolnici Mira i dobra „dr. fra Mato Nikolić“ u Novoj Biloj. Dvojica fratara odlučila su, u prosincu 1992. godine, da se u pastoralnom prostoru otvori bolnica (crkva-bolnica) u kojoj će se pružiti pomoć narodu Lašvanske doline koji su bili u okruženju, izolaciji od svijeta. Oko 80.000 ljudi bilo je u okruženju Muslimana (danas Bošnjaka) koji su željeli izbrisati hrvatski narod iz srednje Bosne. Hrvati u Lašvanskoj dolini (do 5 kilometara široka i 30 kilometara duga) bili su izolirani od svijeta, svakodnevno granatirani i ubijani snajperskim hitcima. Helikopteri HVO i HV-a donosili su neophodno i odvozili najteže ranjenike.
Župnik fra Franjo Grebenar i župni vikar fra Zoran Livančić organizirali su sastanak pa osnivačku skupštinu 15. prosinca 1992. godine na kojoj je odlučeno da se osnuje Franjevačka bolnica „Dr. fra Mato Nikolić“ u pastoralnom prostoru Nove Bile. Crkva-bolnica dobila je ime po prvom liječniku iz tih krajeva doktoru fra Mati Nikoliću.
Monografija je svjedočanstvo o ratnom vremenu (1992. – 1994.) u središnjoj Bosni gdje se hrvatski narod borio za opstojnost na svojim stoljetnim ognjištima.
Urednik monografije navodi: „Bolnica s pečatom, kao monografija o događajima kroz riječi i slike govori o dokumentiranim detaljima svjedoka, ranjenika, bolničkih djelatnika i suradnika. Monografija bilježi najteže i najdramatičnije trenutke trajanja bolnice u vrijeme granatiranja samog objekta, ali isto tako, tu su zapisana i živa svjedočanstva, pa i draga sjećanja ranjenika, medicinskih sestara i liječnika operatera kao i svih drugih liječnika čija su imena upisana u ovoj monografiji kroz njihova svjedočenja i podatke što smo ih prikupili.
Ovom Monografijom želimo zahvaliti i svima onima koji su dali svoj humani i velikodušni doprinos kroz vlastiti rad i svim donatorima diljem svijeta….“
Tijekom rata u Bosni i Hercegovini (1992. – 1994. godine) improvizirana bolnica u Novoj Biloj bila je jedina bolnica za 80.000 Hrvata u Novoj Biloj, Novom Travniku, Vitezu i Busovači. Od 80.000 žitelja njih 12.500 bila su djeca. U improviziranom rodilištu, u jednoj kući blizu crkve-bolnice, rođeno je nešto manje od 700 novorođenčadi.
„U razdoblju od 19. listopada 1992. do 23. kolovoza 1994. godine, u Franjevačkoj bolnici „Dr. fra Mato Nikolić“ ukupno je liječeno i hospitalizirano 11.500 pacijenata. 5230 osoba je ranjeno. Izvršeno je 1.260 teških operacija izvedenih u općoj anesteziji. Pored toga obavljeno je blizu 6.000 operacija u lokalnoj i spinalnoj anesteziji. Polovina ranjenika imala je ozljede ekstremiteta, dok su ostale ozljede obuhvaćale područja glave, prsnog koša, trbuha te mnogostruke ozljede, od kojih se njih oko 20 posto kvalificira kao teške tjelesne ozljede (Lučić, 2018:304). U bolnici je liječeno 656 djece, a od toga je 231 bilo ranjeno. Od teških povreda umrlo je 19 djece u bolnici, a 46 djece ubijeno je snajperskim hicima. Na ulicama Novog Travnika, Viteza i Busovače 35 djece ubijeno je u granatiranju“.
Glavni oslonac Franjevačke bolnice „dr. fra Mato Nikolić“ bila je Klinička bolnica Split koja je slala medicinske timove, sanitetski materijal i lijekove u Novu Bilu. Treba istaknuti veliku ulogu pilota helikoptera koji su opskrbljivali (koliko je to bilo moguće) bolnicu medicinskim potrepštinama, dovozili i odvozili medicinske ekipe i odvozili najteže ranjenike.
Zbog vrlo teške humanitarne situacije u Lašvanskoj dolini organiziran je konvoj Bijeli put za Novu Bilu kojim je narodu Lašvanske doline dostavljena pomoć (prikupljeno je više od 100 tona pomoći) u hrani, lijekovima, odjeći, obući i drugim potrepštinama. Dana 21. prosinca 1993. godine nakon 10 dana putovanja (mnogobrojnih prepreka i pljačke dijela konvoja) Konvoj Bijeli put za Novu Bilu došao je u Novu Bilu. Na povratku konvoja Muslimani su ubili vozača Antu Vlajića, ranili nekoliko osoba i oteli dvadesetak kamiona.
Predsjednik RH dr. Franjo Tuđman posjetio je bolnicu u Novoj Bili 14. lipnja 1994. godine i najavio gradnju nove bolnice. Kamen temeljac za novu bolnicu postavljen je 19. listopada 1994. godine na Dubravama, a krajem 1999. godine je glavnina nove bolnice (Hrvatska bolnica „dr. fra Mato Nikolić“) bila dovršena. Nova Hrvatska bolnica „dr. fra Mato Nikolić“ nasljednica je Franjevačke bolnice „Dr. fra Mato Nikolić“. Dana 26. studenoga 1999. godine nova bolnica započela je s radom.
Monografija ima 280 stranica. Autori su naveli:
Popis medicinskog i pomoćnog osoblja (147. osoba) koje ja radilo u Franjevačkoj bolnici,
Popis liječnika, njih 354, iz Republike Hrvatske koji su došli pružiti stručnu pomoći Franjevačkoj bolnici.
Popis zdravstvenih ustanova (44 ustanove) iz Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine koje su pomogle da se Franjevačka bolnice održi.
Popis međunarodnih organizacija (13 organizacija) koje su pomogle rad Franjevačke bolnice.
U zaključku, str. 252 i 253., piše: „U kolektivnoj svijesti Hrvata u Lašvanskoj dolini ova bolnica predstavlja izvanredan primjer predanosti, hrabrosti i požrtvovnosti tijekom vrlo traumatičnog razdoblja. Bolnica je nastala kao odgovor na hitne medicinske potrebe stanovništva u trenutcima kada su zbog ratnih okolnosti bolnice u Travniku i Zenici postale nedostupne. Lašvanska dolina kao enklava imala je veliki broj civilnih i vojnih žrtava tijekom Domovinskog rata, a Franjevačka bolnica postala je ključ opstojnosti hrvatskog naroda…“
„Upravo svjedočenja o traumatičnim iskustvima iz bolnice liječnika, medicinskih sestara, pomoćnog osoblja, fratara kao i ranjenika, zorno prikazuju kompleksnost i težinu situacije tijekom Domovinskog rata s kojom su se suočavali…“
Monografija je svjedočanstvo o borbi Hrvata Lašvanske doline za opstojnost, svjedočanstvo o humanosti i predanosti da se ljudima pomogne u nevolji.
Moto knjige: „Ne samo sebi živjeti nego i drugima koristiti“ (sveti Franjo Asiški).