Ivica Puljak nikada nije čuo za dr. Ivu Tartagliu poznatog gradonačelnika Splita koji je jako mnogo napravio za Split. Ne zna Ivica da su njegovi oslobodioci oslobodili od života i imovine dr. Ivu Tartagliu kao i mnoge druge u gradu Splitu.
Nasilna gradska uprava nije poštivala autorska prava pa je na štandarac uklesala dodatni tekst. Odlukom suda natpis se treba izbrisati u roku od 15 dana.
Tko su bili Puljkovi oslobodioci možemo najbolje vidjeti na slučaju dugogodišnjeg gradonačelnika Splita, slučaju dr. Ive Tartaglie.
Ivo Tartaglia (Split, 6. veljače 1880. – Lepoglava 3. travnja 1949.) hrvatski odvjetnik, političar, publicist i slikar.
Studirao je pravo u Zagrebu, Beču i Grazu, gdje je 1903. i doktorirao. Kao gradonačelnik Splita (1918–28.) pridonio je njegovu razvoju i modernizaciji. Zaslužan je za izgradnju Ličke pruge (1925.), kojom je Split povezan s unutrašnjošću Hrvatske. Kraljevina SHS (Prva Jugoslavija) nije htjela financirati izgradnju pruge, pa je Tartaglia animirao privatne poduzetnike, štedionice i banke da podrže taj projekt.
Tartaglia je zaslužan za osnutak Električnog poduzeća i elektrifikaciju Splita. Pokrenuo je i realizirao projekte izgradnje radničkih i službeničkih stanova na gradskom predjelu Gripe. Za njegovog mandata obnovljena je Riva te su zasađene palme, bez kojih je ona nezamisliva, otvoren je zoološki vrt, proširena i modernizirana luka, izgrađena meteorološka postaja Na Marjanu Oceanografski institut i Zavod za javno zdravstvo, izgrađen vatrogasni dom, dječji i starački dom, proširena i adaptirana bolnica, a 1921. ustanovljeno je profesionalno kazalište. U njegovom mandatu izgrađeno je niz škola, proširena biblioteka, otvoren umjetnički salon Galić. U njegovo vrijeme je Split, međunarodnim natječajam dobio prvi Generalni urbanistički plan razvoja. Napravljen su pripreme za početak izgradnje nove bolnice na Firulama, otvoreno novo groblje na Lovrincu, utemeljena je Gradska štedionica. U mjestima splitskog okruga, Solinu, Vranjicu, Slatinama, Žrnovnici i Mravincima izgrađene su ceste, vodovod, kanalizacija, pristaništa, te uvedena struja. Kao znak zahvalnosti u Splitu je još za njegovog života današnja ulica Kralja Zvonimira nosila njegovo ime, dok je u Žrnovnici postavljena spomen-ploča u znak zahvalnosti. Kao ban pokrenuo niz projekata u Primorskoj banovini, izgradnju bolnice u Biogradu n/m, isušivanje močvara itd.
Istaknuo se kao mecena, ljubitelj umjetnosti, bibliofil i kolekcionar. Zaslužan je za osnutak Galerije umjetnina u Splitu, kojoj je donirao oko 300 djela. Pisao je predgovore katalozima, likovne kritike i organizirao izložbe.
Bio je jedan od utemeljitelja i predsjednik društva Jadranska straža (1929–41.), jedan od pokretača istoimenoga glasila toga društva (1922), te lista Jadranski dnevnik (1934.).
God. 1929. bio je izabran za bana Primorske banovine, ali je zbog neslaganja s režimom kralja Aleksandra podnio ostavku na tu dužnost (1932.). Potkraj 1930-ih približio se V. Mačeku i politici HSS-a. Nakon talijanske okupacije Splita (1941.) bio je kao protivnik talijanske fašističke politike uhićen i interniran na Liparske otoke (Italija).
Nakon trodnevnog suđenja 24. lipnja 1948. godine Okružni sud u Splitu osudio je dr. Ivu Tartagliu na sedam godina zatvora zbog počinjenja kaznenog djela protiv naroda i države. Uz to su išli i gubitak svih građanskih prava, kao i konfiskacija imovine. Prvo je bio u zatvoru u Šibeniku, a potom u Lepoglavi gdje je i umro 3. travnja 1949. godine.
Njegove nećakinje traže od tadašnjih vlasti da dopuste pokop u Splitu, čemu im je udovoljeno tek 1987. godine pa je pokopan na groblju Lovrinac, u obiteljskoj grobnici Pere Machieda.
Nećak dr. Ive Tartaglie Siniša Miha Petar Tartgalia borio se dugo za pravdu. Prvo je Županijski sud u Splitu odbio zahtjev (2021. godine!) za rehabilitaciju dr. Ive Tartaglie. Nakon što je Vrhovni sud ukinuo presudu Županijskog suda u Splitu donesena je nova presuda kojom je dr. Ivo Tartaglia rehabilituran.
(Izvori: Hrvatska enciklopedija, Slobodna Dalmacija, Duško Kečkemet, Norka Machiedo -Mladinić, Tihomir Bratić).
Slične sudbine imali su i drugi građani Splita koji nisu bili članovi partije, koji su imali obrte, stanove, tvornice ili neku drugu imovinu. Sudili su im i oduzimali imovinu Puljkovi oslobodioci. Da se može vratiti 1945. možda bi i Ivica oslobađao sugrađane na sličan način.