Slika 1. Spomenik žrtvama četničkog pokolja u Boričevcu (MJ)
Partizansko-četnički zločin nad 37 članova obitelji Ivezić u Brotnju Najmlađi (Jakov) je imao manje od 3 godine, a najstariji (Luka) 82 godine.
| Do 18 godina | Od 18 do 40 godina | Od 41 do 60 godina | Više od 60 godina |
| Jakov Ivezić, 3 g.
Jure Ivezić, 3 g. Jelena Ivezić, 4 g. Manda Ivezić, 5 g. Luka Ivezić, 6 g. Ika Ivezić, 7 g. Ana Ivezić, 7 g. Marija Ivezić, 8 g. Kaja Ivezić, 9 g. Pero Ivezić, 9 g. Jure Ivezić, 12 g. Stjepan Ivezić, 12 g. Lukica Ivezić,12 g. Jela Ivezić, 14 g. Mićo Ivezić, 15 g.
|
Jelka Ivezić, 18 g .
Ana Ivezić, 18 g. Mara Ivezić, 18 g. Nikola Nino Ivezić, 26 g. Marija Ivezić, 27 g. Marko Ivezić, 37 g. Milan Ivezić Crni, 38 g. |
Kata Ivezić, 35 g.
Mara Ivezić, 42 g. Dane Ivezić, 42 g. Boja Ivezić, 43 g. Josip Ivezić, 43 g. Mile Ivezić, 40 g. Ika Ivezić, 42 g. Jure Ivezić, 43 g.
|
Ika Ivezić, 65 g.
Dane Ivezić, 72 g. Kata Ivezić, 72 g. Mrko Ivezić, 75 g. Ika Ivezić, 76 g Boja Ivezić, 79 g. Luka Ivezić, 82 g.
.
|
„Dossier Boričevac“ (»Naklada Pavičić«, Zagreb, 2012., str. 346.-348.).: 37 žrtava „prve puške“ 27. 7. 1941. godine.
Zločin u Brotnju nad članovima 6 obitelji Ivezić. Ukupno je ubijeno 37 članova obitelji, nađeni su posmrtni ostatci njih 24. Izvršena je eksuhumacija i DNK analiza tako da nema dvojbe da se radi o članovima obitelji Ivezić! Nema razlike jesu li ih ubili četnici ili četnici-komunisti jer su i jedni i drugi provodili velikosrbijansku imperijalističku zločinačku politiku.
U Dabinu jamu su bačeni živi Hrvati, živa hrvatska djeca. Speleolozi su pomogli da se iz jame na Dabinu vrhu izvade posmrtni ostaci žrtava. Otkriveni su ostatci 19 žrtava četničkog zločina, tek u svibnju 2014. godine. Izvršena je ekshumacija pobijenih Hrvata.
Prije 2. svjetskog rata postojao je Udbinski dekanat, na području dekanata živjelo je više od 16 tisuća katolika. Poslije Drugog svjetskog rata je na području dekanata živjelo manje od 2.000 katolika! Potpuno su uništene i ugašene župe Boričevac (1905 župljana), Bunić, Udbina (1575 župljana), Palanka, Rudopolje i Gračac (1108 župljana), te župa Korenica (1200 župljana). Nad Hrvatima katolicima počinjen je genocid koji nikada nije kažnjen.
Nakon četničkog zločina u Brotnji žitelji Boričevaca, njih 2000, su izbjegli noću pod vodstvom boričevačkog župnika Vladimira Stuparića u Kulen Vakuf. Ostalo je 55 osoba starije dobi koje su četnici pobili 2. kolovoza 1941., a selo opljačkali i zapalili. Nakon zločina u Brotnji i Boričevcu etničko čišćenje (tijekom mjeseca kolovoza) su četnici nastavili i u Zapadnoj Bosni (Kulen Vakufu; Drvaru, 300 ubijenih; Bosanskom Grahovu, 62 ubijenih; u Krnjeuši, 130 ubijenih Hrvata i drugdje. Sve u sklopu plana stvaranja etnički čiste velike Srbije.
Srbi su u Kulen Vakufu ubili 300 Hrvata iz Boričevca, u kolovozu 1941. godine četnici su počinili zločine u Drvaru, Bosanskom Grahovu te zločin nad hodočasnicima i bestijalno ubojstvo svećenika Waldemar Maximilian Nestora.
Nedvojbeno je utvrđeno da se dana 27. srpnja 1941. godine dogodio četnički zločin nad Hrvatima. Krajem rata neki četnici su se presvukli u partizanske uniforme i postali članovi komunističke partije pa su zločin i etničko čišćenje prikazivali kao komunistički ustanak protiv ustaša što nije točno. Srbijanska vojska naoružala je četnike (više od 1000) sa zadatkom da izvrše etničko čišćenje tako da velika Srbija bude etnički čista.
Nesrpsko stanovništvo nikada se nije vratilo, nije im dozvoljen povratak u sela poput Brotnje, Krnjeuše i Boričevaca. Sela su popaljena i praktično su nestala sa zemljovida. Zemlja im je oduzeta i nisu se smjeli vratiti na svoja ognjišta iako su to u više navrata tražili.
Četnička svirepost se očituje u ubojstvu velečasnog Valdemara Maksimilijana Nestora i hodočasnika koji su izvučeni iz vlaka i ubijeni. Nadalje, župnika Jurja Gospodnetića su nabili na ražanj i ispekli i to oni nazivaju (slave) antifašističkim ustankom.
Jugoslavenska (komunističko-četnička) historiografija je četnički zločin, genocid nad Hrvatima prikazala kao antifašistički ustanak.
Nada Prkačin napravila je dokumentarni film „Nikad se nisu vratili“ (premijera je bila 16. rujna 2014. godine u Zagrebu u kinu Europa).
Sramotno je da se i danas četnički zločini u Brotnju, Boričevcu, Kulen Vakufu slave kao ustanak srpskog naroda. Slave se zločini nad Hrvatima i etničko čišćenje Pounja.