Šuma Lug jedno je od najpoznatijih, strašnih i prešućivanih gubilišta Bjelovara gdje je 1992. godine pronađeno sedam grobnih jama s 228 žrtava. Iste godine u šumi pokraj Kapele, pronađeno je još 65 žrtava, ukupno 293 žrtve. Titovi partizani su tijekom proljeća i ljeta 1945. godine ubijale vojnike i civile. Posmrtni ostatci žrtava dostojno su sahranjeni u zajedničku grobnicu 28. lipnja 2006. godine.
O jugo-komunističkim zločinima nije se smjelo govoriti sve do 1990. godine. O partizanskim zločinima u šumi Lug objavljena je knjiga i film „Tajna zloglasne šume Lug”.
Članovi Matice hrvatske Bjelovar su početkom 90-ih godina inicirali istragu u Lugu koja je rezultirala otkrićem prvih masovnih grobnica. Tijekom iskapanja u ljetu 1992. godine u sedam grobnih jama pronađeno je 228 kostura. Još su pronađeni posmrtni ostatci 65 žrtava.
U šumi Lug ubijani su pripadnici vojske NDH (domobrani, ustaše) i civili koje su komunistički aktivisti proglasili neprijateljima naroda bez ikakvih dokaza, istraga i suđenja. Ubojstva su provodila i naređivali pripadnici Odjeljenja za zaštitu naroda – OZNA i Korpusa narodne obrane Jugoslavije – KNOJ. Jedan od glavnih naredbodavaca bio je Joža Manolić, načelnik OZNA-e u Bjelovaru.
Manolićev crveni partizanski odred OZNA-e ljude je skidao sa vlakova na stanici u Bjelovaru. U nekoliko dana ubili su 184 zarobljenika. Osim u šumi Lug partizani su ubijali i na drugim lokacijama: Kupinovac, Zvijerci (šuma Razbuška), Predavac, Zrinski Topolovac, Šandrovcu i drugdje. Nikada se ne će znati točan broj ubijenih, neki tvrde da je ubijeno oko 5000 osoba. Neke žrtve su bile mučene, a većina je bila vezana žicom. Nakon ekshumacije posmrtni ostatci su poslani u Zagreb zbog identifikacije koja nije provedena!. Pitanje je zašto su se kosti žrtava vozile na identifikaciju kada nije napravljena niti jedna identifikacija. Je li Josip Manolić sa svojim kadrovima spriječio istragu i otkrivanje masovnih grobnica u koje su njegovi podčinjeni bacili žrtve?
Primarijus dr. Rudolf Miculinić osobno je ispričao kako su mu u kuću upali bivši udbaši koji su radili za novu vlast i oduzeli sve zapisnike koje je vodio tijekom eshumacija. Bivšim udbašima koji su naređivali ubojstva nije odgovaralo da se sazna istina.
Preživjeli zatvorenici (HDPZ), njih 546., potpisali su kaznene prijave protiv Josipa Manolića, (bivšeg načelnika bjelovarske OZNA-e) ali ništa nije poduzeto da se istraži njegova uloga u zločinima. Dok je 1992. godine vršena (eshumacija) iskopavanje žrtava u Lugu; djelatnici SZUP-a (Službe za zaštitu ustavnog poretka) snimali su sa video kamerom ali nije poznato gdje je završio snimljeni film.
Osim u šumi Lug žrtve su završile i u Trojstvenom Markovcu, na starom bjelovarskom groblju sv. Andrija, u šumir Razbuška u Zvijercima, i tri masovne grobnice koje nalaze se na relaciji Predovac, i Kupinovac.
U Gudovcu, sedam kilometara od središta Bjelovara, nađena je masovna grobnica s oko 50 žrtava
U Hrvatskoj ima više od 940 masovnih grobnica, u Sloveniji više od 640 masovnih grobnica gdje su žrtve Hrvati, a u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji ima 72 gubilišta. Ubijanje, zlostavljanje i pljačka bili su planirani i brutalni. Žrtve su osim vojnika (većinom domobrani koji su bili mobilizirani) bili civili, žene, djeca i starci. Zarobljeni njemački vojnici su također bili smaknuti bez istrage i suđenja. Za počinjene zločine nitko nije odgovarao. Ubojice su imale status uglednih komunističkih prvaka, stanovali su u tuđim stanovima, često u stanovima onih koje se ubili ili dali ubiti.
Jugoslavenska historiografija negirala je žrtve, a komunistički aparat provodio je represiju i nije se smjelo govoriti o zločinima Titovih partizana. Svi koje su smetali partiji (vjernici, domoljubi, intelektualci, umjetnici) ili bi im mogli smetati pri vladanju bili su smaknuti ili osuđeni na višegodišnje kazne. Imovina osuđenih je u pravilu bila konfiscirana. Osuđeni su gubili građanska prava, a obitelji osuđenih/ubijenih bile su trajno obilježene kao neprijatelji naroda.
Nakon završetka Drugog svjetskog rata u Hrvatskoj je nakon masovnih ubojstava, došlo do masovne nacionalizacije privatne imovine, poljoprivrednih zemljišta i cijele industrije.