Nakon što su pobili i protjerali bivše vlasnike uselili su se u njihove kuće, stanove, zauzeli njihova imanja provodili su komunistički teror. Zločinci su dobili dobro plaćeni državni posao, kasnije velike mirovine, sve povlastice i počasti pa možemo kazati da im se zločin višestruko isplatio.
Komunistička vlast je ubila i/ili progonila sve javne osobe koje su živjele i djelovale u doba NDH, osobe koje nisu bile u ustaškom pokretu već su radile svoj posao u znanosti, medicini, kulturi, umjetnosti, športu itd. Veliki broj poznatih osoba je ubijen jer su se komunisti plašili da bi mogli biti opozicija komunističkoj vlasti.
Podsjetnik za antife: U Zagrebu i okolici ima oko 120 masovnih grobnica. Neka od mjesta su:
- Gračani – partizanski zločini u Gračanima – Zločini su počinili Titovi partizani u razdoblju od 10. svibnja 1945. do kraja mjeseca svibnja. Smatra se da je žrtava na području Gračana i obližnjih Šestina bilo više tisuća. Na području Gračana zna se za 17 lokacija gdje su ostatci žrtava. Do sada ih je istraženo samo 6. Prema evidenciji sanitarnog inspektora (1945.g.) Miroslava Haramije bile su 783 žrtve. Nađeni su i sahranjeni posmrtni ostatci 265 žrtava u Gračanima. Neka od mjesta pokapanja žrtava su nakon prestanka komunističke vladavine obilježena: Obernjak, Strmec, Bjelčenica, Lonjščina, Peščenka, Zlodijev Brijeg…
- Savska cesta 77. Stratište u neposrednoj blizini Pedagoške akademije (danas Učiteljski fakultet u Zagrebu) u Savskoj cesti br. 77. U svibnju 1945. godine komunisti su pogubili oko 300 zarobljenih njemačkih i hrvatskih vojnika, a medu njima je bilo mnogo ranjenika. Svjedoci masakra uglavnom su stanovnici Vrbika, koji su živjeli blizu Pedagoške akademije. Izvršena su iskapanja i nađeni su posmrtni ostatci 25 žrtava. Najavljena su i nova iskapanja ali treba kazati da je nemoguće doći do posmrtnih ostataka svih žrtava jer su nad masovnim grobnicama izgrađene zgrade.
- Bolnica Brestovac. Pokolj ranjenika iz bolnice Brestovac 1945. Službeno je zarobljeno 210 pacijenata (bolesnika i ranjenih hrvatskih vojnika). Partizani su žrtve razodjenuli, vezali žicom i vodili na obližnje stratište Obernjak gdje su ih ubijali uglavno noću i vatrenim oružjem.
- Šestine. U svibnju 1945. partizani su likvidirali oko 5000 hrvatskih i njemačkih vojnika. Partizani su ih dovodili kamionima, a nakon toga bi ih likvidirali i zakopali.
- Tuškanac. Na području zagrebačkog Tuškanca probnim iskapanjima pronađeni i ekshumirani posmrtni ostatci najmanje 24 osobe.
- Mnoga mjesta u Zagrebu i okolici. Zločini su počinjeni u: Bukovečka šuma iznad Maksimira, Čučerje (Gornja Dubrava), Džamija (današnji Dom hrvatskih likovnih umjetnika na Trgu žrtava fašizma) – Odred “Crnaca” koji se nije htio povući iz Zagreba uz pomoć imama zabarakadirao se u Džamiju. Dolaze partizani koji upadaju i kolju oko 300 pripadnika odreda, Gornje Vrapče, Kanal (na tom mjestu je danas autobusni kolodvor), Horvati, Jarek (Podsused), Jelenovac (Črnomerec); Logor u Kanalu (Trnje), Partizanski logor Prečko (u naselju Špansko), Maksimirska šuma i druga mjesta likvidacije bez istrage i suđenja.
- Iz zagrebačkih bolnica odveden je i pogubljen 4.791 ranjenik.
Ubijanje nevinih poznatih osoba:
- Ljudevit Jurak, svjetski poznati patolog i sudski medicinar, začetnik humanomedicinske patološke anatomije i veterinarske patološke anatomije u Hrvatskoj. Osudili su ga 9. lipnja 1945.i pogubili uz trajan gubitak građanske časti i konfiskaciju imovine.
- Danijel Uvanović, fizičar svjetskog glasa, ubijen 1947. godine. Također su osudili i ubili njegovu suprugu Zlatu. Mjesto ukopa nije poznato!
- Josipa Horvata, akademski slikar, prvo su ga ubili pa su nakon tri mjeseca donijeli presudu. Mjesto ukopa se ne zna.
- Tri časne sestre milosrdnice koje su radile u bolnici: Geralda (Ana) Jakob, Konstatina (Roza) Mesar i Lipharda (Josipa) Horvat.
- Uništili su groblja hrvatskih vojnika iz Drugog svjetskog rata
- Konfiscirali su imovinu stotina tisuća ljudi u Hrvatskoj.
- Vinko Kos, pjesnik, književnik i pisac za djecu; Andrija Konc, pjevač (odveden iz Zagreba u Bjelovar, gdje je i ubijen); Ivan Softa, pjesnik; Vladimir Jurčić, pjesnik, esejist, feljtonist; Jerolim Malinar, javni katolički djelatnik i novinar, suradnik bl. Ivana Merza; Mijo Bzik, novinar i publicist; Tias Mortigjija, novinar, publicist; Zdenka Smrekar, književnica; Milivoj Magdić, novinar, pravnik i publicist; Nikola Mandić, premijer NDH; Mehmed Alajbegović, političar, diplomat i pravnik; Osman Kulenović, političar i pravnik; Nikola Steinfel, pomorski časnik NDH, Mile Budak, političar, romanopisac i novelist; Julije pl. Makanec, političar, filozof i pisac; Miroslav Navratil, vojnik, pilot i general; Slavko Kvaternik, hrvatski vojnik, političar i državni dužnosnik; Germogen Maksimov, poglavar Hrvatske pravoslavne crkve, mitropolit zagrebački; Blanda Stipetić, katolička redovnica; Gaudencija Šplajt, katolička redovnica, istaknuta djelatnica nekadašnjeg zagrebačkog samostana Antunovac u Maksimiru; Filip Popp, protestantski svećenik, prvi biskup Evangeličke Crkve u Hrvatskoj; Franjo Babić, književnik i novinar; Đuro Stipetić, rektor Sveučilišta u Zagrebu; Kerubin Šegvić, povjesničar, književni kritičar, političar, katolički svećenik, profesor filologije; Ivo Guberina, svećenik, teolog, povjesničar i političar; Ismet Muftić, zagrebački muftija; Radoslav Glavaš, književni povjesničar, kritičar i franjevac; Joco Cvijanović, operni pjevač i svećenik Hrvatske pravoslavne crkve (srpske nacionalnosti); Serafim Kupčevski, pravoslavni svećenik; Dimitrije Mrihin, pravoslavni svećenik; Aleksej Borisov, pravoslavni svećenik; Marijan Marijašević, književnik; Bonaventura Radonić, franjevac i filozof; Munir Šahinović, novinar i pisac; Jerko Skračić, novinar i književnik; Branko Klarić, pjesnik; Gabrijel Cvitan, književnik; Vilim Peroš, novinar, urednik zagrebačkog dnevnog lista Nova Hrvatska; Agathe von Hausberger, američka novinarka; Ivan Maronić, novinar; Grozda Budak, kći Mile Budaka; Emil Periška-Lalec, nogometaš, reprezentativac SHS-a (OI 1920.), karikaturist i povjesničar športa I mnogi drugi.
Vlado Ranogajec, bio je na čelu Vojnoga suda (predsjednik), potpisao je stotine naloga za strijeljanje u poslijeratnim godinama. Obitelji ubijenih dobile bi obavijesti na komadiću papira. Optužnica i presuda objedinjavala je, kako to se to cinički navodilo – zbog racionalizacije, proces protiv 58 međusobno nepovezanih optuženika različitih zvanja i vjera. Opisanim djelima, kako se navodi u presudi, svih 58 počinilo je krivična djela ratnih zločinaca i narodnih neprijatelja iz čl. 13. i 14. Uredbe vojnim sudovima. Partizani na čelu s kapetanom Ranogajcem su optužene osudili na kaznu smrti vješanjem, trajan gubitak građanske časti i konfiskaciju imovine za koju je osuđeno šest optuženika, na kaznu smrti strijeljanjem 43 osobe te devet na vremenske kazne. Neki od poznatijih optuženika su: Germogen Maksimov, patrijarh Hrvatske pravoslavne crkve; Kerubin Šegvić, katolički svećenik i znanstvenik, promicatelj teze o gotskome porijeklu Hrvata; Ivo Guberina, katolički svećenik, novinar, publicist, pisac; Ismet Muftić, muftija u Zagrebu; Radoslav Glavaš, franjevac, profesor i pisac. Smrtne presude koje je potpisivao Vlado Ranogajec.
Na zagrebačkom Jarunu po tom zločincu imenovana je jedna ulica! To je najbolji dokaz kako se država Hrvatska odnosi prema komunističkim zločinima i zločincima unatoč prihvaćanja Rezolucija i Deklaracija Europskog parlamenta koje osuđuju sve totalitarne režime.
Do danas od strane hrvatskog pravosuđa nisu pokrenute istrage, optužnice ili sudski postupci protiv odgovornih osoba i zločinaca koji žive u Republici Hrvatskoj. Mnogi zločinci su umrli prirodnom smrću ali to nije prepreka da se istraže i obznane njihovi zločini.