Memorijalni centar Yad Vashem
Memorijalni kompleks Holokausta Yad Vashem u Jeruzalemu, osnovan je odlukom izraelskog parlamenta Knesseta 19. kolovoza 1953. godine. Ima dvije glavne dužnosti: „ovjekovječiti uspomenu na poginule Židove“ i „ovjekovječiti uspomenu na one ne-Židove koji su riskirali svoj život spašavajući Židove“. Od 1963. Yad Vashem dodjeljuje počasnu titulu Pravednik među narodima ljudima koji nisu Židovi, a tijekom II. svjetskog rata riskirali su vlastiti život, slobodu i sigurnost za spas najmanje jednog Židova od smrti ili deportacije, i to bez ikakve materijalne naknade ili koristi. Titulu dodjeljuje posebno povjerenstvo na čelu sa sucem Vrhovnog suda, a dokazni postupak vrlo je temeljit. Isprva je za svakog pravednika na Gori sjećanja bilo zasađeno jedno stablo, no ponestalo je mjesta. Imena pravednika danas su uklesana u Zid časti u Vrtu pravednika u Yad Vashemu. Svaki pravednik dobiva posebno kovanu medalju i povelju te mu se dodjeljuje počasno izraelsko državljanstvo.
Pravednici potječu iz raznih naroda, religija i slojeva društva. Među njima ima sveučilišnih profesora i nepismenih seljaka, svećenika, liječnika, radnika. Ali svi su oni odvažni, plemeniti ljudi jakih moralnih načela, altruisti koji se nisu obazirali na opasnost kako bi pomogli progonjenim ljudima. Nije ih vodila ideja o herojskim djelima nego čovječnost. Unatoč strašnom teroru, oni su izabrali činiti dobro.
Titula Pravednika dodjeljuje se pojedincima, a ne skupinama.
Od uspostave 1953. godine do 1. siječnja 2022. Yad Vashem priznao je 28.217 muškaraca i žena iz 51 zemlje svijeta koji su dobili priznanje. Najveći broj Pravednika među narodima je u Poljskoj (7.232), zatim u Nizozemskoj (5.982), Francuskoj (4.206), Ukrajini (2.691), Belgiji (1.787), Litvi (924), Mađarskoj (876), Italiji (766)…
Priznanje Pravednik među narodima dobilo je i 130 hrvatskih državljana.
Pravednici među narodima Hrvatska
- Olga Bartulović, 185 1965.
- Dragica Bartulović, 185 1965.
- Pavao Horvat, 171 1965.
- Vranetić Ivan, 561 1970.
- Krista Filipović, 1008 1975.
- Marijan Filipović, 1008 1975.
- Matej Buterin, 2967 1984.
- Anka Buterin Oštrić, 2967 1984.
- Alfred Carnelutt, 2868 1984.
- Vera i Carnelutt, 2868 1984.
- Mario Carnelutti, 2868 1984.
- Bronislawa Praschek, 3229 1985.
- Wladislaw Praschek, 3229 1985.
- Ratimir Deletis, 3859 1988.
- Juca Malčić, 3963 1988.
- Mate Bedrica, 4432.2 1989.
- Ruža Fuchs, 4145 1989.
- Andrija Jurić, 4432.1 1989.
- Nikola Jurić, 4432.1 1989.
- Jozica Jurin s. Cecilija, 4209 1989.
- Pirović Marija, 4209.1 1989.
- Antica Radonić, 4432 1989.
- Jakov Radonić, 4432 1989.
- Miroslav Kirec, 4603 1990.
- Bauer Čedomir, 4653.1 1992.
- Branko Bauer, 4653.1 1992.
- Dragutin Jesih, 5418 1992.
- Ada Kraljević, 5524 1992.
- Ivo Kraljević, 5524 1992.
- Olga Obradović, 4653 1992.
- Ida Obradović, 4653 1992.
- Lujo Štefan, 5563 1992.
- Ljubica Štefan, 5563 1992.
- Žarko Dolinar, 5804 1993.
- Boris Dolinar, 5804 1993.
- Đina-Gertruda Beritić, 6116 1994.
- Tihomil Beritić, 6116 1994.
- Mate Ujević, 6144 1994.
- Ljuba Žagar (Ljubica), 5545 1994.
- Roušal Vera, 5545 1994.
- Marica Guina, 6816 1995.
- Franjo Sopianac, 6849 1995.
- Emanuel Taborsky, 6399 1995.
- Mandica Taborsky, 6399 1995.
- Andrija Poklepović, 7089.1 1996.
- Mihovil Silobrčić, 7089 1996.
- Marija Car, 7654 1997.
- Karel Car, 7654 1997.
- Miho Ercegović, 7397 1997.
- Velimir Ercegović, 7397 1997.
- Stjepan Janković, 7606 1997.
- Lela Sopianac, 6849 1997.
- Sopianac Ivan, 6849 1997.
- Franjo Krtić, 7553 1998.
- Iva Kumrić, 7926 1998.
- Tomo Kumrić, 7926 1998.
- Boris Roić, 8135 1998.
- Antun Vuletić, 7396 1998.
- Ivan Antunac, 8762 1999.
- Čergonja Bela-Veronika, 8282 1999.
- Milica Hocenski, 8503 1999.
- Franjo Hocenski, 8503 1999.
- Kohn-Turković Ana, 8454 1999.
- Ankica Lončar, 8547 1999.
- Darko Lončar, 8547 1999.
- Agata Đerek, 8931 2000.
- Ante Fulgosi, 7003 2001.
- Jakić Anna, 9569 2001.
- Ante Kalogjera, 9395 2001.
- Jakša Kalogjera, 9394 2001.
- Kovačić Pavao, 9229 2001.
- Kovačić Katarina, 9229 2001.
- Kovačić Ana, 9229 2001.
- Kovačić Katarina, 9229 2001.
- Kovačić Marija, 9229 2001.
- Kovačić Petar, 9229 2001.
- Kovačić Franjo, 9229 2001.
- Hedviga Kovačić, 9318 2001.
- Vinko Kovačić, 9318 2001.
- Josip Pribilović, 9190 2001.
- Šiljeg Stanko, 9328 2001.
- Šiljeg Pera, 9328 2001.
- Roth August, 9274 2001.
- Roth Branka, 9274 2001.
- Roth Duška, 9274 2001.
- Josip Jagodić, 9320 2002.
- Neuman Olga (Rajšek), 9848.1 2002.
- Ivana Belajec, 10143 2003.
- Lang Ljubica, 10122 2003.
- Valentinčić Ludvig, 10123 2003.
- Valentinčić Vera, 10123 2003.
- Vuković Dane, 9849 2003.
- Belić Jozefina, 10142 2004.
- Belić (Peternel) Đurđa, 10142 2004.
- Oružec Đuro, 10169 2004.
- Oružec Kata, 10169 2004.
- Rudimir Rudolf Roter, 10383 2004.
- Crndić Anka, 10582 2005.
- Joris Denise, 10628 2005.
- Podolski Štefanija, 10763 2006.
- Merlić Tomislav, 11238 2008.
- Amadeja Pavlović, 11368 2008.
- Hrnkas Jozo, 12284 2011.
- Hrnkas Katica, 12284 2011.
- Jerbić Milan, 12235 2011.
- Schmidlehner Drago, 12154 2011.
- Schmidlehner Draga, 12154 2011.
- Uglješić Zlatan, 12469 2012.
- Uglješić Milica, 12469 2012.
- Ćop Vid, 12973 2014.
- Stanko Sielski, 12887 2014.
- Glojnarić Mirko, 13009 2015.
- Glojnarić Amalija, 13009 2015.
- Glojnarić Blaženka, 13009 2015.
- Pavlek Juraj, 13009.1 2015.
- Šragalj Antun, 13386 2017.
- Šragalj Katarina, 13386 2017.
- Krešić Zdenka, 13766 2018.
- Kirofer Stjepan, 13805 2019.
- Zubić Silvester, 13871.1 2019.
- Golubić Antun, 14012 2020.
- Golubić Gabrijela, 14012 2020.
- Firinger Kamilo, 14036 2021.
- Kerstner Zvonko, 14086.3 2021.
- Kerstner Marija, 14086.3 2021.
- Runjak Ivan, 14086.1 2021.
- Runjak Marija, 14086.1 2021.
- Vrančić Ljudevit, 14086 2021.
- Žiža Antun, 14086.2 2021.
- Žiža Miroslava, 14086.2 2021.
Zatajeni hrvatski pravednici
Ukupno je iz Hrvatske priznanja Pravednik među narodima dobilo do 1. siječnja 2022. godine 130 osoba. Ljubica Štefan pisala je o zatajenim hrvatskim Pravednicima 1997. godine, do tada priznanje je dobilo 70 osoba iz Hrvatske. Prema mišljenju Ljubice Štefan, Pravednice među narodima, broj Pravednika iz Hrvatske trebao biti nekoliko puta veći. Ona je navela slučajeve zataškavanja o dobivanju priznanja pa dobitnici priznanja nisu za života dobili priznanje već je ono uručeno nakon više godina rodbini.
Istinom i činjenicama za Hrvatsku
Str. 19. – 20. (Stepinac i Židovi knjiga str. 25.)
Dana 2. travnja 1997. godine medalju i povelju primio je sin dr. Mihovila Silobrčića. Silobrčić i njegov pomoćnik dr. Andrija Poklepović spasili su 20 -tak Židova. U Splitu postoji poimenični popis tih spašenih Židova, ali nitko od njih (ni potomaka) nije nikada podnio prijedlog Yad Vashemu za dodjelu priznanja.
Pokojnica Juca Malčić dobila je 1988. rješenjem br. 3963 medalju i povelju ali joj nije uručena za života. Njen sin je 9 godina poslije dodjele priznanja primio medalju i povelju. Gdje je medalja i povelja bila tijekom 9 godina? Zašto se tako postupalo?
Dana 11. prosinca 1975. godine medalju i povelju dobili su prof. Mirjana i Kriste Filipović (Rješenje br. 1008.). Tek nakon 21 godine medalja i povelja uručeni su 16. rujna 1996. nećacima pokojnih Filipovića.
Mnogo je Židova preživjelo rat zahvaljujući nadbiskupu Alojziju Stepincu, časnim sestrama i drugim Hrvatima ali se nisu sjetili Yad Vashemu poslati prijedlog da se onima koji su ih spasili i koji su riskirali gubitak života da im se dodijeli priznanja.
Jugoslavenska komunistička vlast je u suradnji sa Židovima koji su vodili Židovska udruženja u Jugoslaviji prešućivala istinu o spašavanju Židova u Nezavisnoj državi Hrvatskoj.
Film „Hrvatski pravednici“
O spašavanju Židova u Nezavisnoj državi Hrvatskoj malo se govorilo i pisalo jer to nije dopuštala komunistička vlast Jugoslavije. Komunistička vlast je poticala komunističko-četničku historiografiju u kojoj se nije smjelo govoriti o Hrvatima (građanima, svećenicima, policajcima, vojnicima, dužnosnicima NDH) koji su spašavali Židove u vrijeme postojanja NDH 1941. – 1945. godine. Komunistička vlast je pogubila neke od spasioca Židova proglašivši ih neprijateljima naroda (npr. dr. Vranešića koji je spasio i Miroslava Krležu).
Jakova Sedlara i Mire Wolf snimili su dugometražni dokumentarni film „Hrvatski pravednici” Film je posvećen Hrvatima koji su spašavali Židove u doba Nezavisne Države Hrvatske. Svjetska premijera filma održana je 8. srpnja 2022. godine u Tel Avivu, u dvorani Cinematheque. Napravljene su hrvatska, hebrejska i engleska verzija filma.
Film je ispričao dvije priče, životnu priču Dine Büchler koju su Zina-Gertruda i Tihomil Beritić skrivali tijekom Drugog svjetskog rata te priču o Ratimiru Deletisu koji je u Tuzli spasio 100 Židova.
Tihomil Beretić i njegova mati Đina (Zina)-Gertruda proglašeni su 1994. godine Pravednicima među narodima jer su spasili život Dini Büchler. Dina Büchler je u filmu ispričala svoju životnu priču. Nakon rata je sa svojom tetkom Brankom Fürst otišla u Izrael.
Druga priča u filmu je priča o hrabrom Ratimiru Deletisu kojega nazivaju i tuzlanski Schindler jer je spasio 100 Židova. Temeljem svjedočanstva Židova i njihovi potomaka Ratimir Deletis je 1989. godine proglašen Pravednikom među narodima.
Lina Wiesler, djevojačkog prezimena Zavidović, bila je jedna od preživjelih tuzlanskih Židovki, koja je od Vad Yashema tražila da se Ratimira Deletisa prizna kao pravednika. U pismu koje je poslala ovoj instituciji ispričala je što se događalo s njom i njezinom obitelji, suprugom i dva sina, nakon što su u ožujku 1941. godine bili prinuđeni preseliti se iz Zagreba u Tuzlu.
“U to vrijeme, u Tuzli nisu bile na snazi toliko stroge antižidovske mjere. Živjeli smo u relativnoj sigurnosti. Međutim, krajem 1941. godine iz Zagreba je došla naredba da se svi Židovi deportiraju u koncentracijske logore. U to vrijeme, prijatelji Ratimira Deletisa koji su radili u lokalnom Tužiteljstvu zamolili su ga za pomoć. Deletis je shvatio kako je jedina mogućnost da nas se spasi otići u središte ustaške vlasti. Istog dana, zajedno sa svojim kolegom, otputovao je u Zagreb kako bi zamolio Kvaternika za spas Židova u Tuzli. Nakon što su im isprva prijetili kako će i njih pobiti, Deletis je uspio ishoditi kod Kvaternika spas za šesnaest židovskih obitelji. Moja je obitelj bila na toj listi, i dopušteno nam je da otputujemo na teritorij koji su pod svojom kontrolom držali Talijani. Odatle smo se, 1945. godine prebacili za Palestinu.”
Ratimir Deletis je bio tužitelj Nezavisne države Hrvatske u Tuzli tijekom rata. Hrabrost Ratimira Deletisa napose se očituje u činjenici da je spalio dokaze koji su bili protiv Meše Selimovića.
Kada su partizani došli u Tuzlu odmah su ga uhitili ali je nakon reakcije puka pušten.
Izložba Pravednici među narodima – Hrvatska
U zgradi UN-a u New Yorku je 27. siječnja 2020. (Dan sjećanja na holokaust) otvorena izložba Pravednici među narodima – Hrvatska. Izložbu su organizirali Ministarstva Vanjskih i Europskih poslova RH i Stalne Misije RH pri UN-u u koordinaciji s memorijalnim centrom Yad Vashem.
Autorica izložbe Branka Sömen novinarka, kritičarka i publicistkinja kazala je: “U New Yorku ovom izložbom želim pokazati da je u Hrvatskoj bilo pojedinaca koji nisu ostali ravnodušni prema strašnim sudbinama Židova te da je Hrvatska zemlja u kojoj su se hrabri, pošteni ljudi odupirali ustaškim zločinima spašavajući Židove i često žrtvujući i vlastite živote”.
Za izložbu u New Yorku, Pravednici među narodima – Hrvatska, autorica je izabrala 24 priče koje predstavljaju 47 Pravednika, muškaraca i žena koji su spasili živote mnogih svojih sunarodnjaka Židova.
“Željela sam pokazati da su među Pravednicima iz Hrvatske bili ljudi iz svih slojeva društva – intelektualci, akademici, znanstvenici, liječnici, umjetnici, direktori, slikari, hotelijeri, industrijalci, seljaci, svećenici, redovnice, inženjeri, radnici, studenti, kućanice,.. Ljudi u svijetu, kao i ljudi u Hrvatskoj, znaju vrlo malo ili ništa o ovom specifičnom dijelu hrvatske povijesti i istinskim herojima, Pravednicima, koji su u opasnim situacijama zaštitili živote drugih i spasili ih od smrti. Ova izložba ne samo što odaje počast Židovima žrtvama Drugog svjetskog rata u Hrvatskoj, nego je i priča o običnim i hrabrim građanima Hrvatske, anonimnim herojima, koji su zauzeli stav protiv ustaških zločina spašavajući Židove od progona i ubojstava. Tekstovi i fotografije prikazane su na 29 panoa i svjedoče o požrtvovnosti, hrabrosti i nesebičnosti njihovih djela”– (kazala je Branka Sömen).
Povod za Izložbu bila je knjiga Miriam Steiner- Aviezer i izložba o Hrvatskim Pravednicima koju je organiziralo naše Veleposlanstvo u Argentini.
O izložbi i hrvatskim Pravednicima premalo se pisalo i govorilo, jednostavno se prešućuju činjenice o Drugom svjetskom ratu. Promiče se komunističko-četnička historiografija koja uvećava broj žrtava, izmišlja zločine i mučenja, prešućuje dokumente i činjenice. Nažalost u podmetanju, lažima o zločinima koji su se dogodili sudjeluju i neki Židovi pa tako izazivaju reakciju kod Hrvata. Te reakcije na laži proglašava se antisemitizmom, što je glupo i zločesto. Današnja Hrvatska nema nikakve veze s ustaštvom kako neki Židovi, komunisti i četnici tvrde. Takve treba zapitati zašto komunističko-četnička jugoslavenska vlast nije Židovima vratila (za vrijeme svoje vladavine) imovinu (već je živjela u židovskim vilama i stanovima), isplatila odštetu, obnovila sinagogu itd. Uvrjedljivo je jedne žrtve isticati a druge prešućivati ili negirati, jer svaka nevina žrtva je žrtva bez obzira na nacionalnu pripadnost, vjersko uvjerenje, političku orijentaciju i socijalni status.
Također treba spomenuti članak Ljubice Štafan koji je objavljen u listu „Vjesnik“, 8. travnja 1997. godine. Članak je objavljen i u knjizi Ljubica Štefan „Istinom i činjenicama za Hrvatsku“, Hrvatsko slovo, Zagreb 1999. godine.
Ljubica Štefan pisala je o Hrvatima koji su se izložili pogibelji da bi pomogli Židovima tijekom Drugog svjetskog rata. Citiram: „Po spašavanje Židova 1941. – 1945. Hrvati idu u sam vrh u tada okupiranoj Europi. Pomagali su im i bezbrojni pojedinci i cijele obitelji, cijela sela (Hreljin, Banski Kovačevac i dr.), Katolička crkva na čelu sa Stepincem: mnogi svećenici, redovnice i redovnici, cijeli samostani; pa hrvatski partizani (3000 spašenih 1943. s Raba, uz pomoć pučana pred nosom Nijemcima); ali, i nemali broj pripadnika ustaškog pokrtea: od običnih službenika, policajaca i stražara u zatvorima i logorima do onih na najvišim državnim dužnostima, među njima i ministara, visokih časnika i čak šefova policije (Slavko Kvaternik, strijeljan 1947. kao ratni zločinac i Božidar Cerovski, šef policije, strijeljan zajedno s njim); spašavali su ih i pojedini liječnici i cijele bolnice: streljani „ratni zločinac“ dr. Vranešić čuvao je u svom sanatoriju na Zelengaju u Zagrebu do kraja rata i Židove Milana Sachsa i suprugu…
No, po broju Hrvata nositelja najvišeg izrealskog odlučja – Pravednik među narodima – to se ne vidi.“
Nažalost, Židovi koje su spasili pojedini Hrvati nikada nisu podnijeli prijedlog Yad Vashemu da se Hrvatima, koji su im spasili život, dodijeli izraelsko odličje Pravednik među narodima. Dan Barama – alias Milivoj Radičević, alias Milivoj Fuchs i mnogi drugi koje je spasio nadbiskup Alojzije Stepinac nisu se sjetili poslati prijedlog, svjedočanstvo, Yad Vashemu kako im je nadbiskup spasio život.
Mnogi koji su spašavali Židove ne će dobiti priznanje jer su oni kojima su spasili život to zaboravili/prešutjeli! Postupak je rigorozan pa bez svjedočenja Židova i provjera ne može se dobiti priznanje Pravednik među narodima.
„Tko spasi jedan život spasio je čitav svijet“(Talmud).
Izvori
- Izložba: Pravednici među narodima – Hrvatska, Autor i koordinator Izložbe: Branka Somen
- https://www.yadvashem.org/yv/pdf-drupal/croatia.pdf
- Ljubica Štefan, Istinom i Činjenicama za Hrvatsku, Zatajeni hrvatski pravednici str. 19 i 20. Hrvatsko slovo, Zagreb 1999.