- svibnja
- objavljen je ishod prvih dvokružnih izbora u Hrvatskoj HDZ je bio pobjednik na izborima
- SAO Krajina sprovela nelegalan referendum na područjima pod svojom kontrolom o ujedinjenju sa Srbijom.
Referendum Srba 12. svibnja 1991. godine
Prvi travnja 1991. godine izvršno vijeće takozvane SAO Krajine odobrilo je odluku po kojoj se određuje da se Ustav i zakoni Srbije, kao i pravni sustav SFRJ, primjenjuju na SAO Krajinu. Jugoslavija je bila u postupku raspada kojeg je međunarodna zajednica pokušavala spriječiti. Dakle, Srbi su najavili izdvajanje iz Hrvatske i pripajanje Srbiji. Pobunjeni Srbi su najavili referendum i na referendumu su odgovarali na sljedeće pitanje:
„1. Da li ste za prisajedinjenje SAO Krajine Republici Srbiji i da Krajina ostane u Jugoslaviji sa Srbijom, Crnom Gorom i drugima koji žele da očuvaju Jugoslaviju.“
Referendum o statusu SAO Krajine održan je 12. svibnja 1991. godine sa ciljem da se donese odluka o daljoj sudbini dotadašnje SAO Krajine u sklopu SR Hrvatske. Referendum o secesiji Srba održan je 7 dana prije Hrvatskog referenduma! To je također pokazatelj da su Srbi imali samo jedan cilj, a to je stvaranje velike Srbije.
Odaziv na srpski referendum bio je navodno preko 95%. Na području SAO Krajine. preko 90% je bilo za ostanak u Jugoslaviji. Nakon referenduma Skupština Krajine je donijela odluku (16. svibnja 1991.) da je „teritorij Krajine sastavni dio Srbije“.
Srpski referendum je bio protuustavan pa ga hrvatska vlast nije priznala. Referendum nisu priznale ni Europska zajednica ni Sjedinjena Američke Države. Srbija je, s druge strane, podržala pobunjene Srbe u slučaju raspada Jugoslavije.
Foto: Matica hrvatska
Srpski zločini nad Hrvatima u Sarajevu
Prema popisu stanovništva iz 1991. godine u općini Sarajevo živjelo je 34.873 (6,6% ukupnog stanovništva općine) pripadnika hrvatske nacionalnosti, a 2013. godine bilo ih je 17.934 (3,9%). Nakon rata, prema popisu iz 2013. godine u općini Sarajevo je bilo 16.939 (48,57%) Hrvata manje nego 1991. godine.
Prema Istraživačko-dokumentacijskom centru (Sarajevo) u Općini Sarajevo je tijekom rata (1991. – 1995.) ukupno ubijeno 657 osoba hrvatske nacionalnosti (391 civila i 266 vojnika).
Sarajevo – Centar; ubijeno je ukupno 94 osobe (51 civil i 43 vojnika)
Sarajevo – Grad; ubijene su 163 osobe (146 civila i 17 vojnika)
Sarajevo – Stari Grad; 16 osoba (7 civila i 9 vojnika)
Sarajevo – Novi Grad; 213 osoba (98 civila i 115 vojnika)
Sarajevo – Novo Sarajevo; 160 osoba (81 civil i 79 vojnika)
Sarajevo – Vogošća; 11 osoba (8 civila i 3 vojnika)
Tijekom rata (1992. – 1995.) izvršen je ratni zločin nad 481 pripadnikom hrvatske nacionalnosti. Srbi su odgovorni za smrt 480 pripadnika hrvatske nacionalnosti, a Muslimani za 1 žrtvu (prema knjizi Davora Marijana i suradnika). Na popisu žrtava navedena su imena i prezimena, u kojem dijelu grada su ubijeni , kada su ubijeni te godina rođenja. Popis žrtava odnosi se samo na žrtve ratnog zločina; ne obuhvaća pripadnike HVO koji su poginuli u obrani Sarajeva. Jedan izvor navodi podatak da je tijekom opsade Sarajeva ukupno ubijeno i poginulo 736 Hrvata. Tijekom rata u općini Sarajevo ubijeno je 9.289 Bošnjaka, 3.468 Srba, 736 Hrvata i 160 „ostalih“. Ukupno je ubijeno 13.653 osoba.
Drugi navod: Tijekom opsade umrlo je oko 14.000 ljudi, od čega 5.604 civila (među njima 643 djece, a bilo je oko 56.000 djelomično i teško ranjenih. 4/5 svih žrtava dogodilo se 1992. i 1993. godine. Od 5.604 mrtvih civila, 3.899 su Bošnjaci (70 %), 1.133 Srbi (20 %), 439 Hrvati (8 %) te 133 ostali.
Srpske postrojbe okružile su Sarajevo. Opsada grada trajala je od 5. travnja 1992. do 29. veljače 1996. godine (44 mjeseca). Srbi su granatirali grad i ubijali stanovnike. Također su ih ubijali hitcima iz snajpera. Prema navodima Istraživačko-dokumentacijskog centra (IDC) tijekom opsade Sarajeva poginulo je 14.011 osoba (među njima 1.600 djece).
Srbi su granatama ubijali stanovnike Sarajeva, gađali su tržnice, mjesta gdje su se ljudi okupljali (vjerska okupljanja, čekanja hrane i vode u redovima) i pojedinačno (snajperi).Poznati su pokolji na: tržnici Merkale, Dobrinji, u ulici Hakije Turajlića, u ulici Vase Miškina (Ferhadija), Boljakovu Potoku, Alipašinu Polju, Trgu ZAVNOBiH i drugdje.
Za razaranje Sarajeva i ubijanje njihovih stanovnika Međunarodni sud za ratne zločine na području bivše Jugoslavije osudio je zapovjednika Romanijskoga korpusa srpske vojske, generala Stanislava Galića, Dragomira Miloševića, Momčila Perišića, Radovana Karadžića, Ratka Mladića i druge.
Izvori
- Davor Marijan, Ante Nazor, Zlatan Mijo Jelić, Petar Kolakušić: Domovinski rat i zločini nad Hrvatima u Bosni i Hercegovini 1991. – 1995. (knjiga I. i II.), Udruga Hrvatska zvona i Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata, Zagreb – Mostar, siječnja 2020.
- Rezultati istraživanja „Ljudski gubici ’91 – ’95“ (Sarajevo). Istraživačko-dokumentacijski centar (IDC), 2007., pristupljeno 29. kolovoza 2010.
Foto: Sarajevo-Nap.jpg