Pokolj u Erdutu 1991.
Prvi napad i zločin s teritorija Srbije
Prvi napad i zločin s teritorija Srbije bio je napad na Centar za obuku u Erdutu, 25. srpnja 1991. U ranu zoru 25. srpnja 1991. JNA je s teritorija Srbije i s raketne topovnjače na Dunavu VBR-ovima i minobacačima napala Centar za obuku u Erdutu. Centar se nalazio na obali Dunava s hrvatske strane. Centar je sravnjen sa zemljom. Napad je izvršen dok su gardisti spavali. U napadu su poginula šestorica pripadnika 1. Gardijske brigade (Tigrovi), a 18 ih je teško ranjeno. Poginuli su Mile Čulina, Anto Grgić, Miroslav Gržan, Josip Knežević, Željko Pavić i Mirko Rožman.
Erdut su u kolovozu 1991. godine okupirali JNA i Srpska dobrovoljačka garda te ga pripojili željenom velikosrpskom teritoriju. Hrvate, Mađare i druge nesrbe protjerali su ili poubijali. Zločinac Željko Ražnatović Arkan je u Erdutu osnovao centar za obuku koji je služio i kao logor gdje su mučeni i ubijani Hrvati i Mađari (i nesrbi). Od studenoga 1991. do veljače 1992., dok je Erdut bio okupiran i izvan ratnih djelovanja, ubijeno je 37 civila: staraca, žena i djece.
Međunarodni sud za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije (ICTY) navodi da je 2.500 osoba deportirano iz Erduta 1991. godine. Prema popisu stanovništva iz 1991. Erdut je imao 1459 stanovnika, od čega su većina bili Hrvati.
Pokolj u Erdutu 9. studenoga i 11. studenoga 1991., ubijeno je 20 osoba (žrtve su bili Hrvati i Mađari)
Prema ICTY-u, prvi incident dogodio se u studenome 1991. godine (9. studenoga). Ubijeno je 12 osoba, „Tijela osam od prvobitnih dvanaest žrtava pokopana su u selu Ćeliji, a jedna žrtva pokopana je u Daljskom Ataru.“.. Sljedeći dan (dana) ubijene su još 3 osobe.
Drugi val ubojstava, ICTY navodi sljedeće:
„Dana 11. studenog 1991. godine, pripadnici TO-a SAO SBZS, pod komandom Željka Ražnatovića, uhitili su sedam nesrpskih civila u selu Klisa. Dva zatvorenika koja su imala rođake Srbe, puštena su na slobodu. Preostalih pet civila odvedeno je u centar za obuku TO-a u Erdutu. Nakon ispitivanja, žrtve su ubili i pokopali u masovnu grobnicu u selu Ćelija.“
Treći val ubojstava, ICTY navodi sljedeće:
„Dana 10. prosinca 1991. godine, pripadnici TO-a SAO SBZS, predvođeni Željkom Ražnatovićem, i pripadnici Milicije SAO SBZS uhitili su pet nesrpskih seljana iz Erduta. Žrtve su odvedene u centar za obuku TO-a u Erdutu i kasnije ubijene. Tijela tri žrtve kasnije su bačena u jedan bunar u Daljskom Ataru.“
Četvrti val ubojstava, ICTY navodi sljedeće:
„Od 22. prosinca 1991. do 25. prosinca 1991. godine, pripadnici TO-a SAO SBZS, predvođeni Željkom Ražnatovićem, i pripadnici Milicije SAO SBZS uhitili su u Erdutu sedam civila, Mađara i Hrvata, i doveli ih u centar za obuku TO-a u Erdutu. Dana 26. prosinca 1991. godine, ubijeni su vatrenim oružjem. Tijela šest žrtava pokopana su u Daljskom Ataru.“
Peti val ubojstava, ICTY navodi sljedeće:
„Dana 21. veljače 1992. godine, pripadnici TO-a SAO SBZS, predvođeni Željkom Ražnatovićem, i pripadnici Milicije SAO SBZS uhitili su u Erdutu četiri nesrpska civila. Sve žrtve ispitivane su u centru za obuku TO-a u Erdutu, a zatim ubijene. Tijela žrtava pokopana su u masovnoj grobnici u Daljskom Ataru.“
Za zločine u Erdutu, uključujući ubojstva, bezobzirno razaranje i nezakonito zatvaranje, pred ICTY-em su optuženi Goran Hadžić, Slobodan Milošević, Željko Ražnatović, Jovica Stanišić i Franko Simatović.
Godine 2003., svjedokinja B 129, bivša Ražnatovićeva tajnica, svjedočila je u Haagu. Tajnica je podrobno objasnila kako su Ražnatović i njegova postrojba bili pod izravnim zapovjedništvom Miloševićevih šefova tajne službe (Službe državne bezbednosti), Jovice Stanišića i Franka Simatovića. Ona je posjetila centar Arkanovih Tigrova u Erdutu, koji je imao otprilike 1000 boraca. Koristili su dvije vrste uniforme – zelene po danu i crne po noći.“