6. prosinca
• 1990. Sabor RH pokrenuo je pitanje razrješenja Veljka Kadijevića, državnog sekretara za narodnu obranu SFRJ. On je najavio intervenciju JNA u razoružavanju svih teritorijalnih i drugih nacionalnih postrojbi. S obzirom na to da je u generalitetu JNA bilo 80 posto Srba i blizu 100 posto komunista, to se smatralo verbalnim pučem u korist srpstva i komunizma.
• 1991. Razaranje Dubrovnika, najžešći napad na Dubrovnik, istodobno su napadani Sisak, Karlovac, Zadar i drugi gradovi. Na dan Svetoga Nikole, u petak 6. prosinca 1991., u ranim jutarnjim satima započeo je topnički udar na utvrdu Imperial. Nakon toga je krenuo kombinirani pješačko-tenkovski napad. Branitelji su bili prisiljeni povući se u utvrdu, a neprijatelj je zauzeo istočno krilo utvrde i gornju terasu. Branitelji su pri povremenim izlascima napadali neprijatelja. Jedan agresorski tenk došao je do ulaza u utvrdu, a branitelji su ga pogodili u kupolu.
Neprijatelj je zauzeo kotu Jedarac, iznad gradskoga predjela Nuncijate, s ciljem da onemogući dolazak pomoći braniteljima na Srđu. Branitelji Nuncijate neprijatelju su nanijeli gubitke pa se isti povukao u utvrdu Strinčjera.
Budući da je neprijatelj zauzeo jedan dio tvrđave Imperial, branitelji su zatražili da se topništvom gađa utvrda i tako napadne agresor. Jedna grupa od 6 pripadnika specijalne policije probila se do utvrde i uništila neprijateljsko uporište u gornjoj postaji žičare. Nakon 12:30 sati neprijatelj se počeo povlačiti, a tvrđava Imeperial bila je obranjena.
Tijekom borbe za Srđ stara jezgra grada Dubrovnika bila je pod udarom topničkih projektila. Gađane su sve crte obrane, posebno hotel Belvedere i selo Sustjepan gdje su poginula 4 branitelja.
Srđ su branila 34 branitelja kojima je još 6 branitelja došlo u pomoć. Ranjena su dva branitelja, a neprijatelj je imao najmanje 6 poginulih.
Tijekom napada na Dubrovnik 6. prosinca 1991. poginulo je 19 hrvatskih branitelja i civila te je 60 osoba bilo ranjeno. Izgorjelo je devet zgrada u staroj jezgri grada, a mnoge su teže ili lakše oštećene. Srušen je i križ na Srđu.
• 1991. Poginuo je snimatelj Pavao Urban. Na Stradunu, ispred gradskog zvonika, poginuo je od granate 22-godišnji fotoreporter Pavo Urban, suradnik Dubrovačkog vjesnika i Slobodne Dalmacije. Svoje posljednje fotografije snimio je sa samog mjesta pogibije. Sa samog mjesta pogibije nastala je i njegova posljednja fotografija kasnije nazvana Kamena prašina nad Gradom.
• U Dubrovniku poginulo više od 19 civila i ranjeno više od 60 građana
Obrana Dubrovnika 6. prosinca 1991.
Slika 1. Razaranje Dubrovnika 1991. (s izložbe), (mj)
Na vrhu brda Srđ nalazi se utvrda Imperial koju je dao izgraditi Napoleon. Utvrda Imperial napadnuta je 1. listopada 1991. godine kada su zrakoplovi neprijatelja raketirali i bombardirali odašiljač Hrvatske radio televizije. Odašiljač je teško oštećen i izbačen iz funkcije pa je Dubrovnik bio u komunikacijskoj blokadi.
Dubrovnik se branio u selu Bosanka. Bosanku su agresori okupirali početkom studenoga 1991. Pri obrani je poginulo 7 branitelja. U borbama za utvrdu Strinčjera poginulo je 10 branitelja koji su se zbog nadmoći neprijatelja u tehnici i ljudstvu bili prisiljeni povući u utvrdu Imperijal. U utvrdi Imperial bio je 21 dubrovački branitelj i 13 pripadnika HOS-a. HOS-ovci su ušli u okruženi Dubrovnik gliserima Odreda naoružanih brodova. Potporu braniteljima davali su pripadnici protuzračne obrane s dva protuzrakoplovna topa 20 mm, posada topa „ZIS“ 76 mm te minobacači 82 mm. U obrani su se smjenjivali vodovi 9. bojne HOS-a iz Splita.
Na dan Svetoga Nikole, u petak 6. prosinca 1991., u ranim jutarnjim satima započeo je topnički udar na utvrdu Imperial. Nakon toga je krenuo kombinirani pješačko-tenkovski napad. Branitelji su bili prisiljeni povući se u utvrdu, a neprijatelj je zauzeo istočno krilo utvrde i gornju terasu. Branitelji su pri povremenim izlascima napadali neprijatelja. Jedan agresorski tenk došao je do ulaza u utvrdu, a branitelji su ga pogodili u kupolu.
Neprijatelj je zauzeo kotu Jedarac, iznad gradskoga predjela Nuncijate, s ciljem da onemogući dolazak pomoći braniteljima na Srđu. Branitelji Nuncijate neprijatelju su nanijeli gubitke pa se isti povukao u utvrdu Strinčjera.
Budući da je neprijatelj zauzeo jedan dio tvrđave Imperial, branitelji su zatražili da se topništvom gađa utvrda i tako napadne agresor. Jedna grupa od 6 pripadnika specijalne policije probila se do utvrde i uništila neprijateljsko uporište u gornjoj postaji žičare. Nakon 12:30 sati neprijatelj se počeo povlačiti, a tvrđava Imeperial bila je obranjena.
Srđ su branila 34 branitelja kojima je još 6 branitelja došlo u pomoć. Ranjena su dva branitelja, a neprijatelj je imao najmanje 6 poginulih.
Tijekom borbe za Srđ stara jezgra grada Dubrovnika bila je pod udarom topničkih projektila. Gađane su sve crte obrane, posebno hotel Belvedere i selo Sustjepan gdje su poginula 4 branitelja.
Tijekom napada na Dubrovnik 6. prosinca 1991. poginulo je 19 hrvatskih branitelja i civila te je 60 osoba bilo ranjeno.
“Na povijesnu gradsku jezgru palo je više od tisuću granata, oštećeno je više od 460 zgrada, a devet dubrovačkih palača nestalo je u požaru izazvanom napadom agresorske srpsko-crnogorske vojske. Treba spomenuti da je grad Dubrovnik bio pod zaštitom UNESCO-a!
Samo na franjevački samostan “Male braće” upućeno je 37 projektila, čime su srpski i crnogorski zločinci još jednom, nakon razaranja Vukovara i zločina na Ovčari, pokazali i dokazali da im ništa nije sveto.”
Obrana Srđa bila je ključna za obranu grada Dubrovnika.
Dana 16. siječnja 1992. osnovana je 163. brigada HV-a, Dubrovačka brigade, koja je ime i dobila po točnom broju branitelja koji su 6. prosinca 1991. obranili Dubrovnik.
1991. Poginuo snimatelj Pavao Urban
Šestog prosinca 1991. godine izveden je najžešći napad na Dubrovnik tijekom Domovinskog rata, a na meti agresora posebno je bila stara gradska jezgra. Napad je otpočeo u 5 sati i 50 minuta iz tri smjera s oko 120 vojnika podijeljenih u pješačke skupine. Potporu snagama u napadu pružala su četiri tenka, minobacačke bitnice te topovnjače jugo-mornarice. Razaranja su bila strahovita, a požari su se širili gradom. Samo toga dana na povijesnu jezgru, spomenik kulture pod zaštitom UNESCO-a, palo je više od 600 granata različitih kalibara, tako da nijedno zdanje nije ostalo neoštećeno.
Na Stradunu, ispred gradskog zvonika, poginuo je od granate 22-godišnji fotoreporter Pavo Urban, suradnik Dubrovačkog vjesnika i Slobodne Dalmacije. Svoje posljednje fotografije snimio je sa samog mjesta pogibije. Sa samog mjesta pogibije nastala je i njegova posljednja fotografija kasnije nazvana Kamena prašina nad Gradom.
Ukupna tragična bilanca napada je 19 poginulih, i 60 lakše ili teško ranjenih. Izgorjelo je devet zgrada, a mnoge su teže ili lakše oštećene. Srušen je i križ na Srđu.
Razaranje Dubrovnika, najžešći napad na Dubrovnik, istodobno su napadani Sisak, Karlovac, Zadar i drugi gradovi
6. 12. 1990. Sabor RH pokrenuo je pitanje razrješenja Veljka Kadijevića, državnog sekretara za narodnu obranu SFRJ. On je najavio intervenciju JNA u razoružavanju svih teritorijalnih i drugih nacionalnih postrojbi. S obzirom na to da je u generalitetu JNA bilo 80 posto Srba i blizu 100 posto komunista, to se smatralo verbalnim pučem u korist srpstva i komunizma.
U Dubrovniku poginulo više od 19 civila i ranjeno više od 60 građana