1. ožujka
1990. Vodstvo HSLS-a SDSH-a, HKDS-a i HDS-a objavilo ustroj Koalicije narodnog sporazuma
1991. Srpsko nacionalno vijeće u Kninu donijelo odluku o tobožnjem razdruživanju RH i samoproglašene „Krajine“
1991. Predsjednik F. Tuđman prvi put je pred stranim televizijskim kućama izjavio koji je pravi cilj srpske pobune, stvaranje „Velike Srbije“ od ozemlja Hrvatske te Bosne i Hercegovine.
1991. u Pakracu započela je oružana pobuna Srba. U Pakracu su aktivni policajci srpske nacionalnosti i mobilizirani rezervisti razoružali policajce hrvatske nacionalnosti i zauzeli policijsku postaju 1. ožujka 1991. godine. Bila je to oružana pobuna Srba koju je vodio Srbin Jovo Vezmar (zapovjednik policijska postaje). Sve oružje namijenjeno rezervnom sastavu policijske postaje dano je Srbima iz Pakraca i okolnih sela. To je bio prvi otvoreni oružani sukob hrvatskih regularnih snaga sa srpskim pobunjenicima (teroristima).
Sa zgrade policijske postaje i zgrade općine skinuli su hrvatske zastave i postavili zastave Republike Srbije. Na zgradu Skupštine općine su izvjesili i četničku zastavu.
Srpska demokratska stranka (SDS) vodila je sve akcije u Pakracu. Pakrac je bio zamišljen kao središte SAO Krajine za Zapadnu Slavoniju i zbog toga je izvedena oružana pobuna. Tijekom obrane Pakraca (u ožujku 1991.) od srpskih terorista ranjena su tri policajca.
Dana 4. siječnja 1991. godine pobunjeni Srbi osnovali su Sekretarijat unutrašnjih poslova SAO Krajine. Skupštine Općine Pakrac, u kojoj su uglavnom bili Srbi, je 22. veljače 1991. godine izglasovala pripajanje takozvanoj SAO Krajini. Ustavni sud Republike Hrvatske je poništio tu odluku, 28. veljače 1991. g.), a slijedećeg dana (1. ožujka) pobunjeni Srbi izvršili su oružanu pobunu zauzimanjem policijske postaje u Pakracu.