Godine 1991. u Derventi je živjelo 21.592 stanovnika hrvatske nacionalnosti. Prema popisu iz 2013. godine u Dreventi živi 2.573 pripadnika hrvatske nacionalnosti. Broj Hrvata se smanjio za 88,28%. (19. 379 osoba).
U općini Derventa izvršen je ratni zločin; ubijeno je 115 Hrvata što se po međunarodnom pravu svrstava u kategoriju ratnoga zločina. Davor Marijan i suradnici navode manji broj ubijenih, oni navode imena i prezimena 83 žrtve ratnog zločina u općini Derventa.
U gradu Derventi i okolnim naseljima ubijeni su civili i zarobljeni pripadnici HVO-a: u gradu Derventa (15), u Bišnja – Derventa (1), Lug – Derventa (4), Gornji Božinci (2), Kulina – Derventa (5), Kuljenovci – Derventa (6), Mala Sočanica – Derventa (13), Mišinci – Derventa (4), Modran – Derventa (3), Omeragići – Derventa (4), Tetima – Derventa (1), Tunjestala – Derventa (2), Veliki Prnjavor – Derventa (2), Žeravac – Derventa (8), Živinica – Derventa (7); još je ubijen jedan civil. Od granata je 27. svibnja 1992. poginulo 6 vojnika HVO-a.
Prema Istraživačko-dokumentacijskom centru (Sarajevo) u Derventi je tijekom rata (1991. – 1995.) ukupno ubijeno 315 osoba hrvatske nacionalnosti (64 civila i 251 vojnik).
Dana 13. ožujka 1992. četničko-martićevska skupina uhitila je Hrvate Vladu Barišića iz sela Modran i Ivicu Katavića iz sela Komarice. Katavić je ubijen, a vozilo oteto.
Dana 23. ožujka 1992. srpska vojska uhitila je sedamnaest civila iz Omeragića i odvela ih u OŠ “Agići”, a potom su isti prebačeni u logor Stari mlin na r. Vijaci koji se nalazio na ulazu u Prnjavor gdje su isti svakodneno mučeni. Navodno, ova uhićenja su provedena po nalogu Novaka Novića i Milana Vukovića.
Odmah nakon zauzimanja Dervente, Srbi su u gradu i okolici počinili više ratnih zločina. Ubili su veliki broj civila i zarobljenih branitelja grada. Hrvate katolike i muslimane odveli su u logore i zatvore u kojima su ubijani i zlostavljani na najokrutnije načine, gonjeni na prinudni rad i kopanje rovova na bojišnicama, pri čemu su mnogi pogibali. Svu njihovu imovinu Srbi su opljačkali, a većinu kuća zapalili. Grad Derventu su granatiranjem gotovo sravnili sa zemljom. Sve katoličke i islamske vjerske građevine su potpuno uništili.
Srbi su takvim genocidnim zločinom, u kojem su ubili i protjerali oko 28 000 ljudi katoličke i islamske vjere, područje Općine Derventa u potpunosti etnički očistili. Prije posljednjega rata u Derventskom dekanatu Vrhbosanske nadbiskupije živjelo je oko 50 000 vjernika. Nakon srpske agresije 1992. godine od žive crkve nije bilo traga.
Uništavanje sakralnih objekata
U Derventskom dekanatu uništeni su, oštećeni i opljačkani svi sakralni objekti.
• župna crkva sv. Jurja i župna kuća (župa Derventa)
• kuća sestara Milosrdnica i Kćeri Božje Ljubavi (župa Derventa)
• župna crkva Prečistog Srca Marijina i župna kuća (župa Foča)
• zavjetna kapelica sv. Roka (župa Foča)
• tri kapelice (župa Foča)
• župna crkva sv. Petra i Pavla (župa Kulina)
• župna crkva sv. Ante i župna kuća (župa Veliki Prnjavor – Sočanica) i drugi.
Izvori:
• Davor Marijan, Ante Nazor, Zlatan Mijo Jelić, Petar Kolakušić: Domovinski rat i zločini nad Hrvatima u Bosni i Hercegovini 1991. – 1995. (knjiga I. i II.), Udruga Hrvatska zvona i Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata, Zagreb – Mostar, siječnja 2020.
• Izvadak iz knjige Ratni zločini srpskih snaga nad Hrvatima i Muslimanima u Bosanskoj Posavini,1997., izdavač CPD Orašje
• Rat u Bosanskoj Posavini 1992., Jerko Zovak (2009.)
• Ratni zločini u Bosanskoj Posavini 1992. – 1995., Dragan Lukač (2000.)
Foto: Katolički tjednik