DOMOVINSKI RAT – KULTURA SJEĆANJA, 5. svibnja

by | svi 5, 2024 | Domovinski rat

5. svibnja
• 1991. Prosvjed u Slavonskom Brodu zbog oklopnih vozila i transportera koji su došli iz Dervente (BiH).

Srpski zločini u općini Bosanski Šamac

Tijekom srpske agresije u Bosanskoj Posavini izvršeno je etničko čišćenje. Prije rata je u općini Bosanski Šamac živio 14.731 Hrvat (popis stanovništva iz 1991.) , a prema popisu iz 2013. bilo ih je samo 2.426. Broj Hrvata koji žive u općini smanjio se za 83,53% (12.305 stanovnika).
U općini Bosanski Šamac izvršen je ratni zločin. Ubijeno je 47 osoba hrvatske nacionalnosti u mjestima: Bosanski Šamac (7), Crkvina (6), Gornji Hasići (3), Donji Hasući (5), Tišina (4) , Novo Selo (9), Tursinovac (1), Kornica (10) i Srednja Slatina (3).
Davor Marijan i suradnici navode imena 44 žrtve ratnog zločina kojeg su počinili Srbi.
Prema Istraživačko-dokumentacijskom centru (Sarajevo) u Bosanskom Šamcu je tijekom rata (1991. – 1995.) ukupno ubijeno 156 osoba hrvatske nacionalnosti (39 civila i 117 vojnika).

Kronologija zločina
• 7. svibnja 1992. ubijene su 4 osobe.
• 10. svibnja 1992. ubijeno je 5 osoba.
• 24. lipnja 1992. ubijeno je 5 osoba.
• U naseljima koja pripadaju općini Bosanski Šamac ubijeno je 19 osoba.
• Srbi su ubili 14 zarobljenika HVO-a.

Na području općine Bosanski Šamac agresori su počinili od 29. studenoga 1991. do 1. travnja 1992. godine 23 diverzije (rušeni su dalekovodni stupovi, oštećeno je atomsko sklonište u krugu poduzeća “Hrana-produkt”, most na rijeci Savi, pruga Bosanski Šamac – Sarajevo, privatni i gospodarski objekti u vlasništvu Hrvata i drugo.

Agresor je okupirao Bosanski Šamac 17. travnja 1992. godine. Nakon okupacije grada pripadnici srpskih snaga organiziraju masovna uhićenja Hrvata i Muslimana, civila, uglavnom muškaraca.

Pripadnici JNA i naoružani Srbi su na selo Bazik ispalili 19. travnja 1992. godine dva punjenja, odnosno 64 rakete, iz višecjevnog bacača raketa (VBR).

Na Uskrs, 19. travnja 1992., srpske snage okupirale su ostale dijelove općine Bosanski Šamac (sela Gornji i Donji Hasić, Tišina, Nova Sela, Grebnica i druga. Hrvatsko pučanstvo je izbjeglo ili je prognano. Pripadnici srpskih snaga počinili su okrutne zločine nad bespomoćnim civilima koji su ostali u svojim kućama. Tako su u sela Tišini, u dijelu zvanom Hrvatska Tišina, ubili nekoliko staraca, a u Novom Selu najmanje osmero civila.

Pripadnici srpskih snaga u selu Donjem Hasiću brutalno ubijaju (26. travnja 1992.) nekoliko mještana Hrvata koji nisu uspjeli pobjeći. U logoru u Bosanskom Šamcu ubijen je Ante Brandić, zvani Dukan, iz sela Donjeg Hasića.

Pripadnici srpskih snaga bezrazložno uhićuju (1. svibnja 1992.) i u selu Obudovcu, u dvorištu tamošnje pravoslavne crkve, drže zatočeno oko 150 civila Hrvata, muškaraca i žena, veći broj djece i nekoliko trudnica.

Tijekom noći 6. na 7. svibnja u logoru u selu Crkvini, u koji su pripadnici srpskih snaga u zatočeništvo dovodili uhićene Hrvate i Muslimane, brutalno je od strane srpskih snaga ubijeno 16 civila Hrvata i Muslimana iz Bosanskog Šamca i drugih krajeva.

Dana 7. svibnja 1992. pripadnici srpskih snaga ušli su u logor zvan Magacin (u selu Crkvine) te ubili 17 zatočenika.

Pripadnici srpskih snaga brutalno su u selu Kornici ubili najmanje deset civila Hrvata, mještana tog sela koji nisu uspjeli pobjeći (7. svibnja 1992.).

Veliki grad-logor
U gradu-logoru je od 17. travnja 1992. do 15. lipnja 1993. godine bilo zatočeno više tisuća zatočenika. Uvjeti života u logoru bili su ispod svake ljudske razine, a zatočenici su maltretirani na razne načine. Bosanski Šamac bio je prešućeni i zatajeni veliki grad-logor u kome su smrt našli brojni Hrvati i Muslimani. Međunarodni Crveni križ nikada nije posjetio logor u Bosanskom Šamcu?!
Uništavanje sakralnih objekata
Šamački dekanat je imao 8 župa s 40.556 katolika. Sve crkve u Šamačkom dekanatu bile su mete agresora, a većina crkava je uništena. Župna crkva Presvetog Srca Isusova (župa Bosanski Šamac) potpuno je uništena, a prostor na kojemu je bila izgrađena potpuno je očišćen. Župna kuća je opljačkana i zauzeta od srpskih postrojbi, a vjeronaučna dvorana potpuno je uništena.

Za počinjene zločine na Haškom sudu (ICTY) osuđeni su Blagoja Simić na 15 godina zatvora, Miroslav Tadić na 8 godina, a Simo Zarić na 6 godina zatvora. Pokajnik Stevan Todorović (bivši šef policije) priznao je krivnju. Ubrzo je pronađen mrtav pod čudnim okolnostima.

Haški sud je u presudi Blagoju Simiću zaključio: “Donosio je odluke kojima su kršena prava Hrvata i Muslimana, na temelju kojih su oni nezakonito zatvarani, mučeni, raseljavani… Na 156 stranica haaške presude piše da je on kao najviši civilni dužnosnik morao znati za zločine. Rezultat takve politike je oko 250 ubijenih civila, tisuće srušenih kuća, a broj nesrba je sa 17.000 pao na tristotinjak ljudi. Sudjelovao je ili odobravao nasilno zauzimanje općine, izdavao je zapovijedi, utvrđivao je politiku i donosio odluke kojima su kršena prava Hrvata i muslimana, kao i drugih nesrpskih stanovnika na osnovi kojih su oni nezakonito zatvarani, mučeni, raseljavani, a njihova imovina je uništena.
Zanimljivo je da se osuđeni Blagoje Simić, nakon što je odslužio 2/3 kazne, vratio u Bosanski Šamac i postao šef Doma zdravlja!
Izvori:
• Davor Marijan, Ante Nazor, Zlatan Mijo Jelić, Petar Kolakušić: Domovinski rat i zločini nad Hrvatima u Bosni i Hercegovini 1991. – 1995. (knjiga I. i II.), Udruga Hrvatska zvona i Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata, Zagreb – Mostar, siječnja 2020.
• knjiga Dragana Lukača “Bosanski Šamac grad-logor”
Foto: HercegBosna.org