3. ožujka
• 1991. Predsjedništvo SFRJ zahtijevalo uspostavu prijašnjeg stanja u Pakracu.
• 1991. Protuhrvatski miting održan je u Beogradu. Čuli su se uzvici kako će ubiti Tuđmana, Mesića, Boljkovca, blokirati Antu Markovića, a sve Hrvate proglasiti ustašama.
Srpski teror u Pakracu 1991. godine
• Srbi i četnici započeli su pobunu „balvan revolucijom“ 1990. godine. U mjestima gdje su Srbi činili većinu došlo je do pobune i progona Hrvata, tako i u Pakračkom kraju gdje su bili većinsko stanovništvo. Od kolovoza 1990. do 19. kolovoza 1991. godine, kada je bio opći napad na Pakrac, na području Pakraca ubijena su 2 policajca, a 5 ih je bilo ranjeno. Više osoba je oteto i nestalo, masovno je upotrebljavano vatreno oružje, podmetnuto je sedam požara, bačeno 26 eksploziva, dogodilo se nekoliko otmica prijevoznih sredstava, više izloga je razbijeno te je spaljeno nekoliko zastava RH. Bitkom za Pakrac (1. ožujka 1991. ) započeo je hrvatski Domovinski rat protiv velikosrpskoga agresora.
Nakon razbijenih izloga, raznih grafita, svakodnevne noćne pucnjave i podmetnutih eksploziva (čak i na vrata crkve), pobunjenici su krenuli i s ubojstvima. Prva žrtva rata u Pakracu bio je mladi policajac Vlado Laučan koji je mučki, iz zasjede, dobio metak u leđa dok je s kolegom kontrolirao promet u selu Omanovac, sjeverno od Pakraca, 9. lipnja 1991. Nešto više od mjesec dana kasnije, 16. srpnja 1991., pada nova žrtva; poginuo je policajac Branko Čorak iz Križevaca, a ranjeni su Draško Škondro i Željko Szabo. Počinitelji u oba slučaja nisu pronađeni!
Otmice Hrvata
Sredinom kolovoza 1991. godine započinju otmice, od kojih je svakako najviše odjeknula otmica dr. Ivana Šretera. Veliki mirotvorac, koji je obnašao i dužnost predsjednika Kriznog štaba Zapadne Slavonije, bio je najveći trn u oku pobunjenim Srbima pa su ga oteli, mučili i ubili. Oteti Hrvati i pripadnici drugih naroda odvedeni su u logor Bučje. Kroz taj logor prošlo je 250 do 300 osoba (muškaraca i žena). Većina logoraša razmijenjena je u siječnju 1992. godine. Nije poznata sudbina 22 osobe koje su bile u logoru. Za zločine u logoru Bučje nitko nije odgovarao!
Razaranja u Pakracu
O intenzitetu ratovanja na području Pakraca govori podatak da je tijekom Domovinskoga rata na pakračkom području razrušeno 76% stambenoga fonda. Tako se Pakrac nalazi na četvrtom mjestu po razrušenosti stambenoga fonda, odmah iza Vukovara (91%), Hrvatske Kostajnice (85%) i Slunja (84%).
Tijekom prvog općeg napada na Pakrac, 19. kolovoza 1991. godine, napadnuta je i pakračka bolnica, a njen ravnatelj dr. Vladimir Solar otet je i odveden u logor gdje je bio 6 mjeseci. Hrvatska policija je 20. kolovoza 1991. oslobodila bolnicu od četnika. Bolnica je sustavno granatirana i gađana iz svih vrsta oružja.
Najteži dan za grad Pakrac i za bolnicu bio je 24. kolovoza 1991. kada je na područje Pakraca došao Banjalučki korpus. Pakračka bolnica bila je jedna od glavnih meta agresora. Pobunjeni Srbi, četnici i JNA razarali su bolnice i druge zdravstvene ustanove koje su uredno bile obilježene znakom Crvenoga križa. Budući da se više nije moglo raditi, 25. kolovoza započela je evakuacija bolesnika i osoblja, premještanje u Kutinu i Lipik (kirurški, interni, porodiljni i dječji odjel).
Međunarodni Crveni križ htio je evakuirati psihijatrijske bolesnike, ali su četnici to onemogućili. Evakuaciju psihijatrijskih bolesnika organizirale su i izvele hrvatske službe. Organizacija je tajno pripremana i izvedena, samo neki su znali za evakuaciju i oni su davali upute drugima. Na taj način sačuvana je tajnost i izbjegnute su provokacije četnika. U noći s 29. na 30. rujna branitelji Pakraca i Prekopakre evakuirali su bolesnike (260 bolesnika) i 20 djelatnika bolnice. Branitelji, policajci i medicinsko osoblje ukrcali su bolesnike u 6 autobusa i izvukli ih iz neposredne ratne zone.
Snage specijalne policije iz Zagreba, Bjelovara i Kutine razbile su četnike i uspostavile novu crtu obrane koja se održala do kraja sukoba.