22. kolovoza
• 1991. Okupiran veći dio Baranje
• 1991. Operacija Brđani 91
• 1993. Ponovno je uspostavljen promet pontonskim mostom na Maslenici
1991. Operacija Brđani 91.
Operacija Brđani ’91 je bila hrvatska vojna oslobodilačka akcija u Domovinskom ratu. Bila je to prva oslobodilačka akcija Hrvatske vojske na području Banovine. Bio je to prvi veći protuudar na sisačkom području. U akciju su krenuli 22. kolovoza pripadnici 2. bojne 2. „A“ brigade ZNG-a, uz dragovoljce 57. bojne „Marijan Celjak“ i pripadnike MUP-a. Hrvatske su snage bile slabo naoružane i tehnički dosta inferiornije u odnosu na velikosrpskog agresora. Moral u hrvatskim postrojbama bio je vrlo visok, jer je bila snažna motivacija, ljubav prema hrvatskoj domovini a za ovaj pothvat u ovakvim odnosima trebala je velika hrabrost. Velikosrpske osvajače vodili su razarački i pljačkaški motivi i prema ovom području odnosili su se kao prema plijenu a ne kao prema domovini, što je sve skupa davalo prednost hrvatskim snagama. Hrvatske su snage ciljale zadržati nadiranje neprijateljskih velikosrpskih snaga te deblokirati i osloboditi komunikaciju Sisak – Sunja. Napad se zbio u vrijeme kad su hrvatske snage bile u stalnoj defenzivi i hrvatska sela su redom padala pod osvajače, a njihove hrvatske stanovnike velikosrpski osvajači su nesmiljeno ubijali. Cijela Banovina je gorila od osvajačke paljbe.[1]
Jedna je hrvatska satnija dobila zadaću djelovati na glavnom udarnom pravcu i pri tom uništiti neprijateljske položaje, srušiti barikade te probiti cestu ka Sunji. Krenuli su iz Komareva oko polnoći, okolnim putevima preko Madžara, Letovanaca, Čakala, Trnjana te izašli na cestu Brđani Kosa gdje su oslobađali hrvatska sela. Izašavši na cestu morali su pričekati ostale snage. Pristizanjem pojačanja mogli su se upustiti u smjelu akciju daljnjeg oslobađanja. Čekanje pojačanja predstavljalo im je kratki predah pred daljnje akcije. Nakon što je stiglo, pošli su ka Sunji. Žestoke su borbe izbile kod Brđana Ceste. Od položaja na pruzi željezničke postaje Sunja, velikosrpski
Na hrvatskoj je strani poginulo pet hrvatskih gardista 2. bojne 2. Gardijske brigade Gromovi: Ivica Hrnčević, Ivan Devčić, Osman Muratagić, Žan Marot i Alen Glavan, a 17 ih je ranjeno. Spomen obilježje poginulim hrvatskim braniteljima nalazi se u sunjskom naselju Brđani Cesta.[1]
22. kolovoza 1993. ponovno je uspostavljen promet pontonskim mostom na Maslenici
Nakon operacije kodnog imena „Gusar“ (akcije Maslenica 22-28. siječnja 1993.) započele su pripreme za spajanje Novskog ždrila pontonskim mostom. Radovi na postavljanju i spajanju teglenica su započeli početkom srpnja 1993. godina a 18. srpnja 1993. predsjednik dr. Franjo Tuđman je pješice u pratnji dužnosnika i veleposlanika prešao most. Most je bio dug 279 m a širok 7,6 m. Sastojao se od 5 teglenica i 6 prijelaznih mostića. Četnici su ga redovito gađali, bilo je i težih oštećenja ali most je služio svojoj svrsi. Most je ponovno povezao Sjevernu i Južnu Hrvatsku.
Nakon težeg oštećenja pontonskog mosta izvršena je sanacija i most je ponovno otvoren za promet 22. kolovoza 1993. godine.
Postavljanje pontonskog mosta na Maslenici je bilo otežano zbog stalnih četničkih provokacija, gađanje gradilišta. S druge strane međunarodna zajednica je vršila silan pritisak na Hrvatsku i prijetila sankcijama, nakon akcije „Gusar“, ako ne napuste oslobođeni hrvatski teritorij.
Most je izravno pogođen 36 puta, više puta teško oštećen ali je izvrsno služio svrsi i omogućio povezivanje sjevera i juga Hrvatske. Nakon smirivanja situacije preko mosta je dnevno prolazilo 3 do 4 tisuće vozila. Humanitarna pomoć za BiH je dopremana preko pontonskog mosta.
UNPROFOR je stalno pravio poteškoće, kada nisu uspjeli spriječiti gradnju pontona onda su blokirali promet preko magistrale u mjestu Rovanjska. UNPROFOR nije htio koristiti most već je išao preko Paga što je bio daleko duži put. Oni nisu htjeli koristiti pontonski most jer su tvrdili da je nelegalno sagrađen i opasan.
Poznata je scena blokade prometa od strane UNPROFOR-a. Oni su blokirali promet na magistrali u mjestu Rovanjska što je izazvalo reakciju generala Ante Gotovine koji je došao, nenaoružan pred strojnice francuskog kontingenta UNPROFOR-a, da prekine blokadu. Vozači kamiona koji su bili na mjestu blokade, kada su vidjeli nenaoružana generala pred UNPROFOR-ovim strojnicama, su uzeli montirače i velike ključeve iz svojih vozila pa izišli na magistralu da pruže podršku generalu. Nakon oštre reakcije generala Gotovine francuski vojnici su se povukli i oslobodili magistralu. Umjesto da krenu za Zadar preko pontona oni su krenuli magistralom prema sjeveru, pa preko Paga prema Zadru.
UNPROFOR nije htio koristiti most pa je general Gotovina kontaktirao Jeana Cota, zapovjednika UNPROFOR-a u Zadru i osobno ga u đipu dovezao na sredinu pontona da pokaže da se sigurno može preći preko mosta. Slika generala Gotovine i zapovjednika UNPROFOR-a na pontonu je bila važna poruka svima.
Tako se branila Hrvatska 1993. godine!
Foto: Kamenjar