21. listopada
• 1991. Pokolj kod Baćinu. Dana 21. listopada 1991. snage JNA i srpske milicije počinile su ratni zločin kod Hrvatske Dubice nadaleko sela Baćina i Cerovlju. Oko 120 seljana Hrvata, mahom starije dobi ostalo je živjeti u selima oko Hrvatske Dubice, Cerovljanima i Baćinu. U jutro 20. listopada 1991., srpske postrojbe su odvele 53 seljana iz Dubice i držala ih u vatrogasnom domu. Za vrijeme dana i iduće noći, desetero njih je bilo pušteno zbog toga što su bili Srbi ili u svezi sa Srbima. Idućeg dana, 21. listopada 1991., paravojne snage su odvele 43 osoba na mjesto u blizini sela Baćina. Najmanje 13 drugih ne-Srba civila se još dovelo na isto mjesto iz Cerovljana. Svih 56 je smaknuto na mjestu.
U isto vrijeme, pobunjeni Srbi su dovukli još 30 civila iz Baćina i 24 iz Dubice i Cerovljana te ih ubili na nepoznatoj lokaciji. U Baćinu je Spomen soba u znak sjećanja na 137 ubijenih u Domovinskome ratu. Po veličini druga masovna grobnica iz Domovinskoga rata, odmah iza Ovčare.
Srpski zločin u Baćinu
Slika 1. Spomen soba u Baćinu (www.kamenjar)
Masovna grobnica kod sela Baćin druga je po veličini iza Ovčare. U njoj su nađena izmrcvarena tijela 56 ubijenih Hrvata.
Zločine na Banovini izvršile su postrojbe JNA, Teritorijalne obrane i tzv. „Milicije RSK“. Nakon što je agresor okupirao Hrvatsku Kostajnicu u okolnim selima (oko Hrvatske Dubice, Cerovljanima i Baćinu) ostalo je živjeti oko 120 Hrvata.
Srpske postrojbe uhitile su 53 seljana iz Dubice 20. listopada 1991. i držali ih u Vatrogasnom domu. Tijekom dana i noći pustili su 10 osoba jer su bili Srbi. 21. listopada su Srbi odveli 43 osobe blizu Baćina i tamo ih ubili. Također su doveli još 13 civila neSrba i ubili ih. Zločin je počinio srpski „eskadron smrti“ Kaline kojim je zapovijedao Stevo Borojević Gadafi. Vještaci i svjedoci s bosanske strane svjedočili su da su neki umirali danima jer su se čuli vapaji.
Žrtve nisu pokopane! Nakon što se počeo širiti smrad zločinci su bagerom iskopali rupu i pobacali posmrtne ostatke u jamu. U Baćinu je u ožujku 1997. nađena masovna grobnica s 56 izmasakriranih tijela (većina tijela nađena je bez udova i odsječenih glava). Identificirano je 45 osoba, 31 iz Dubice, a pet iz Cerovljana. Ti su ljudi dostojno pokopani, dok preostalih 20 NN osoba počiva u zajedničkoj grobnici u Dubici.
Žrtve su bili starci iz hrvatskoga Pounja od kojih nijedna osoba nije bila hrvatski vojnik. Više od 70 % ubijenih u Baćinu su žene starice, invalidi ili osobe sa zdravstvenim poteškoćama. Likvidacija ljudi bila je planirana, izabrani su ljudi koji će biti likvidirani i izvršitelji zločina. Još uvijek se traga za dijelom stanovnika kojima se gubi svaki trag u srpskom osvajanju toga sela u drugoj polovici rujna 1991. godine.
Hrvatski branitelj pukovnik HV-a Ivan Pandža – Orkan istraživao je srpske zločine na Banovini. U jednoj emisiji Bujice naveo je šokantne brojke o stradalima u Sisačko- moslavačkoj županiji tijekom Domovinskoga rata:
“Općina Hrvatska Dubica bila im je važna jer se nalazi u županiji Sisačko-moslavačkoj u kojoj je ubijeno 1600 hrvatskih civila i 560 vojnika i policajaca. U toj županiji ubijeno je 14 djece mlađe od 15 godina, ali i 5 novinara. Za sve što sam nabrojao – nije nitko odgovarao. Ta općina bila je kompaktan prostor u velikosrpskim planovima, a oduvijek je bila naseljena većinom hrvatskim stanovništvom. Zato su stradanja tamo bila veća nego igdje drugdje.”
Spomen soba u Baćinu priča priču o 137 ubijenih Hrvata na području općine Hrvatska Dubica tijekom Domovinskoga rata. Memorijalni prostor otvoren je 14. travnja 2017. godine. Navedena su imena 39 vojnih i 98 civilnih žrtava koji su izgubili život na području općine Hrvatska Dubica.
Godine 1991. na Banovini sve je bilo isto kao i 1945., kada su Banovinom tekli potoci krvi ubijenih Hrvata!
Zločin Armije BiH u selu Kopijari 21. listopada 1993.
Armija BiH napala je 18. listopada 1993. općinu Vareš, zauzela selo Kopijari i ubila 6 zarobljenih hrvatskih civila. Radi se o ratnom zločinu.
Armija BiH napala je općinu Vareš iz pravca Breze, Visokoga, Kaknja i Zenice. Kopijari su bili pod nadzorom brigade HVO-a Bobovac Vareš. Zbog geostrateškog položaja sela Kopijari vođene su teške borbe između HVO-a i Armije BiH. Armija BiH zauzela je selo Kopijari 19. listopada 1993. Nakon zauzimanja sela Armija BiH je protjerala 150 Hrvata, a 6 civila ubila. Pripadnici Armije BiH su selo opljačkali i spalili.
U borbama za selo Kopjari ubijeno je 57 Hrvata (41 civil, jedno dijete i 15 ratnih zarobljenika). Na koti Liješnici u blizini sela, muslimanska vojska je počinila ratni zločin svirepim mučenjem i ritualnim ubijanjem nepoznatog broja zarobljenih pripadnika HVO-a. Zapovjednici iz Armije BiH nisu dopustili dostojan pokop ubijenih vojnika HVO-a. Također, nisu dopustili UNPROFOR-u da uđe u selo. Nakon sloma obrane HVO-a Armiji BiH je bio otvoren put prema gradu Varešu.
Pripadnici Armije BiH počinili su ratni zločin u selu Kopijari: ubili su 6 zarobljenih civila, a selo opljačkali i spalili. Zločine u selu Kopijari počinili su pripadnici 7. muslimanske brigade Armije BiH.
Danas su Kopijari potpuno prazni i posve razoreni. Dio okolice je ostao i miniran tako da su povratak i obnova sela nemogući. Izvršeno je etničko čišćenje Hrvata.
Za počinjene zločine i etničko čišćenje Hrvata nitko nije odgovarao niti po zapovjednoj niti po individualnoj odgovornosti. Mediji su prešutjeli muslimanske zločine (i danas ih prešućuju) koji su se dogodili 5 dana prije zločina u Stupnom Dolu. Isticali su zločin u Stupnom Dolu, kojeg su počinili pripadnici HVO-a, a muslimanske zločine koji su se dogodili prije zločina u Stupnom Dolu su prešutjeli.