16. prosinca
• 1991. Predstavnik njemačke vlade D. Vogel izjavio je kako će SR Njemačka 19. prosinca priznati Hrvatsku bez obzira na zaključke Ministarskog vijeća EZ-a.
• 1991. Srpski zločin u Joševici. U Joševici, selu kod Gline, 16. prosinca 1991. godine srpske su postrojbe ubile 21 civila hrvatske narodnosti, a jednoga teško ranile (uspio je preživjeti). Nakon akcije hrvatske vojske („Vihor“) poginula su 22 pripadnika agresorskih snaga; pripadnici su paravojnih pobunjeničkih skupina (“izviđačko-diverzantske grupe štaba teritorijalne obrane Gline i specijalne jedinice MUP-a tzv. SAO Krajine” – IDG Joso Kovačević i dio grupe “Šiltovi”). Bili su naoružani “škorpionima” i “heklerima” s prigušivačima. Zapovjednik grupe koja je počinila zločin bio je Joso Kovačević, prekršten u Jovana zvani Joke. Zločin je počinjen u znak odmazde za 22 pobunjenika koji su poginuli u sukobu s hrvatskom vojskom. Selo je bilo okupirano od Srba. U njemu nije bilo hrvatske vojske niti vojnih djelovanja. Ubojice su išle od kuće do kuće i ubijali ljude gdje su ih zatekli (za stolom, u krevetu, na ulaznim vratima kuće). Ubijeni su iz neposredne blizine iz automatskog vatrenog oružja s prigušivačem. Ubijene osobe bile su starije životne dobi te četvoro djece u dobi od 10 do 16 godina. Kata Štajduhar (90 godina) bila je jedna od 21 žrtve tog 16. prosinca 1991. Pripadnici paravojne postrojbe „Šiltovi“ ubili su nakon dva tjedna još troje Hrvata.
• 1991. Na temelju izvješća Badinterove komisije, Ministarsko vijeće EZ-a u Bruxellesu odlučilo je da će do 15. siječnja 1992. g., priznati republike bivše SFRJ kao samostalne i suverene države, ako dostave zahtjev za priznanjem i ispune postavljene uvjete (prava manjina i ljudska prava).
• 1991. Austrija je odlučila priznati Hrvatsku i Sloveniju i sve druge republike bivše SFRJ koje to zatraže; odluka austrijskoga parlamenta stupa na snagu 15. siječnja 1992. g.
Srpski zločin u Joševici
U Joševici, selu kod Gline, 16. prosinca 1991. godine srpske su postrojbe ubile 21 civila hrvatske narodnosti, a jednoga teško ranile (uspio je preživjeti). Nakon akcije hrvatske vojske („Vihor“) poginula su 22 pripadnika agresorskih snaga; pripadnici su paravojnih pobunjeničkih skupina (“izviđačko-diverzantske grupe štaba teritorijalne obrane Gline i specijalne jedinice MUP-a tzv. SAO Krajine” – IDG Joso Kovačević i dio grupe “Šiltovi”). Bili su naoružani “škorpionima” i “heklerima” s prigušivačima. Zapovjednik grupe koja je počinila zločin bio je Joso Kovačević, prekršten u Jovana zvani Joke. Zločin je počinjen u znak odmazde za 22 pobunjenika koji su poginuli u sukobu s hrvatskom vojskom. Selo je bilo okupirano od Srba. U njemu nije bilo hrvatske vojske niti vojnih djelovanja. Ubojice su išle od kuće do kuće i ubijali ljude gdje su ih zatekli (za stolom, u krevetu, na ulaznim vratima kuće). Ubijeni su iz neposredne blizine iz automatskog vatrenog oružja s prigušivačem. Ubijene osobe bile su starije životne dobi te četvoro djece u dobi od 10 do 16 godina. Kata Štajduhar (90 godina) bila je jedna od 21 žrtve tog 16. prosinca 1991. Pripadnici paravojne postrojbe „Šiltovi“ ubili su nakon dva tjedna još troje Hrvata.
Nakon pogibelji srpskih vojnika u borbama na Kupi (12. i 13. prosinca 1991.) episkop Nikanora i svećenik Srpske pravoslavne crkve na pogrebu su održali huškački govor koji je bio poticaj za osvetu. Ubijeni su civili koji nisu imali nikakve veze s akcijom hrvatske vojske, koji su bili nenaoružani i u svojim domovima.
O zločinu postoji dokumentacija; uviđaj na mjestu zločina napravila je srpska strana 17. prosinca 1991. godine. „Uviđaj u Joševici obavili su istražni sudac Nikola Sužnjević, zapisničar Nada Rožić, kriminalistički tehničar Željko Simić, inspektor SJB Glina Dragiša Rebrača te sudski medicinski vještak dr. Branislav Anđelković.“ Srpske vlasti nisu ništa poduzele iako je bilo jasno da se radi o ratnom zločinu protiv civila.
Prije agresije u selu Joševica živjelo je 150 stanovnika. Tijekom agresija Srbi su ubili 32 Joševičana. Nakon pokolja Hrvata stanovništvo koje je stanovalo u selima oko grada Gline iselilo se (oko 7.000 stanovnika) i prostor je bio etnički očišćen od Hrvata.
Za ratni zločin u Joševici kod Gline 16. prosinca 1991. godine nitko nije odgovarao. Počinitelji žive u Srbiji, ali nitko ništa nije poduzeo iako postoji istraga srpske strane iz koje je evidentno da se radi o ratnom zločinu nad civilima. Hrvatsko pravosuđe je tek nakon 17 godina (lipnja 2008.) podiglo optužnicu protiv 6 nedostupnih osoba!
Punih 27 godina nakon jednoga od najtežih ratnih zločina u Domovinskome ratu hrvatski sud donio je nepravomoćnu presudu protiv dvojice počinitelja, a trojicu je oslobodio. Nepravomoćno su u odsutnosti osuđeni Dušan Žarković i Bogdan Jednak na zatvorsku kaznu od 15 godina. Kao jedan od dokaza u procesu korišten je i dnevnik Luke Šiftara, tadašnjeg zastavnika JNA, koji je među prvima došao na mjesto zločina i čiji su rođaci bili među žrtvama. Šiftar je mislio da su to napravile hrvatske postrojbe, ali je nakon nekoliko godina saznao i shvatio pravu istinu.
“Ovdje se radilo o pomno planiranom zločinu, a isplanirale su ga vojne, političke i obavještajne strukture tzv. SAO Krajine. Iz iskaza svjedoka proizlazi da je za počinjenje određena točno određena skupina ubojica, tzv. Šiltovi, a počinitelji su nakon zločina bili poslani na obuku u Pančevo”, rekao je u kratkom usmenom obrazloženju presude sudac Tomislav Juriša.
Žrtve su pokopane 20. prosinca na katoličkom groblju u Joševici. Odmah nakon pogreba Šiftar je otišao u općinu gdje ga je čekala grupa od 20 mještana njegova rodnog sela. Tražili su da im omogući da napuste selo. On je pomogao da otiđu. U svom dnevniku zapisao je:
“Tada nisam ni u snu slutio da tražim razgovor sa naredbodavcem ovog zločina tj. predsjednikom općine Glina ginekologom Dušanom Jovićem (podcrtano flomasterom u dnevniku). Trebat će proći par godina da doznam da je ovaj zločinac, sa svim istomišljenicima, srpskim ekstremistima, nakon jedan sat i nekih dvadesetak minuta po izvršenju zločina bio u selu Joševica i to u tenku i ‘jurio ustaše i HDZ-ovce’ tj. ‘zločince hrvatske’ koji su napravili smišljeni i dobro isplanirani masakr…”
Nakon srpskih zločina, u dolini rijeke Maje, Hrvati su se iselili iz pet hrvatskih (većinskih) sela: Dolnjaci, Joševica, Maja, Prijeka i Svračica.
Srbi su etnički očistili od Hrvata područje od Gline do Dvora na Uni. Osim Majskog bazena etnički su očistili 27 hrvatskih sela koja su bila sjeverno od Gline: Bišćanovo, Donja Bućica, Gornja Bućica, Desni Degoj, Dvorišće, Ilovačak, Gračanica, Hađer, Donje Jame, Gornje Jame, Jukinac, Kihalac, Novo Selo Glinsko, Marinbrod, Prekopa, Selkovac Donji, Selkovac Gornji, Slatina Pokupska, Velika Solina, Mala Solina, Stankovac, Šatornja, Gornje Taborište, Donje Taborište, Donji Viduševac, Gornji Viduševac, Zaloj. Iz Glinskog područja otišlo je 7.000 Hrvata pa je tako etnički očišćen cijeli prostor od Kupe na sjeveru do Dvora na Uni na jugoistoku.
(video) 16. prosinca Joševica (Glina) – pokolj 22 Hrvata nakon huškačkog govora episkopa Srpske pravoslavne crkve!
„Ko je taj mirotvorac koji pomiruje (miri) Srbe i Hrvate, te vjekovne neprijatelje…“, mrziteljske su riječi huškanja episkopa Srpske pravoslavne crkve Nikanora izrečene javno na pogrebu 22 poginula srpska vojnika u borbama prsa u prsa s Hrvatskom vojskom na rijeci Kupi.
Zbog vojnih gubitaka, okupljeni na sprovodu krenuli su u osvetu ubijati civile Hrvate. Naoružana rulja ubila je točno 22 Hrvata. Posebno je bolno ubojstvo troje braće Šiftar: dječak Pavao star 15 godina, sestra Ljubica stara 19 godina i brat Luka star 21 godinu.
Izvori:
Osuđena dvojica krvoloka za pokolj u Joševici smaknuli su 21 osobu hicima u glavu i vitalne dijelove tijela, Net.hr 17. 9.2018.
16. prosinca Joševica (Glina) – pokolj 22 Hrvata nakon huškačkog govora episkopa Srpske pravoslavne crkve! Petar Horvatić
Pokolj hrvatskih civila u Joševici kod Gline 1991. (TZ) Narod.hr
https://www.rtl.hr/vijesti-hr/novosti/crna-kronika/3256687/pokolj-kod-gline-1991-godine-dvojici-krvnika-po-15-godina-ostali-oslobodjeni/