11. prosinca
• 1991. Osnovano je zapovjedništvo ratnog zrakoplovstva i protuzračne obrane HV, na čelu s general-bojnikom Imrom Agotićem.
• 1991. Ukrajina priznala Republiku Hrvatsku. Taj čin imao je za nas posebno značenje jer je Ukrajina bila prva članica Ujedinjenih naroda koja je priznala Hrvatsku. Naime, RH su prije Ukrajine priznale samo dvije države – Slovenija i Litva, a one još nisu bile primljene u UN. Dakako, ni Ukrajina sama u to doba nije bila univerzalno priznata u svijetu. Ona je proglasila svoju nezavisnost od SSSR-a svega 3 i pol mjeseca ranije i većina svjetskih država još dotad nije stigla potvrditi tu samostalnost. Ipak, zanimljivo je da je Ukrajina svejedno smatrana članicom UN-a, i to još od davne 1945. kad su Ujedinjeni narodi i osnovani. Još 1945. primljene su u UN Ukrajina i Bjelorusija, kao tadašnje republike Sovjetskog Saveza, premda nisu bile suverene i nezavisne države.
• 1991. Srpski zločini u Gornjim Jamama. U ljeto 1991. godine srpske postrojbe su izvršili etničko čišćenje u 27 hrvatskih sela sjeverno od Gline. Hrvati su prognani, a oni koji su ostali u svojim domovima u tim selima ubijeni su na svirep način. Etničko čišćenje počinjeno je s ciljem stvaranja etnički čiste Velike Srbije.
Dana 11. prosinca 1991. u hrvatskom selu Gornje Jame kod Gline počinjen je strašan zločin. Ubijena je cijela obitelj.
• 1991. započela operacija „Vihor“
Srpski zločini u Gornjim Jamama
U ljeto 1991. godine srpske postrojbe su izvršili etničko čišćenje u 27 hrvatskih sela sjeverno od Gline. Hrvati su prognani, a oni koji su ostali u svojim domovima u tim selima ubijeni su na svirep način. Etničko čišćenje počinjeno je s ciljem stvaranja etnički čiste Velike Srbije.
Dana 11. prosinca 1991. u hrvatskom selu Gornje Jame kod Gline počinjen je strašan zločin. Ubijeni su:
• cijela obitelj Fabac: otac Nikola, majka Marija i dvije djevojčice od 9 i 15 godina, Nikolina i Željka
• ubijena je i obitelj Dvorneković: majka Slavica, djed, baka i 10-godišnji sin i unuk Darko
• ubijena je još jedna obitelj Fabac: otac Ivo i njegova dva sina, Janko i Stevo
• starica iz Gornjih Jama
• tri starice koje su došle u posjet iz susjednoga hrvatskog sela.
Zločinci su žrtve (članove obitelji) doveli u kuću Mate Kirete, tamo ih ubili pa kuću spalili. A starice su pokosili rafalima gdje su se zatekle u vrijeme zločina. Kuće su opljačkane, a Gornje Jame spaljene.
Srbin Gojko Pavlović (50 god.) pokušao je spriječiti zločince da ubiju susjede Hrvate, da ubiju djecu, ali nije uspio. Zločinci su ga ubili rafalom iz automatskog oružja!
Osim ovih 15 Hrvata u Gornjim Jamama, zločinci su gotovo istovremeno ubili i 19 civila i u obližnjim Donjim Jamama. U susjednom hrvatskom selu Joševica nekoliko dana poslije (16. prosinca 1991.) ubijen je 21 civil. Među ubijenima su i članovi obitelji Šiftar (dva brata i sestra).
O Nikolini (10 god.), Željki (14 god.) i Darku (10 god.) se ne zna. Oni su prešućeni, o njima nije ispričana priča, nije napravljena dramska predstava ni film. Prešućeni su jer su zločin napravili Srbi, a žrtve su hrvatske nacionalnosti! O Aleksandri Zec se stalno govori, ponavlja se priča, a o Nikolini, Željki i Darku ni riječi, ni slova!!! Zašto su Nikolina, Željka i Darko manje vrijedni od Aleksandre? Zločin je zločin bez obzira tko ga je počinio, Hrvat ili Srbin!
Zločin su počinili zloglasni srpski „Šiltovi“ koje je obučavao zločinac kapetan Dragan. Tom paravojnom skupinom zapovijedao je Siniša Martić-Šilt.
Jedan od pripadnika Šiltova se svojedobno hvalio da je Željki odrezao pletenicu kao ratni trofej. O tome nije napisana priča, nije snimljen film, niti se spominje u hrvatskim tiskovinama ili elektroničkim medijima.
Za počinjeni zločin, za svirepa ubojstva iz mržnje, nitko nije odgovao! O tome “neovisni” mediji, Documenta i ostali ne govore! Samo znaju za Aleksandru Zec!
O mržnji Srba prema svojim susjedima Hrvatima svjedoči Ivica Kuštreba (član šire obitelji Dvorneković) koji je kazao što mu je rekao prvi čovjeka okupirane glinske općine dr. Dušan Jović: “Ovo ne može bez rata, al’ će barem bit hrvatskih kuća za sto maraka!“
U Gornjim Jamama više nitko ne živi. Na inicijativu Ivice Kuštrebe 2012. godine otkrivena je spomen-kapelica Ranjenog Isusa i spomen-ploča za ubijene hrvatske civile. Hrvatska država je bila zauzeta podizanjem spomenika pobunjenim Srbima pa nije bila u stanju podići spomen obilježje. Ta hrvatska (antihrvatska) vlast želi sve prepustiti zaboravu. Ta hrvatska (antihrvatska) vlast želi da se o Nikolini, Željki i Darku ne govori u ime pomirbe, može se samo govoriti o zločinu nad Aleksandrom Zec.
Siniša Martić-Šilt, zapovjednik zločinačke postrojbe, odgovoran je za niz zločina i pljačku hrvatskih sela na području Banovine, posebno na području oko Gline. Nakon rata pobjegao je u Novi Sad i godinama se mirno bavi ugostiteljstvom.
Siniši Martiću suđeno je u odsutnosti za zločine u Donjem i Gornjem Viduševcu i selu Donja Bučica. Osuđen je na 12 godina zatvora, ali je nedostupan hrvatskom pravosuđu. Nitko ne traži njegovo izručenje!
Za zločin u Gornjim Jamama nitko nije suđen!
Izvori:
11. prosinca 1991. Gornje Jame (Glina) – strašan zločin Srba nad civilima i djecom
Objavio RŽ, 11. prosinca 2015. u 07:46 narod .hr; Sandra Klaric, Borna Marinić – HKR – Hrvatski katolički radio/ Pokolj nad Hrvatima iz sela Gornje Jame kod Gline, 24sata
Foto: HKV
1991. Ukrajina priznala Hrvatsku
Dana 11. prosinca 1991. priznala je Ukrajina nezavisnost Republike Hrvatske. Taj čin imao je za nas posebno značenje jer je Ukrajina bila prva članica Ujedinjenih naroda koja je priznala Hrvatsku. Naime, RH su prije Ukrajine priznale samo dvije države – Slovenija i Litva, a one još nisu bile primljene u UN.
Dakako, ni Ukrajina sama u to doba nije bila univerzalno priznata u svijetu. Ona je proglasila svoju nezavisnost od SSSR-a svega 3 i pol mjeseca ranije i većina svjetskih država još dotad nije stigla potvrditi tu samostalnost. Ipak, zanimljivo je da je Ukrajina svejedno smatrana članicom UN-a, i to još od davne 1945. kad su Ujedinjeni narodi i osnovani. Još 1945. primljene su u UN Ukrajina i Bjelorusija, kao tadašnje republike Sovjetskog Saveza, premda nisu bile suverene i nezavisne države.