1. svibnja
• 1995. iz Osijeka prebačeno 20 tenkova i transportera HV-a na područje Okučana
• 1995. Počela oružana akcija HV-a i MUP-a RH nazvana „Bljesak“ na području zapadne Slavonije. Vojno-redarstvenom operacijom Bljesak od 1. do 3. svibnja 1995. godine oslobođena je zapadna Slavonija i Posavina – UN sektor Zapad (oko 600 km2).
VRO „Bljesak“ od 1. do 3. svibnja 1995. g
Vojno-redarstvenom operacijom „Bljesak“ oslobođena je zapadna Slavonija i Posavina – UN sektor Zapad (oko 600 km2).
Svi sporazumi s pobunjenim Srbima su bili neučinkoviti ili su stalno kršeni ili se uopće nisu primjenjivali. Zagrebačkim sporazumom (prosinac 1994. g.) otvorena je autocesta Zagreb-Okučani-Lipovac ali zbog čestih incidenata nije se moglo sigurno i neometano voziti.
Srbi su 24. travnja 1995. godine zatvorili promet na okupiranom dijelu autoceste. Tražili su nekontrolirani promet između takozvane Republike Srpske Krajine i Savezne Republike Jugoslavije. Hrvatski pregovarač, Hrvoje Šarinić, najavio je da će intervenirati hrvatska policija ako se autocesta ne otvori pa je 25. travnja cesta otvorena. Novi incident zbio se 28. travnja kada je Hrvat ubio Srbina (ubojicu njegova brata). Nakon toga su iz zasjede ubijene tri osobe, više ih je ranjeno, pet ih je oteto, 28. na 29. travnja 1995. godine. Nakon incidenta pobunjeni Srbi ponovno su zatvorili autocestu pa se hrvatsko Vrhovništvo odlučilo na akciju oslobađanja zapadne Slavonije.
Munjevitom akcijom Hrvatske vojske (profesionalne i pričuvne jedinice), Specijalnih jedinica MUP-a i domobranskih postrojbi je od 1-og do 3-eg svibnja 1995. godine oslobođeno okupirano područje zapadne Slavonije. Za samo 31 sat oslobođeno je okupirano područje od 500 četvornih kilometara. U akciji je sudjelovalo oko 7200 hrvatskih vojnika i policajaca. U akciji oslobađanja okupirane zapadne Slavonije poginuo je 51 pripadnik Hrvatske vojske i policije, a 162 su ranjena. Prilikom borbenog djelovanja MIG-om 21 poginuo je zapovjednik prve lovačke eskadrile Hrvatskog ratnog zrakoplovstva i protuzračne obrane, pukovnik Rudolf Perešin.
Gubitci neprijatelja bili su: 350 do 450 mrtvih, 1.000 do 1.200 ranjenih i 1.500 zarobljenih. U brdskim selima iznad Pakraca uhićen je i jedan od vođe srpske pobune, Veljko Džakula.
Zarobljeno je šest tenkova, četiri oklopna transportera, 42 topa, dva skladišta streljiva i golema količina pješadijskog naoružanja i druge opreme.
U akciji sudjelovalo je i Hrvatsko ratno zrakoplovstvo. Nažalost, 2. svibnja oboren je pilot Rudolf Perešin, zarobljen i ubijen.
UNPROFOR je uredno bio obaviješten da će uslijediti akcija. Nepalski bataljun obavijestio je vojsku pobunjenih Srba koji su dva dana prije izvršili mobilizaciju i popunu 95 do 100% sastava.
Srbi su na početku napada zarobili 36 pripadnika snaga UN – a ukrali im opremu i oteli teško naoružanje iz skladišta pod nadzorom UN – a kod Okučana.
Pobunjeni Srbi su u znak odmazde izveli raketne napade na Zagreb 2-og i 3-ćeg svibnja 1995. godine (raketama s kazetnim punjenjem) i topničke napade na Karlovac i Sisak. Pogođena je dječja bolnica, gimnazija, Akademija dramskih umjetnosti, više ulica. Gađani su civilni ciljevi, poginulo je 7 civila i ranjeno ih je 205. Stradalo je 17 balerina i baletana, među njima i slavna primabalerina Almira Osmanović.
Na suđenju za ratne zločine u Haagu Milan Martić osuđen je na 35 godina zatvora, u velikoj mjeri upravo zbog neselektivnog raketiranja Zagreba koje je prouzročilo civilne žrtve.
Foto: Hrvatski časnički zbor
Slika 1. Spomenik hrvatskim braniteljima u Okučanima (MJ)
Srpski zločini u općini Orašje
Prema popisu stanovništva iz 1991. godine u općini Orašje živjelo je 19.971 (82,40%) Hrvata. Prema popisu iz 2013. godine živjelo je 17.345 Hrvat. Broj Hrvata je manji za 2.626 (13,15%) osoba.
Tijekom Domovinskog rata u Općini Orašje izvršen je ratni zločin; ubijeno je 86 civila i zarobljenih pripadnika HVO-a. Prema knjizi Davora Marijana i suradnika, 87 žrtava.
U općini Orašje ubijene su 83 osobe u mjestima: Matići (10), Oštra Luka (10), Tolisa (5), Vidovice (13), Jonjići (3), Donja Mehala (4), Orašje i Ugljare (17), Bok (4), Kostrič (3) i Kopaonice (14).
Kronologija zločina
• U općini Orašje Srbi su 1. svibnja 1992. ubili 15 zarobljenih pripadnika HVO-a i civila
• U topničkim napadima poginula su 2 civila
• U travnju i svibnju 1992. u selima Jenjići i Vidovice ubijeni su zarobljeni civili i pripadnici HVO-a; 3 osobe
• U svibnju 1992. u selu Kopanica ubijeni su zarobljeni civili i pripadnici HVO-a (10)
• U selu Kopanica od granatiranja poginula su dva civila i jedno dijete
• U svibnja 1992. u selu Lepenica ubijen je ispred kuće pripadnik HVO-a
• U naselju Oštra Luka ubijeno je 10 civila tijekom granatiranja civilnih objekata
• U selu Ugljara od granatiranja je ubijeno 10 osoba
• Od granatiranja u selu Donja Mahala ubijene su 4 osobe
• Od granatiranja u selu Tolisa ubijeno je 5 civila
• U selu Matići ubijeno je pri topničkom napadu, 7. kolovoza 1995. godine, osmoro djece
• U općini Orašje od posljedica granatiranja poginulo je još 10 osoba.
Nakon prvih višestranačkih izbora 1990. godine na području općine Orašje diverzanti JNA izvode diverzije (rušenje mosta, dalekovoda), organiziraju mjesne Srbe i naoružavaju ih. Srbi osnivaju „Srpsku opštinu Orašje“ i „Srpsku teritorijalnu odbranu opštine Orašje“ i pripremaju agresiju zajedno s JNA.
Iz Orašja i njegovih prigradskih područja Srpska demokratska stranka (SDS) 28. travnja 1992. evakuira Srbe, a 29. travnja 1992. JNA je izvela opći napad na prostor općine Orašje.
Prvog svibnja 1992. srpske postrojbe su nakon okupacije oraških sela: Jenjića, Kopanice i Vidovica počinile ratni zločin ubijajući preostale Hrvate u tim selima. Srbi su opljačkali sve kuće (u selu Vidovice zapalili su i srušili više od 600 obiteljskih kuća) i gospodarske objekte. Eksplozivom su razorili dvije katoličke crkve u selu Vidovice.
Borbeni zrakoplovi JNA su 2. svibnja 1992. raketirali civilne objekte (vojnih nije ni bilo) u hrvatskom selu Matići.
Petog svibnja 1995. Srbi su ponovno pokušali zauzeti (operacija „Osveta“) dijelove općine Bosanski Šamac i općine Orašje, ali nisu uspjeli.
U monografiji „Srpski zločini nad Hrvatima i Muslimanima u Bosanskoj Posavini i Sjeverozapadnoj Bosni 1991. – 1995.“(glavni urednik Ante Milinović) opisana su stradanja Hrvata i Muslimana te ostalog nesrpskog stanovništva u Bosanskoj Posavini i Sjeverozapadnoj Bosni.
Prema popisu stanovništva iz 1991. godine u Bosanskoj Posavini živjelo je 369.508 stanovnika, od toga 136.118 (36,8%) Hrvata, 104.420 (28,3%) Muslimana, 99.967 (27,1%) Srba i 29.003 (7,8%) ostalih.
Iz Bosanske Posavine protjerano je i ubijeno oko 120.000 Hrvata i 100.000 Muslimana.
U Sjeverozapadnoj Bosni, prema popisu iz 1991. godine, živjelo je 674.289 stanovnika; od toga 63.906 (9,5%) Hrvata, 165.011 (22,4%) Muslimana, 384.210 (57%) Srba i 61.162 (9,1%) ostalih. Iz navedenoga je vidljivo da Hrvati nisu bili prijetnja nikome u Sjeverozapadnoj Bosni. Tijekom rata (1992. – 1995.) raseljeno je ili ubijeno 145.000 Muslimana i 55.000 Hrvata. Na području Sjeverozapadne Bosne oružanih sukoba nije bilo pa je očito da se radilo o etničkom čišćenju nesrpskog stanovništva s tih područja.
Razorene su brojne crkve, kapele, samostani, crkvene zgrade… Šestorica svećenika i jedna časna sestra ubijeni su ili su preminuli od posljedica mučenja. Za dvojicu otetih svećenika nije poznato što se s njima dogodilo, ali se može pretpostaviti da su ubijeni.
U gore spomenutoj monografiji navedena su imena i prezimena žrtava, njih 1.773. S područja Bosanske Posavine navedena su imena i prezimena 706 žrtava, a s područje Sjeverozapadne Bosne (gdje nije bilo oružanih sukoba) imena i prezimena 1067 žrtava u razdoblju od 1991. do 1995. godine. Treba napomenuti da popis nije potpun. U nekim publikacijama navodi se da je bilo oko 3.500 žrtava (Hrvata i Bošnjaka).
Kao žrtve ratnog zločina navedeni su podatci za 1.009 žrtava.
Zločinci nisu procesuirani, ni na Međunarodnom sudu za ratne zločine na području bivše Jugoslavije niti na sudovima Bosne i Hercegovine.
Izvori:
• Srpski zločini nad Hrvatima i Muslimanima u Bosanskoj Posavini i Sjeverozapadnoj Bosni 1991. – 1995., uredio Ante Milinović, Zagreb, Orašje, Mostar, Sarajevo 1999.
• Davor Marijan, Ante Nazor, Zlatan Mijo Jelić, Petar Kolakušić: Domovinski rat i zločini nad Hrvatima u Bosni i Hercegovini 1991. – 1995. (knjiga I. i II.), Udruga Hrvatska zvona i Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata, Zagreb – Mostar, siječnja 2020.
• Ratni zločini srpskih snaga nad Hrvatima i Muslimanima u Bosanskoj Posavini https://hrcak.srce.hr/file/304432
Foto: Ministarstvo hrvatskih branitelja