1903. Osnovan Hrvatski akademski športski klub (HAŠK)
Hrvatski akademski športski klub (HAŠK) osnovan je 6. studenoga 2003. godine.
1910. Rodio se Rafael Kalinić
Rafael Kalinić (Prugovo kraj Splita, 6. XI. 1910. – Sinj, 24. IX. 1943.) bio je hrvatski katolički svećenik, franjevac, mučenik (vidi 24. rujna).
1918. Talijanska vojska okupirala Šibenik
Dana 6. studenog 1918. godine talijanska vojska započela je okupaciju Šibenika. Naime, toga su dana u šibensku luku uplovili talijanski ratni brodovi, s kojih su se zatim talijanske postrojbe iskrcale u grad. Italija je bila pobjednička sila u Prvom svjetskom ratu, a Šibenik je prethodno pripadao Austrougarskoj Monarhiji. Budući da je Austrougarska Monarhija 3. studenog potpisala kapitulaciju pred Talijanima u vili Giusti pokraj Padove, talijanske su trupe nastojale iskoristiti priliku i zauzeti što veći dio istočne jadranske obale.
1930. Rodio se Dubravko Jelčić
Dubravko Jelčić (Požega, 6. XI. 1930. – Zagreb, 28. II. 2020.) bio je hrvatski književni povjesničar, publicist i književnik (vidi 28. veljače).
1952. Umro je Vinko Krišković
Vinko Krišković (Senj, 16. V. 1861. – Zürich, 6. XI. 1952.) bio je hrvatski pravnik, hrvatski šekspirolog, političar i podban.
Borba za nezavisnost
- 1991. UNPROFOR izvijestio da su Srbi u branu Peruća postavili 15 tona eksploziva.
1903. Osnovan Hrvatski akademski športski klub (HAŠK)
Hrvatski akademski športski klub (HAŠK) osnovan je 6. studenoga 1903. godine. Nogometni odjel HAŠK-a nastao je 1903. godine. Svoju prvu javnu utakmicu odigrao je protiv PNIŠK Zagreb s rezultatom 1:1. Susret se odigrao 26. listopada 1906. na igralištu propisanih mjera na Zapadnom perivoju (teren na Marulićevom trgu).
Već krajem lipnja iduće godine u Pragu igrala je hrvatska nogometna reprezentacija protiv praške Slavije, no važno je napomenuti da su većinu hrvatskih igrača činili HAŠK-ovci.
Najveće zasluge za utemeljenje Hrvatskog športskog saveza 1910. pripadaju HAŠK-u.
Prvih godina HAŠK je igrao na nekoliko igrališta, a 1912. konačno je napravio svoj stadion.
Godine 1938. klub je osvojio svoj prvi naslov državnog prvaka. Dana 4. lipnja 1945. komunističke vlasti ukinule su klub. Točnije, dekretom ministra narodnog zdravlja Federalne Hrvatske HAŠK je zabranjen i raspušten. Klupska tragedija nije stala na tome. Godine 1946. uslijedila je smišljena pljenidba cjelokupne HAŠK-ove imovine (uključujući i arhivsku građu). Pravni presedan bilo je Rješenje koje je izdano dan ranije od dana odlučivanja na tzv. skupštini kluba kojeg se kreiralo i nasilno nametnulo kao sljednika FD “Akademičar”. Tako da je imovinsko-pravni sljednik HAŠK-a postao Hrvatsko akademsko športsko društvo Mladost koji nema nogometnu sekciju. Tako HAŠK nije djelovao od 1945. godine do 1990. godine. Dana 23. studenoga 1990. klub je obnovljen, a ponovno je registriran 14. prosinca iste godine. Osamostaljenjem Hrvatske pokušalo se prisvojiti HAŠK-ovu sljednost, Dinamu je ime bilo u tu svrhu promijenjeno u HAŠK-Građanski. Nakon par godina sporenja, klubu je priznata sljednost.
1918. Talijanska vojska okupirala Šibenik
Dana 6. studenog 1918. godine talijanska vojska započela je okupaciju Šibenika. Naime, toga su dana u šibensku luku uplovili talijanski ratni brodovi, s kojih su se zatim talijanske postrojbe iskrcale u grad. Italija je bila pobjednička sila u Prvom svjetskom ratu, a Šibenik je prethodno pripadao Austrougarskoj Monarhiji. Budući da je Austrougarska Monarhija 3. studenog potpisala kapitulaciju pred Talijanima u vili Giusti pokraj Padove, talijanske su trupe nastojale iskoristiti priliku i zauzeti što veći dio istočne jadranske obale.
Već je sljedećeg dana u Šibeniku uručen prosvjed talijanskom zapovjedniku zbog iskrcavanja vojske. Naime, hrvatski su se krajevi nekadašnje Austro-Ugarske, uključujući Dalmaciju, u međuvremenu uklopili u Državu Slovenaca, Hrvata i Srba (SHS), čime se željelo izbjeći njihovo svrstavanje u tabor poraženih zemalja. Osobito se željelo izbjeći razgrabljivanje hrvatskih krajeva od strane pobjedničkih sila. Premda su Talijani okupirali Šibenik, kasnije su ga morali prepustiti Kraljevini SHS, koja je uključivala i nekadašnju Kraljevinu Srbiju. Ipak, neki hrvatski krajevi ostali su u sastavu Italije tijekom cijelog međuratnog razdoblja, primjerice Istra, Zadar i Lastovo.
1952. Umro je Vinko Krišković
Vinko Krišković (Senj, 16. V. 1861. – Zürich, 6. XI. 1952.) bio je hrvatski pravnik, šekspirolog, političar i podban.
Studirao je pravo u Beču i Berlinu; za to vrijeme proputovao je čitavu Europu naučivši engleski i španjolski. Nakon studija vratio se u rodni Senj i radio kao blagajnik. Godine 1895. doktorirao je na Pravnom fakultetu u Zagrebu. Grof Karlo Khuen-Hedervary ponudio mu je službeničko mjesto u Zemaljskoj vladi iako je Krišković bio uvjereni starčevićanac. Prihvatio je, uz uvjet da smije raditi samo po zakonima i svojoj savjesti. Ban je zaista održao riječ i nije na njega vršio nikakav politički pritisak. Hedervary je također bio impresioniran Kriškovićevom učenošću i stručnošću na polju uprave pa ga je zaposlio u Personalnom odjelu Predsjedništva Zemaljske vlade gdje je s njim bio u stalnom kontaktu.
Dana 9. lipnja 1900. održao je nastupno predavanje na Pravnom fakultetu. Ujesen iste godine preuzeo je Katedru upravnoga prava te objavio i udžbenik Uprava i sudstvo.
Godine 1915. izašao je novi službeni grb Austro-Ugarske koji se sastojao od grbova austrijske i ugarske polovice države. Kako nigdje nije bilo hrvatskih obilježja, što je bila povreda hrvatsko-ugarske nagodbe, ban, vlada i Sabor, na Kriškovićevu intervenciju, ogorčeno su reagirali i zatražili izmjenu. Tome je odmah udovoljeno pa se tako grb Austro-Ugarske sastojao od znamenja tri države: Austrije, Ugarske i Hrvatske.
Dana 29. lipnja 1917. imenovan je za hrvatskog podbana i odjelnog predstojnika za unutarnje poslove. Kao podban uspio je privoliti ugarsko-hrvatskog premijera Istvána Tiszu, a posredno i posljednjega habsburškog vladara Karla, da u svojoj inauguralnoj prisezi kao ugarsko-hrvatski kralj, na Silvestrovo 1916. u Budimpešti, zajamči teritorijalnu cjelovitost Hrvatske, Slavonije i Dalmacije. Zbog toga car i kralj nije mogao prisegnuti na austrijski ustav – 20. svibnja 1917.; u prisezi Carevinskom vijeću u Beču nije mogao spomenuti inače dogovoreni tekst prisege u kojem stoji da je Dalmacija austrijska krunska zemlja. Nadalje, Krišković je pregovarao s carem i kraljem Karlom o stvarnom ujedinjenju hrvatskih zemalja uključujući i Bosnu i Hercegovinu. Unatoč carevoj sklonosti pokazalo se da su pojedini političari iz Dalmacije te Bosne i Hercegovine tome bili izrazito neskloni.
Bio je aktivan i u drugim pitanjima: osnivanje Medicinskog fakulteta u Zagrebu, elektrifikacija Like i Gorskog kotara te gradnja hidroelektrane na Gackoj. Sudjelovao je u organizaciji dolaska gladne djece iz Bosne, Hercegovine i Dalmacije na prehranu u Slavoniju.
Nakon raspada Austro-Ugarske monarhije Krišković se povlači iz političkog života. Bio je protivnik ideje južnoslavenske države jer je smatrao da Hrvati pripadaju zapadnom, a Srbi bizantsko-pravoslavnom kulturnom krugu i da je zajednička država neprirodno rješenje. Regent Aleksandar mu je ponudio suradnju, ali Krišković je to odbio. Vratio se na Fakultet, a 1926. otišao u mirovinu. Kao član Hrvatskoga sabora iz 1918. imenovan je 1942. u Hrvatski državni sabor, ali se u travnju 1944. trajno preselio u Švicarsku razočaran politikom ustaškoga režima. Redoviti je član JAZU-a od 1941. godine.
Nakon umirovljenja preveo je 24 Shakespeareove drame i napisao 24 eseja o Shakespeareu pa je primljen u Royal Shakespearean Society. Priredio je zbirku pripovijedaka i zbirku eseja A. Huxleyja; objavljene su 1938. i 1939. Objavio je velik broj polemičkih, političkih i političko-kulturnih eseja, od kojih je veći dio napisan u anglofilskom duhu te skupljen u više zbirki eseja.
Glavna djela: Uprava i sudstvo, Upravna nauka i hrvatsko-ugarsko upravno pravo (I.–III., 1912.), Hrvatsko pravo kućnih zadruga.