1881. Rodio se Ljudevit Jurak
Ljudevit Jurak (Zalug, Hum na Sutli, 6. X. 1881. – Zagreb, 10. VI. 1945.) bio je hrvatski patolog i sudski medicinar. Jugo-komunisti su ga osudili na smrt i pogubili (vidi 10. lipnja).
1968. Umro je Josip Horvat
Josip Horvat (Horvath), (Čepin, 15. I. 1896. – Zagreb, 6. X. 1968.) bio je hrvatski novinar i povijesni pisac.
1997. Umro je Jure Petričević
Jure Petričević (Starigrad, 6. X. 1912. – Brugg, Švicarska, 25. II. 1997.) bio je hrvatski agronom, publicist, nakladnik, pripadnik hrvatske političke emigracije i mecena.
2010. Umro je Rafo Bogišić
Rafo Bogišić (Mrcine, danas Dubravka kraj Dubrovnika, 2. III. 1925. – Zagreb, 6. X. 2010.) bio je hrvatski književni povjesničar i kritičar.
Borba za nezavisnost
- 1991. U Turnju uspostavljena crta obrane Karlovca.
- 1991. Nakon žestokih borbi zauzeta vojarna u Samoboru kod Zagreba
- Hrvatski branitelji su vodili teške borbe od 4. do 6. listopada 1991. i uspjeli obraniti grad Zadar.
- Napadi hrvatskih postrojbi na Marince (4.-10. listopada 1991.) radi deblokade Vukovara nisu uspjeli.
- 1991. Alija Izetbegović proglasio je neutralnost BiH!
- 1992. Srbi su zauzeli Bosanski Brod, okupirali cijelu Bosansku Posavinu osim Orašja.
- 1991. Od srpskih granata u Karlovcu poginuo kanadski novinar Peter Brysky i ranjen japanski novinar; u Osijeku ranjen novinar Večernjeg lista.
1968. Umro je Josip Horvat
Josip Horvat (Horvath), (Čepin, 15. I. 1896. – Zagreb, 6. X. 1968.) bio je hrvatski novinar i povijesni pisac.
Horvat se obrazovao u Zagrebu (Trgovačku akademiju završio je 1914.), gdje je i djelovao čitavog života. Od 1913. surađivao je u novinama Obzor; 1926. postao je glavni urednik Jutarnjeg lista, obavljajući tu dužnost do 13. travnja 1941. 1939. postao je tajnikom vrhovnog športskog tijela Banovine Hrvatske Hrvatske športske sloge skupa s Ivom Šustom. Tijekom Drugog svjetskog rata radio je u Hrvatskom izdavalačkom bibliografskom zavodu (HIBZ), surađujući osobito na Hrvatskoj enciklopediji. Nakon jeseni 1945. djelovao je kao slobodni istraživač. Kao kazališni kritičar bio je vrlo utjecajan (objavio od 1924. do 1941. više stotina prikaza o glumcima i predstavama).
Najpoznatije su Horvatove povijesno-publicističke knjige Politička povijest Hrvatske, Kultura Hrvata kroz 1000 godina (1. dio 1939, 1. i 2. dio 1942) i Hrvatski panoptikum. Napisao je i biografije nekih od ključnih osoba hrvatske povijesti: Frana Supila, Ante Starčevića i Ljudevita Gaja. Autor je knjige Povijest novinstva Hrvatske 1771–1939.
Posebno su zanimljivi Horvatovi memoari: Živjeti u Hrvatskoj 1900–1941. i Preživjeti u Zagrebu. Dnevnik 1943–1945. Posmrtno su objavljena njegova sjećanja i dnevnici Zapisi iz nepovrata. Kronika okradene mladosti 1900–1919., Hrvatski mikrokozam između dva rata.
1997. Umro je Jure Petričević
Jure Petričević (Starigrad, 6. X. 1912. – Brugg, Švicarska, 25. II. 1997.) bio je hrvatski agronom, publicist, nakladnik, pripadnik hrvatske političke emigracije i mecena.
Diplomirao je agronomiju na Sveučilištu u Zagrebu, a 1942. doktorirao na Saveznoj visokoj tehničkoj školi u Zürichu. Nakon povratka službovao je u NDH iz koje je emigrirao početkom svibnja 1945. Kad je bio u Austriji, u Lavamündu je zajedno s Tiasom Mortigjijom i Milivojem Magdićem sastavio Memorandum skupine hrvatskih intelektualaca (29. svibnja 1945.) upućen nadležnim mjestima Britanske armije.
Uspio je ostati u Austriji gdje je radio u struci kao radnik u poljodjelstvu. Iduće 1946. dobio je poziv iz Švicarske, zemlje gdje je bio stipendistom. Pozivu se odazvao te se zaposlio u Švicarskom seljačkom savezu. Ondje se politički angažirao među hrvatskim političkim emigrantima. Djelovao je kao publicist, novinar i polemičar. Napisao je mnoštvo studija vrijedna sadržaja. Okrenuo se i nakladništvu. Pokretačem je Naklade Jadran (njemački: Adria Verlag). Ondje je u Knjižnici Slobodi objavio sveske na hrvatskom i njemačkom, ukupno njih šesnaest, od čega četrnaest u Švicarskoj.
U Švicarskoj je živio cijela desetljeća, no unatoč tomu dugo vremena nije htio biti švicarskim državljaninom. Za Hrvatsku je značajan kao kulturni mecena. Oporukom je ostavio 1,45 milijuna njemačkih maraka svoje imovine Matici hrvatskoj u Zagrebu. Njegovom oporučnom donacijom nadograđena je zgrada Matice hrvatske u Zagrebu.
2010. Umro je Rafo Bogišić
Rafo Bogišić (Mrcine, danas Dubravka kraj Dubrovnika, 2. III. 1925. – Zagreb, 6. X. 2010.) bio je hrvatski književni povjesničar i kritičar.
Diplomirao je 1952. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu gdje je 1965. i doktorirao.
Od 1957. do 1991. predavao je stariju hrvatsku književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Od 1991. bio je redoviti član HAZU-a. Dobitnik je Državne nagrade za životno djelo u području humanističkih znanosti (2005.). Objavljivao je eseje, studije i rasprave u književnim i književno-znanstvenim publikacijama. Bavio se u prvome redu dubrovačkim piscima i starijim dubrovačkim književnim razdobljem, a zatim i sveukupnom starijom hrvatskom književnosti. Priredio je nekoliko knjiga tekstova iz starije hrvatske književnosti.
Sastavio je antologiju starijega hrvatskog pjesništva (Leut i trublja) te objavio knjige eseja i studija O hrvatskim starim pjesnicima, Na izvorima, Književne rasprave i eseji, Riječ književna stoljećima, Mladi dani Marina Držića i druga.