1748. Prva kavana u Zagrebu, kod Duna
Dana 5. travnja 1748. godine otvorena je prva kavana u Zagrebu. Bila je prva kavana i u Hrvatskoj. Otvorio ju je trgovac Leopold Dun ili Duhn.
1824. Rodio se Ladislav Pejačević
Ladislav Pejačević (Sopron, 5. IV. 1824. – Našice, 7. IV. 1901.) bio je hrvatski političar i ban („ban kavalir“)
1852. Počeo je Bachov apsolutizam
Petog travnja 1852. godine de facto započeo je tzv. Bachov apsolutizam u Habsburškoj Monarhiji. Austrijski barun Alexander von Bach, kao ministar unutarnjih poslova Monarhije, uveo je represivni režim. Navedeni datum uzima se simbolično jer je toga dana umro dotadašnji Bachov šef – austrijski predsjednik vlade princ Felix zu Schwarzenberg.
1871. Rodio se Mirko Seljan
Mirko Seljan (Karlovac 5. IV. 1871. – u Peruu 1913.) bio je hrvatski istraživač.
Mirko i njegov brat Stjepan (Braća Seljan) istraživali su područja u Etiopiji i Južnoj Americi.
1903. Rodio se Pavao Markovac
Pavao Markovac (5. IV. 1903. – 1941. ) bio je hrvatski muzikolog, pisac, izdavač, skladatelj i dirigent.
1921. Ugušena Proštinska buna
Talijani su 1921. godine u Istri provodili nasilnu talijanizaciju i zatirali hrvatski identitet pa su se Hrvati pobunili. Pobuna seljaka protiv fašističkog terora, Proštinska buna, započeta u veljači 1921., a ugušena 5. travnja 1921.
1979. Umro je Bonifacije Perović
Bonifacije Perović (Arbanasi, Zadar 24. XI. 1900. – Bologna, 5. IV. 1979.) bio je katolički svećenik, filozof, sociolog i publicist.
Borba za nezavisnost
- 1991. Srbi postavljaju barikade po cijeloj Hrvatskoj od 1. do 5. travnja, izvode terorističke napade, a JNA „intervenira“i štiti pobunjenike. JNA je izvodila svoj plan o „tihoj vojnoj okupaciji Hrvatske“.
- 1991. Predsjednik Tuđman donosi odluku o osnivanju Vrhovnog državnog vijeća RH (VONS) kao savjetodavnog tijela.
- 1991. Na poticaj HDZ-a (najprije u Zagrebu), a zatim u cijeloj slobodnoj Hrvatskoj ustrojene su legalne postrojbe Narodne zaštite na dobrovoljnom načelu. U Zagrebu je bilo 66000 članova, dobrovoljaca, a u cijeloj Hrvatskoj više od 250.000. Narodna zaštita bila je ustrojena na teritorijalnom načelu.
1748. Prva kavana u Zagrebu, kod Duna
Dana 5. travnja 1748. godine otvorena je prva kavana u Zagrebu. Bila je prva kavana i u Hrvatskoj. Otvorio ju je trgovac Leopold Dun ili Duhn, a osim kave gosti su mogli popiti čaj i čokoladu. Vlasnik kavane nabavljao je kavu iz Nizozemske. Točna lokacija kavane nije poznata, ali se smatra da je bila u Dugoj ulici (danas Radićeva ulica).
Do kraja 18. stoljeća otvara se veliki broj raskošno uređenih kavana, a u drugoj polovici 19. stoljeća kavanski život doživljava procvat, što pogoduje otvaranju kavana i u ostalim hrvatskim gradovima. U Zagrebu su glavne kavane bile smještene na Harmici, središnjem gradskom trgu.
1852. Počeo je Bachov apsolutizam
Petog travnja 1852. godine de facto je započeo tzv. Bachov apsolutizam u Habsburškoj Monarhiji. Austrijski barun Alexander von Bach, kao ministar unutarnjih poslova Monarhije, uveo je represivni režim. Navedeni datum uzima se simbolično jer je toga dana umro dotadašnji Bachov šef – austrijski predsjednik vlade princ Felix zu Schwarzenberg.
Bachov apsolutizam – razdoblje između 1852. i 1859. godine nazvano po imenu austrijskog ministra unutarnjih poslova Alexandera Bacha, za režim u tadašnjem Austrijskom Carstvu poznat po centralizaciji i germanizaciji (u Hrvatskoj je ukinut Sabor, samouprava županija, a uveden je njemački kao službeni jezik). Naziv je za sustav vladavine u Carstvu u desetogodišnjem razdoblju poslije revolucije 1848. – 1849.
Državne činovnike koji su provodili ove mjere u narodu su nazivali Bachovim husarima.
Od 1852. započinje doba otvorenoga apsolutizma te je Hrvatska u cijelosti u pravnom smislu izjednačena s ostalim austrijskim zemljama: zabrana uporabe hrvatske zastave, podjela na pet okružja na čelu s predstojnicima (1854.), otvorena germanizacija i zatiranje hrvatskoga jezika. Bachov apsolutizam negativno se odrazio na domoljubni zanos političara ilirskoga pokreta te postupno ustupio mjesto realnijim sagledavanjima konkretnih političkih prilika. Bachov apsolutizam definitivno je srušen nakon teških poraza austrijske vojske na talijanskom bojištu kod Magente i Solferina (1859. godine), Listopadskom diplomom (1860.).
1903. Rodio se Pavao Markovac
Pavao Markovac (5. IV. 1903. – ? 1941. ) bio je hrvatski muzikolog, pisac, nakladnik, skladatelj i dirigent.
Rodio se s prezimenom Ebenspanger koje je 1923. promijenio u Markovac. Radio je kao suradnik zagrebačke Radio stanice, a kasnije tvornice gramofonskih ploča Edison Bell Penkala, vodio obrtničko i radničko pjevačko društvo »Sloboda«, bio jedan od vlasnika, izdavača, urednika i suradnika časopisa Muzičke revije. Kao istaknuti komunist strijeljan je 1941. u 38. godini života.
1921. Ugušena Proštinska buna
Talijani su 1921. godine u Istri provodili nasilnu talijanizaciju i zatirali hrvatski identitet pa su se Hrvati pobunili. Pobuna seljaka protiv fašističkog terora, Proštinska buna, počela je u veljači 1921., a ugušena 5. travnja 1921.
Kako bi zastrašivale pučanstvo, fašističke su skupine upadale u istarska sela, a toga kobnog 5. travnja postrojbe regularne talijanske vojske i policije (oko 400 pripadnika) i oko 100 članova fašističkih grupa upali su u proštinska sela i slomili otpor tamošnjih tristotinjak slabo naoružanih seljaka.
1979. Umro je Bonifacije Perović
Bonifacije Perović (Arbanasi, Zadar 24. XI. 1900. – Bologna, 5. IV. 1979.) bio je katolički svećenik, filozof, sociolog i publicist.
Studij teologije pohađao je u Dubrovniku, a 1923. zaređen je za svećenika kao član Provincije sv. Jeronima. Na Katoličkom institutu u Parizu doktorirao je disertacijom »Radnička sredina i njezin ustroj«. Od 1930. do 1962. sudjelovao je na više kongresa »Pax Romanae«. Duhovnikom HKAD-a »Domagoj« imenovan je 1936., o čemu je pisao u knjizi »Hrvatski katolički pokret«. U svibnju 1945. stigao je u Rim, zatim 1947. u Argentinu, a 1968. nastanio se u Bologni, gdje je umro 5. travnja 1979. Posmrtni ostatci preneseni su mu 1995. u franjevačku grobnicu u Zadru.
Pisati je započeo 1923. u listu »Žar«, zatim u »Luči« te u časopisu »Nova revija«, »Kalendaru sv. Ante« i »Spremnosti«, a u emigraciji u »Glasu sv. Antuna«, »Hrvatskoj reviji« i »Studia Croatica«. U sklopu Moderne socijalne kronike objavio je prije rata više brošura, a nakon rata knjigu »Hrvatsko društvo u revolucionarnom procesu« (1971.) te studiju »Društvo u svom ljudskom liku« (1979.). U njima je iznio analitičku kritiku kapitalizma, formalne demokracije i totalitarističkih diktatura, suprotstavivši im personalističku viziju kršćanskoga društva. Socijalni nauk Crkve i evanđelje oruđa su katolika za obnovu morala i društvenih ustanova u kršćanskom duhu, dostojanstva čovjeka i solidarnost društva.
Perović je zagovarao izlazak Hrvata iz Jugoslavije i stvaranje hrvatske nacionalne države koja je, u nekim njegovim pretpostavkama, trebala biti kršćanska republika čije bi se društveno uređenje najviše približilo idealima katoličkog socijalnog nauka. Nakon II. vatikanskog koncila zagovara dijalog s komunističkim režimima naivno vjerujući da je moguće suradnja katolicizma i marksizma.