1403. Posljednja krunidba na hrvatskom teritoriju
Dana 5. kolovoza 1403. održana je posljednja kraljevska krunidba na hrvatskom području, kad je u Zadru okrunjen Ladislav Napuljski, i to za kralja ne samo Hrvatske nego i čitave Ugarske. Krunidba je održana u katedrali sv. Stošije, a kralja je navodno osobno krunio ostrogonski nadbiskup Ivan Kanižaj (ostrogonski nadbiskupi kao primasi Ugarske tradicionalno su imali čast kruniti ugarske kraljeve).
Ladislav Napuljski bio je pripadnik francuske dinastije Anžuvinaca. Već kao dječak u dobi od 9 godina naslijedio je svog oca Karla Dračkog na mjestu kralja Napulja, no morao se boriti da svoje pravo i ostvari. Njegov otac, osim što je bio napuljski kralj, polagao je pravo i na prijestolje Ugarske i Hrvatske. Došao je u te zemlje i krunjen je za kralja u Stolnom Biogradu u današnjoj Mađarskoj.
Međutim, neprijatelji su organizirali njegovo ubojstvo u Višegradu u Ugarskoj. Tako je maleni 9-godišnji Ladislav nominalno naslijedio oca i na prijestolju Ugarske i Hrvatske.
Da svoje pravo ostvari, Ladislav je u ljeto 1403. došao u Zadar. Međutim, Ladislav nije imao znatnih izgleda da preuzme stvarnu vlast u Ugarskoj i ostatku Hrvatske jer se ondje učvrstio Žigmund Luksemburški, koji je na prijestolje došao preko svoje supruge. Ladislav je na kraju odustao i trajno napustio naše zemlje. Godine 1409. prodao je svoja prava na Dalmaciju Mlečanima, što je imalo znatne povijesne posljedice.
1914. Rodio se Stjepan Šulek
Stjepan Šulek (Zagreb, 5. VIII. 1914. – Zagreb, 16. I. 1986.) bio je hrvatski violinist, skladatelj, dirigent, glazbeni pedagog i akademik (vidi 16. siječnja).
1923. Umro je Vatroslav Jagić
Vatroslav Jagić (Varaždin, 6. VII. 1838. – Beč, 5. VIII. 1923.) bio je hrvatski slavist.
Školovao se u Varaždinu i Zagrebu, a studij klasične filologije završio je u Beču. Kao profesor radio je Zagrebu, Odesi, Berlinu, Petrogradu i Beču. Sa 28 godina postao je najmlađi član JAZU, a bio je i član mnogih akademija i znanstvenih društava diljem Europe.
Pisao je udžbenike za nastavu staroslavenskih jezika, a s Račkim i Torbarom pokrenuo je časopis Književnik u kojem se bavi problematikom tada nerješenih književnojezičnih i pravopisnih pitanja. Također, u hrvatsko jezikovlje uvodi usporedbe slavistike s germanistikom i romanistikom. Utemeljio je i uređivao časopis Archiv für slavische Philologie, poznat i kao Jagićev arhiv, koji je izlazio u Berlinu punih 45 godina.
Velik je raspon njegove znanstvene djelatnosti. Kao srednjoškolski profesor objavio je knjige (Gramatika jezika hrvatskoga, 1864.; Primjeri starohrvatskoga jezika iz ćirilskih starina, I–II, 1864–66.) potrebne za nastavu staroslav. jezika, koji je uveo u gimnazije. Surađivao je u edicijama JAZU (Starine, Rad, Stari pisci hrvatski) i u mnogim časopisima u svijetu. Objavljivao je najstarije pisane slavenske spomenike i kritičke obradbe tekstova: Zografsko i Marijinsko evanđelje, Kijevske i Bečke listiće, Dobromirovo evanđelje, Bolonjski psaltir, Vinodolski zakon, Poljički statut, Hrvojev misal i dr. Istraživao je usmenu i stariju književnost (Historija književnosti naroda hrvatskoga i srbskoga, 1867.). Posebice ga je zaokupljao postanak i razvoj prvoga slavenskoga književnog jezika, o čemu je napisao mnogo rasprava i knjigu O povijesti nastanka crkvenoslavenskoga jezika (Zur Entstehungsgeschichte der kirchenslavischen Sprache, 1900.), svojevrsnu sintezu cijele problematike. Proučavao je podrijetlo glagoljice (Glagoljičko pismo u Slavena – Glagoličeskoe pis’mo u Slavjan, 1911.), natpise na bosanskim stećcima, pisao o temama iz drugih slavenskih jezika (Ruska književnost u osamnaestom stoljeću, 1895.) i objavljivao njihove pisane spomenike, napisao opširan pregled slavenske filologije od početaka do kraja XIX. stoljeća u okviru projekta Enciklopedija slavjanskoj filologii, koji je on osmislio (Istorija slavjanskoj filologii, 1910.). Golema je Jagićeva korespondencija s vodećim jezikoslovcima njegova doba. Odgojio je mnoge velike slaviste (A. A. Šahmatov, V. Vondrák, A. Brückner, P. Diels, F. Ramovš i dr.). Posljednje mu je veće djelo monografija Život i rad Jurja Križanića (1917.). Znanstveni mu je opus i po širini tema i po opsegu (oko 700 znanstvenih radova na 20 000 stranica) impozantan. Velike i široke naobrazbe, Jagić je rješavao sva otvorena jezikoslovna pitanja svojega doba, a mnoga njegova rješenja i danas u znanosti vrijede, npr. o podrijetlu glagoljice i njezinu prvenstvu u odnosu na ćirilicu, o južnomakedonskoj dijalektnoj osnovi ćirilometodskih prijevoda. Već je za života stekao ugled u svijetu. Slavistika je njegovom zaslugom doživjela velik uzlet, a on je ostao jednim od najvećih slavista.
Vatroslav Jagić preminuo je 1923. u Beču, a pokopan je u rodnom Varaždinu.
1995. Oslobođen je Knin
Petog kolovoza 1995. godine Hrvatska vojska oslobodila je Knin. Na kninskoj tvrđavi se 5. kolovoza 1995. u podne ponovno zaviorila hrvatska zastava. Postrojbe Četvrte i Sedme gardijske brigade oslobodile su hrvatski kraljevski grad Knin.