1808. Nasilno je ukinuta Dubrovačka Republika
Napoleonove trupe pod zapovjedništvom generala Jacquesa Lauristona 27. svibnja 1806. ušle su u Dubrovnik. Dubrovčani pri tome nisu pružali otpor. Dana 31. siječnja 1808. maršal Auguste Frederic Louis Viesese de Marmont izdao je proglas kojim se ukida Dubrovačka Republika.
1931. Umro je Slavko Cuvaj
Slavko Cuvaj (Bjelovar, 26. II. 1851. – Beč, 31. I. 1931.) hrvatski je ban i komesar.
1931. Umro je Martin Davorin Krmpotić
Martin Davorin Krmpotić (Veljun Primorski, Senj 8. XI. 1867. – Grand Canyon, Arizona, 31. I. 1931.) bio je hrvatski katolički svećenik, preporodni djelatnik i misionar.
2021. Umro je Miroslav Tuđman
Miroslav Tuđman (Beograd, 25. V. 1946. – Zagreb, 31. I. 2021.) bio je hrvatski znanstvenik, publicist i političar.
Borba za nezavisnost
- Pokušaj rušenja Batinskog mosta. Diverzantske skupine („Samostalna uskočka satnija“) htjela je onesposobiti most (miniranjem) kojim su Srbi dopremali oružje i ljudstvo u Hrvatsku. Pokušaj nije uspio.
1587. Umro je Juraj II. Drašković
Juraj II. Drašković (Biline kraj Knina, 5. II. 1525. – Beč, 31. I. 1587.) bio je hrvatski ban i kardinal.
Za biskupa u Pečuhu imenovao ga je Ferdinand I. 1557., a papa potvrdio 1560. Zbog osmanskoga pustošenja nije boravio u Pečuhu. God. 1563. postao je zagrebačkim biskupom i na toj je dužnosti ostao do 1574. Kao zagrebački biskup podupirao je djelatnost isusovaca u Hrvatskoj, sazvao tri biskupijske sinode (1566., 1570. i 1574.) na kojima je pokušavao odluke Tridentskoga sabora provesti u praksu. Otvorio je sjemenište u Zagrebu i suzbijao protestantske utjecaje (izopćio kalvinističkoga župnika i pisca Mihajla Bučića). Hrvatsko-dalmatinskim banom bio je od 1567. do 1578., najprije s F. Frankapanom Slunjskim (1567.–1572.), zatim sam 1572.–1574. i s G. Alapićem 1574.–1578. Kao ban borio se za obranu zemlje od Osmanlija i utvrđivanje Krajine te protiv njemačke uprave. Radio na pomirenju hrvatskog plemstva. U doba njegova banovanja izbila je 1573. seljačka buna, za koje je Drašković nastojao izbjeći oružane sukobe obećavajući pobunjenim kmetovima da će za njih posredovati kod njihove »zemaljske gospode« i kod kralja, ali ga neki povezuju s osudom i kažnjavanjem pobunjenika. Kaločkim nadbiskupom postao je 1574. (ali je i dalje ostao zagrebačkim biskupom), a biskupom u Győru i kraljevskim kancelarom 1578. Kralj Rudolf II. imenovao ga je 1584. kraljevskim namjesnikom za Ugarsku, a papa kardinalom 1585. Prema B. A. Krčeliću Drašković je ostavio više traktata u rukopisu te povijest Tridentskoga sabora.
1808. Nasilno je ukinuta Dubrovačka Republika
Napoleonove trupe pod zapovjedništvom generala Jacquesa Lauristona 27. svibnja 1806. ušle su u Dubrovnik. Dubrovčani pri tome nisu pružali otpor. Dana 31. siječnja 1808. maršal Auguste Frederic Louis Viesese de Marmont izdao je proglas kojim se ukida Dubrovačka Republika. U Knežev dvor došao je pukovnik Delort sa svojom pratnjom te pročitao proglas o ukidanje Dubrovačke Republike. Urede u Kneževu dvoru zauzeli su vojnici te zaključali i zapečatili vrata. Proglasom je teritorij Dubrovačke Republike priključen Napoleonovoj Kraljevini Italiji.
Civilnu vlast u gradu preuzeli su Francuzi. Na čelu im je bio maršal Auguste Marmont koji je 31. siječnja 1808. godine, bez Napoleonovog znanja, dekretom raspustio dubrovački Senat i Vladu i time formalno ukinuo Dubrovačku Republiku. Napoleon je Marmontu dao novostvorenu titulu „vojvoda dubrovački“ (franc. Duc de Raguse).
1931. Umro je Slavko Cuvaj 
Slavko Cuvaj (Bjelovar, 26. II. 1851. – Beč, 31. I. 1931.) hrvatski je ban i komesar.
Slavko Cuvaj diplomirao je pravo u Beču nakon čega radi razne činovničke poslove. Obnašao je dužnosti podžupana u Osijeku i Požegi, ličko-krbavskog velikog župana, vrhovnog načelnika u Zagrebu, predstojnika Odjela za unutarnje poslove Zemaljske vlade te podbana za banovanja Pavla Raucha.
Imenovan je banom 1912. godine, u doba kada je Hrvatska bila u velikom previranju. Odmah potom, odlukom cara Franje Josipa, a na intervenciju ugarskog ministra predsjednika Khuen-Héderváryja, netom izabrani Hrvatski sabor raspušten je. Velikim demonstracijama u Zagrebu, Splitu, Dubrovniku, Sarajevu, Mostaru i drugdje demonstranti su iskazali otpor politici peštanske vlade. U Hrvatskoj je suspendiran Ustav i uspostavljeno svojevrsno izvanredno stanje (31. ožujka 1912.), a Cuvaj je proglašen kraljevskim komesarom, s gotovo diktatorskim ovlastima. Ukinuta je sloboda okupljanja te uvedena cenzura tiska. Uvođenje otvorenoga apsolutizma nije, međutim, smirilo prilike u Hrvatskoj. Otpor Cuvajevu režimu i nasilnim metodama, kojima se on koristio, bio je velik ne samo u Banskoj Hrvatskoj nego i izvan nje. Izraz jačanja protumađarskoga raspoloženja bila su i dva pokušaja atentata na Cuvaja (Luka Jukić i Ivan Planinščak) tijekom 1912. Zbog poraznoga ishoda njegove politike i austrijski ministri tražili su njegovo povlačenje. Krajem 1912. Cuvaj je poslan na dopust, a sredinom 1913. i opozvan s dužnosti. Poslije se zauvijek povukao iz javnog života. Umro je 1931. godine u Beču.
1931. Umro je Martin Davorin Krmpotić
Martin Davorin Krmpotić (Veljun Primorski, Senj 8. XI. 1867. – Grand Canyon, Arizona, 31. I. 1931.) bio je hrvatski katolički svećenik, preporodni djelatnik i misionar.
Studirao je u Zagreb, izbačen sa zagrebačkoga Teološkoga fakulteta jer je bio radikalni pravaš. Studije je završio u Senju.
Za svećenika se zaredio 1892. godine. Službovao je po Senjsko-modruškoj županiji kao kapelan i upravitelj župa. Često je bio premještan jer je bio protiv mađarona. U svakom mjestu službovanja ostavio je traga.
Godine 1901. dolazi poziv biskupa Luisa Marie Finka za župnika tamošnjim Hrvatima u gradu Kansas Cityju. Godine 1905. završava gradnju župne crkve i dade ju oslikati hrvatskome slikaru Otonu Ivekoviću.
Na engleskom jeziku je napisao i tiskao život i rad isusovca Ferdinanda Konšćaka, misionara Amerike iz 18. stoljeća, a na hrvatskome život i djelo Josipa Kundeka, također Hrvata i misionara sjevernoameričkih Indijanaca iz sredine 19. stoljeća.
Na hrvatski jezik prevodi djelo Jamesa Brycea The American Commonwelth. U američkom izdanju The Catholic Encyklopedia piše natuknice o Hrvatskoj.
Želeći upozoriti američku javnost na talijanska presezanja na Jadranu i istaknuti kako zajednička država sa Srbima, zbog velikosrpske ideje, ugrožava nacionalni i kulturni identitet Hrvata i Muslimana u BiH, u Kansas Cityju objavio i brošure On Great Serbia (1915), Are Italy’s Claims in Istria, Dalmatia and Islands Justified? (1916) te Croatia, Bosnia and Herczegovina and the Serbian Claims (1916).
Djela: O Cetingradu i izboru Ferdinanda, Slovenci i hrvatsko državno pravo, Povijest Otočca i Modruša, Opis grobova i napisa hrvatskih plemića u crkvi sv. Antuna u Bihaću, On Great Serbia (O Velikoj Srbiji) i druga djela..
Umro je 31. siječnja 1931. u Grand Canyonu u Arizoni.
2021. Umro je Miroslav Tuđman 
Miroslav Tuđman (Beograd, 25. V. 1946. – Zagreb, 31. I. 2021.) bio je hrvatski znanstvenik, publicist i političar.
Miroslav Tuđman diplomirao je filozofiju i sociologiju na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu gdje je i magistrirao te doktorirao. Radio je u Referalnom centru Sveučilišta u Zagrebu do 1977. kada se zaposlio u Zavodu za kulturu Hrvatske (do 1988.).
Od 1988. radio je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Na tom je fakultetu redoviti profesor od 1998. te je bio osnivač i prvi voditelj Zavoda za informacijske studije.
Bio je zamjenik predstojnika Ureda za nacionalnu sigurnost te utemeljitelj i ravnatelj Hrvatske izvještajne službe (HIS).
Godine 2000. ponovno se politički aktivirao zbog kriminalizacije Domovinskoga rata i takozvane detuđmanizacije. Osnovao je Udrugu Hrvatski istinski preporod (UHIP).
Godine 2000. utemeljio je časopis „National Security and Future“ kojem je bio i glavni urednik.
Prepoznajući potencijal i važnost informacije smatra se i jednim od začetnika ideje o osnivanju Hrvatske informacijsko dokumentacijske referalne agencije (HIDRA) – prvoga servisa Vlade Republike Hrvatske za pristup službenim dokumentima, osnovane 1994. godine, a koja predstavlja jednu od institucija prednica današnjega Središnjeg državnog ureda za razvoj digitalnog društva. Osnovna zadaća HIDRA-e bila je prikupljati, obrađivati, pohranjivati i prenositi službenu dokumentaciju i informacije, kako Republike Hrvatske tako i EU, te stranih zemalja i međunarodnih organizacija.
Autor je i urednik više knjiga i zbornika, objavio je preko 150 znanstvenih i stručnih radova u tuzemnim i inozemnim časopisima i zbornicima.