1536. Osmanlije započele opsadu Klisa
U ljeto 1536. skupila se velika osmanska vojska i obnovila utvrdu u Solinu te sagradila još dvije kako bi potpuno opkolila Klis i prisilila ga na predaju. Opsada je počela 31. kolovoza, a trajala je do sredine ožujka 1537. Tada je grad u potpunosti pao pod osmansku vlast, pod kojom je uglavnom ostao idućih više od stotinu godina.
1834. Rodio se Natko Nodilo
Natko Nodilo (Split, 31. VIII. 1834. – Zagreb, 21. V. 1912.) bio je hrvatski političar, povjesničar i publicist (vidi 21. svibnja).
1862. Prva lokomotiva stigla u Zagreb
Prva lokomotiva iz Zidanog Mosta stigla u Zagreb. Nakon uspjele pokusne vožnje u Zagreb je stigla i prva željeznička kompozicija s dva vagona, a kad su položeni brzojavni vodovi, signali i sigurnosni uređaji duž pruge, otvoren je 1. listopada 1862. redovit promet Zidani Most-Zagreb-Sisak.
1959. Umro je Franjo Preveden
Franjo Preveden (Kamenica, 5. X. 1890. – Washingtonu, 31. VIII. 1959.) bio je lingvist, poliglot, povjesničar, sveučilišni profesor, prevoditelj, domoljub.
Borba za nezavisnost
- Uhićen je hrvatski domoljub Antun Kikaš. Poznati hrvatski domoljub Anton Kikaš, ugledni biznismen iz Kanade, je u kolovozu 1991. avionom boeing 707 Uganda Airlinesa pokušao dopremiti lako naoružanje za hrvatsku policiju i ZNG. Avion je prisilno prizemljen na zagrebački vojni aerodrom gdje je Anton Kikaš uhićen. Oružje je oduzeto, a Anton Kikaš je odveden u vojni zatvor u Beograd gdje je bio tri mjeseca. Hrvatska i srpska strana su dogovorili razmjenu pa je Anton Kikaš razmijenjen za generala Aksentijevića.
1536. Osmanlije započele opsadu Klisa
U ljeto 1536. skupila se velika osmanska vojska i obnovila utvrdu u Solinu te sagradila još dvije kako bi potpuno opkolila Klis i prisilila ga na predaju. Opsada je počela 31. kolovoza, a trajala je do sredine ožujka 1537. Tada je grad u potpunosti pao pod osmansku vlast, pod kojom je uglavnom ostao idućih više od stotinu godina. Klisom je zapovijedao hrabri ratnik Petar Kružić, a kada mu je u ožujku 1537. stigla pomoć s mora, 3000 njemačkih vojnika kralja Ferdinanda i 700 talijanskih vojnika pape Pavla III. zajedno su navalili predvođeni kapetanom Kružićem i njegovom vojskom te su uspjeli razvaliti dvije osmanske utvrde.
Provaljujući u posljednju utvrdu, iznenada se pojavio Murat-beg sa svojih 2000 vojnika koji su navalili na kršćane divlje urlajući, pa su talijanski i njemački vojnici, misleći da Osmanlija ima mnogo više nego njih, pobjegli prema obali.
Hrabri Kružić pokušavao je zaustaviti i smiriti redove kršćanske vojske, ali uzalud. Kako nije bilo druge, on i njegovi ratnici potražili su spas povlačeći se prema obali na kojoj su bile lađe kršćana. No Kružić, koji je među zadnjima došao do obale, nije se uspio izvući, pa su ga opkolili bijesni Osmanlije, ulovili ga i odrubili mu glavu. Preostali kliški uskoci, nakon pada tvrđave, preselili su se u Senj (senjski uskoci).
Konačno oslobođenje od Osmanlija Klis je dočekao 1648. godine.
1862. Prva lokomotiva stigla u Zagreb
Prva lokomotiva iz Zidanog Mosta stigla je u Zagreb. Nakon uspjele pokusne vožnje u Zagreb je stigla i prva željeznička kompozicija s dva vagona, a kad su položeni brzojavni vodovi, signali i sigurnosni uređaji duž pruge, otvoren je 1. listopada 1862. redovit promet Zidani Most-Zagreb-Sisak.
1959. Umro je Franjo Preveden
Franjo Preveden (Kamenica, 5. X. 1890. – Washingtonu, 31. VIII. 1959.) bio je lingvist, poliglot, povjesničar, sveučilišni profesor, prevoditelj, domoljub.
Studij klasične filologije, povijesti i filozofiji započeo je u Budimpešti, a potom nastavio studije na Sorboni u Parizu. Godine 1910. odlazi u Ameriku, na poznato sveučilište Columbia u New Yorku, gdje (uz ostalo) studira i sociologiju. Iz New Yorka ide u Berlin i ondje tri semestra (1911.) studira povijest jezika, filozofiju i povijest. U proljeće 1913. odlazi u Rusiju u kojoj je proveo sljedećih šest godina.
Godine 1923. Franjo ponovno odlazi u Ameriku i ondje ostaje do kraja života.
Doktorirao je na Sveučilištu u Chicagu 1927. godine. Iz Chicaga je otišao 1934. i postao profesorom na benediktinskom College of St. Scholastica, Duluth, Minnesota. Godine 1938. postao je profesorom latinskoga jezika i europske povijesti (diplomskih i poslijediplomskih studija) na katoličkom Duquesne University u Pittsburghu. Nakon tri godine boravka u Pennsylvaniji otišao je predavati na katolički College of New Rochelle u državi New York. To mu je bilo zadnje profesorsko namještenje.
Nakon što je ratni vihor zahvatio i Ameriku, dr. Prevedenu ponuđeno je mjesto prevoditelja u Ministarstvu narodne obrane. Prevodio je dokumente s mađarskoga jezika za američke radijske emisije i vojne potrebe. Poslije je premješten u Ministarstvo mornarice (Dep. of Navy) i tu je ostao do umirovljenja 1958. godine. U toj službi prevodio je na engleski s osamnaest jezika. Žedan znanja, kao i uvijek, u poznim je godinama naučio i nekoliko afričkih jezika.
Preveden je, osim hrvatskoga, tečno govorio ruski, engleski, španjolski, francuski i njemački, a vrlo dobro je (uz klasične jezike) vladao talijanskim, mađarskim, turskim, baltičkim i još nekim jezicima. Pored toga, razvio je poseban način prevođenja kojim je ubrzao tehniku tog umijeća i za to od Navy Departmenta bio nagrađen dva puta (1953. i 1955.).
Njegova su nastojanja bila usmjerene prema kulturnom uzdizanju hrvatskih doseljenika, podučavanju hrvatskih potomaka u Americi o kulturnoj baštini i povijesti domovine njihovih roditelja. Usmjerio je svoje znanje i sposobnosti prema upoznavanju Amerikanaca s hrvatskom poviješću i njihovim tadašnjim stremljenjima. Osim toga, san mu je bio uzdignuti kulturne djelatnosti hrvatskoga iseljeništva u Americi na višu, čak akademsku razinu.
Nakon što je postao profesor na sveučilištu Duquesne, objavio je (1939. i 1940.) seriju članaka o hrvatskoj povijesti u tjedniku Zajedničar, glasilu Hrvatske bratske zajednice (HBZ), da bi na taj način pomogao mlađim hrvatskim naraštajima upoznati prošlost naroda iz kojega potječu.
Nadalje, uložio je velike napore da bi na sveučilištu Duquesne utemeljio katedru hrvatskoga jezika, povijesti i kulture. To je bio dio njegova velikoga sna o uzdizanju hrvatskih kulturnih djelatnosti na visoku, akademsku razinu. U Pittsburghu (s okolicom) živjela je jedna od dvije (uz Chicago) najbrojnije hrvatske zajednice na sjevernoameričkom kontinentu. Tu je bilo (i ostalo) sjedište Hrvatske bratske zajednice, najbrojnije hrvatske organizacije u Americi. Smatrao je da je tamošnje sveučilište idealno za otvaranje hrvatske katedre. Ali, umjesto da dobije svestranu potporu za taj projekt, na njega su se okomili svakojaki jugo-ljevičari i njegova plemenita ideja ugušena je u samom početku. Vjerojatno je (i) zbog toga iz Pittsburgha otišao predavati na College of New Rochelle u državi New York.
Hrvatska bratska zajednica bila je protiv dr. Prevedena, bila je protiv istine o hrvatskoj povijesti i kulturi.
U međuvremenu, Preveden je o svojem trošku objavio (1949.) šapirografsko izdanje manuskripta, naslovljeno: Political and Cultural History of the Croatian People since Their Coming to the Adriatic Shores to the Present Day / Politička i kulturna povijest hrvatskoga naroda od njegova dolaska na Jadranske obale pa do danas. To je izdanje poslije poslužilo kao temelj knjige, koja je, nakon velikih napora, ipak objavljena.
Naime, Preveden i nekoliko prijatelja utemeljili su odbor koji je otpočeo prikupljati novac za objavu njegove knjige. Uz mnogo napora, odbor je konačno prikupio dovoljno novca za objavu prvoga sveska pod naslovom: A History of the Croatian People from Their Arrival on the Shores of the Adriatic to the Present Day (Vol. I). New York: Philosophical Library, 1955. Sreća je bila da je drugi svezak bio pripremljen malo prije nego što je Preveden umro, a objavljen je 1962. godine. Preveden je tijekom deset posljednjih godina svojega života pripremao svoje životno djelo koje je trebalo izići u četiri sveska, ali sve je to prekinula njegova nagla i rana smrt (1959.).
Osim povijesti, Preveden je pisao različite priloge u hrvatskim iseljeničkim glasilima – od pripovijedaka, kritika i polemičkih članaka do šaljivih pjesama i zajedljivih pričica na račun svojih ideoloških protivnika.