1849. Rodio se Milan Lenuci
Milan Lenuci (Karlovac, 30. VII. 1849. – Zagreb, 16. XI. 1924.) bio je hrvatski urbanist (vidi 16. studenoga).
1942. Umro je Leopold Bogdan Mandić
Leopold Bogdan Mandić (Herceg Novi, Boka kotorska, 12. V. 1866. – Padova, 30. VII. 1942.) svećenik, kapucin, poznati ispovjednik, promicatelj jedinstva kršćana. Beatificiran je 2. svibnja 1976., kanoniziran 16. listopada 1983., a spomen dan 12. svibnja.
1949. Umro je Branimir Livadić (Wiesner)
Branimir Livadić (Wiesner) (Samobor, 30. IX. 1871. – Zagreb, 30. VII. 1949.) bio je hrvatski književnik, novelist, pjesnik, putopisac, esejist i kritičar.
2008. Umrla je Zlata Bartl
Zlata Bartl (Dolac kraj Travnika, 20. II. 1920. – Koprivnica, 30. VII. 2008.) bila je hrvatska stručnjakinja za prehrambenu tehnologiju, tvorac začina Vegeta koji proizvodi Podravka iz Koprivnice.
Borba za nezavisnost
- 1991. Litva je priznala Hrvatsku.
- 1991. bojni zrakoplovi okupatorske JNA napali su (30. srpnja 1991.) Hrvatsku Kostajnicu; tom prilikom uništena je nova škola, zgrada doma zdravlja i nekoliko stambenih zgrada. Poginuo je jedan policajac, a dvojica su ranjena.
- 1995. Od 25. do 30. srpnja 1995. trajala je operacija Ljeto 95. Hrvatske postrojbe oslobodile su oko 1600 km2 teritorija BiH. Tom operacijom zaustavljena je srpska ofenziva na Bihać, stvoreni su preduvjeti za oslobađanje Knina i povećana sigurnost Livna i Kupresa. Oslobođeni su Bosansko Grahovo, 28. srpnja 1995. i Glamoč 29. srpnja 1995. Operaciju su izvršile snage Hrvatske vojske i postrojbe Hrvatskog vijeća obrane. Poginula su 23 vojnika, a 180 ih je bilo ranjeno.
1942. Umro je Leopold Bogdan Mandić
Leopold Bogdan Mandić (Herceg Novi, Boka kotorska, 12. V. 1866. – Padova, 30. VII. 1942.) svećenik, kapucin, poznati ispovjednik, promicatelj jedinstva kršćana. Beatificiran je 2. svibnja 1976., kanoniziran 16. listopada 1983.. Spomen dan je 12. svibnja.
Školovao se u Udinama i Veneciji. Nakon što je bio zaređen za svećenika službovao je (kratko vrijeme) u Zadru, Kopru i Rijeci, a nakon toga u Padovi od 1906. pa do svoje smrti. Tijekom Prvoga svjetskoga rata proveo je kraće vrijeme u internaciji u južnoj Italiji (1917.) jer se nije htio odreći hrvatstva ̶ nije htio primiti talijansko državljanstvo. U Padovi je bio odgojitelj studenata filozofije te predavač patristike. Više je godina iz Padove putovao u Veneciju gdje je mlade kapucine učio hrvatskom jeziku koji će im trebati u pastoralnom radu među hrvatskim vjernicima.
Zadnjih je četrdeset godina života proveo u Kapucinskom samostanu u Padovi ispovijedajući vjernike satima. Bio je omiljen u narodu. Iz rodnoga Herceg Novoga ponio je podjelu kršćana na rimokatolike i pravoslavce. Ta rana ga je pekla i žrtvovao se kako bi se ta rana zaliječila. Uz ljubav prema svojoj domovini Hrvatskoj gajio je i ljubav prema svim slavenskim narodima te prema svojoj novoj domovini Italiji i njezinu narodu. Radio je na građenju mostova među ljudima i narodima i bio je svojevrsni preteča ideje ujedinjene Europe. Cijeli život zalagao se za ekumenizam, svjedočio je Božje milosrđe i ljubav.
Njegov grob nalazio se prvotno na gradskom groblju, gdje je postao stjecište njegovih brojnih štovatelja. Njegovi posmrtni ostaci kasnije su preneseni u grobnu kapelicu u crkvi sv. Antuna Padovanskog u Padovi. Blaženim ga je proglasio papa Pavao VI. 2. svibnja 1976., a svetim ga je proglasio papa Ivan Pavao II. 16. listopada 1983. Spomendan Svetog Leopolda slavi se 12. svibnja.
Neraspadnuto tijelo sv. Leopolda Bogdana Mandića, Hrvata iz Herceg-Novoga, čuva se u Padovi. U Godini milosrđa (prosinac 2015/ studeni 2016.) tijelo je preneseno najprije u Rim (u staklenom lijesu), a zatim u travnju 2016. i u Zagrebu. Sveti Leopold Bogdan Mandić bio je zaštitnik Godine milosrđa 2016.
1949. Umro je Branimir Livadić (Wiesner)
Branimir Livadić (Wiesner) (Samobor, 30. IX. 1871. – Zagreb, 30. VII. 1949.) bio je hrvatski književnik, novelist, pjesnik, putopisac, esejist i kritičar.
Studij filozofije i germanistike pohađao je u Zagrebu, a zatim u Beču gdje je doktorirao.
Službovao je kao profesor u Zagrebu, Varaždinu, Senju i Karlovcu. Bio je ravnatelj Državne glumačke škole i Drame u zagrebačkome HNK-u. Uredio je više godišta Savremenika, Hrvatskoga kola i Hrvatske revije. Kao predsjednik hrvatskoga PEN-kluba sudjelovao je na kongresu u Buenos Airesu; dojmove s putovanja izložio je u putopisu Do Buenos Airesa.
Pisao je pjesme, novele, eseje i kazališne kritike. Prozna djela su mu nadahnuta modernizmom. Najviše pozornosti izazvao je njegov pripovjedački opus okupljen u knjigama Novele i Novele: novi izbor.
Danas se smatra istaknutim pripadnikom tzv. bečke grupe hrvatskih modernista i značajnim kulturnim djelatnikom prve polovice XX. st.
2008. Umrla je Zlata Bartl
Zlata Bartl (Dolac kraj Travnika, 20. II. 1920. – Koprivnica, 30. VII. 2008.) bila je hrvatska stručnjakinja za prehrambenu tehnologiju, tvorac začina Vegeta koji proizvodi Podravka iz Koprivnice.
Studirala je na zagrebačkom prirodoslovnom fakultetu, gdje je diplomirala kemiju, fiziku, matematiku i mineralogiju. Nakon studija zaposlila se kao profesorica u gimnaziji u Sarajevu. Svoje učenice vodila je na putovanje u Italiju te isticala oduševljenje tom zemljom, što ju je 1945. dovelo i u zatvor. Osuđena je na osam godina zatvora i trajno su joj oduzeta sva građanska prava. Tokom odsluženja kazne u Zenici, oboljela je od tuberkuloze kralježnice, bolesti koja će joj obilježiti život te je puštena nakon šesnaest mjeseci. Određeno vrijeme provela je u “koritu”, gipsu oko čitavog gornjeg dijela tijela. Nakon oporavka zaposlila se u sarajevskoj plinari.
“Tek sam tada shvatila što znači biti bez građanskih prava. S diplomom profesora i znanjem talijanskog, engleskog, njemačkog i francuskog radila sam i dobivala plaću kao nekvalificirani radnik”, Zapisala je Zlata Bartl.
Godine 1955. zaposlila se u koprivničkoj Podravci. Na njenu inicijativu to je poduzeće 1957. počelo proizvoditi dehidratiziranu juhu. Radeći u Podravkinom laboratoriju, Zlata Bartl je osmislila Vegetu – začin sa sušenim povrćem koji će postati legendarno popularan.
Podravka je počela Vegetu proizvoditi 1959. godine, a s vremenom je taj začin došao na tržište čak 40-ak zemalja svijeta i postao jedan od najpoznatijih hrvatskih brandova. Zlata Bartl dobila je nadimak Teta-Vegeta i primila je mnoge nagrade. Odlikovana je Redom Danice hrvatske s likom Nikole Tesle i Zlatnom kunom za životno djelo. Godine 2006. postala je i počasnom građankom Koprivnice.
Dana 30. srpnja 2008. godine u Koprivnici umrla je Zlata Bartl, hrvatska znanstvenica i izumiteljica.