419. (420.) Umro je Sveti Jeronim
Jeronim Stridonski (Euzebije Sofronije Jeronim) (Stridon, 347. ili 348. – Betlehem, 30. rujna 419. ili 420.) kršćanski svetac i crkveni otac te crkveni naučitelj Katoličke crkve, teolog, filozof, pustinjak, prevoditelj Biblije na latinski jezik.
1775. Rodio se Mirko Ožegović
Mirko Ožegović (Vinarec kraj Križevaca, 30. IX. 1775. – Senj, 8. I. 1869.) bio je barun, senjsko-modruški biskup i političar (vidi 8. siječnja).
1871. Rodio se Branimir Livadić (Wiesner)
Branimir Livadić (Wiesner) (Samobor, 30. IX. 1871. – Zagreb, 30. VII. 1949.) bio je hrvatski književnik, novelist, pjesnik, putopisac, esejist i kritičar (vidi 30. srpnja).
1994. Umro je Ivo Horvat
Ivo Horvat (Ivanić-Grad, 3. VI. 1903 — Zagreb, 30. IX. 1994) bio je hrvatski pjesnik i bibliograf.
Borba za nezavisnost
- 30. rujna 1990. „Srpsko nacionalno vijeće“ proglašava srpsku autonomiju, temeljem navodnog „plebiscita“.
- 1990. U Petrinji, Dvoru na Uni, Glini te u Donjem Lapcu, Srbu i Pakracu počeli, tobože, spontani ustanci Srba. Međutim „ustanak“ u Petrinji bio je itekako dobro organiziran kada je više stotina Srba došlo pred veliku vojarnu „V. Gaćeša“. Organizator je bio SDS koji je počeo otimati oružje iz milicijskih stanica.
- 1991. JNA izvela (29 – 30. rujna) žestoke napade na Nadin, Murvicu, Zadar. Vodila se odlučujuća bitka za Zadar koja je trajala do 6-tog listopada 1991.
- 1991. Srbi su srušili crkvu Sv. Jeronima (Jasenice) sagrađenu 1874. godine.
419 (420). Umro je sv. Jeronim
Jeronim Stridonski (Euzebije Sofronije Jeronim) (Stridon, 347. ili 348. – Betlehem, 30. rujna 419. ili 420.) kršćanski svetac i crkveni otac te crkveni naučitelj Katoličke crkve, teolog, filozof, pustinjak, prevoditelj Biblije na latinski jezik.
Oko 370. godine napustio je svjetovni život te se je posvetio askezi i studiju. Jeronim je preko Carigrada otišao u Antiohiju, gdje je, s prekidima, boravio gotovo deset godina. Antiohija je tada bila važno središte ranokršćanske znanosti. Tada je ozbiljnije proučavao Bibliju i slušao egzegetska predavanja Apolinarija iz Laodiceje. Usavršio je znanje grčkoga i hebrejskoga jezika i proučavao je Origenove spise. Živio je u redovničkoj zajednici. Pristao je da ga antiohijski biskup Paulin zaredi za svećenika, uz uvjet da ostane redovnik. Godine 379. ili 380. otišao je u Carigrad, gdje je slušao i upoznao Grgura Nazijanskoga.
Na poziv pape Damaza 382. otputovao je u Rim, te je postao papinim tajnikom. Živio je u redovničkoj zajednici koju su osnovale bogate udovice Marcela, Paula i njezina kći Eustohija. Tada je za papu preveo mnoge spise, na temelju čega neki srednjovjekovni životopisi tvrde da je bio imenovan kardinalom, kako je i prikazivan u kasnijoj ikonografiji. Nakon Damazove smrti u prosincu 384. očekivalo se je da će Jeronim postati papa, no to se nije ostvarilo.
Svojim žustrim polemikama stvorio si je mnoge neprijatelje, pa je 385. napustio Rim te iz luke Ostije krenuo prema Jeruzalemu. Pridružile su mu se Paula, njezina kći i Eustohija i njihove prijateljice. Godine 386. trajno su se nastanili u Betlehemu u Palestini te osnovali jedan muški i tri ženska samostana.
Jeronim je u Betlehemu boravio 34 godine. To je najplodnije razdoblje njegova života. Među ostalim, tada su nastali njegovi prijevodi Biblije (poznat pod nazivom, Vulgata), komentari Pavlovih poslanica, biblijski komentari proročkih knjiga te prijevodi teoloških djela na latinski. Sudjelovao je u mnogim polemikama. Došao je u sukob s mnogim biskupima i teološkim velikanima svojega vremena, a polemizirao je i s heretičkim piscima. U kritičkim je odnosima bio i s Augustinom, koji nije pohvalno ocijenio njegov prijevod Biblije.
Zapadna crkva slavi ga kao jednoga od četvorice velikih crkvenih otaca, zajedno s Ambrozijem, Augustinom i Grgurom Velikim. Po svetom Jeronimu nazvan je Papinski hrvatski zavod svetog Jeronima u Rimu.
Katolička crkva priznavala je predaju da je Jeronim tvorac glagoljice te ju je u svojim latinskim tekstovima nazivala Charactere Hieronymiano (“jeronimovskim slovima”).
Sveti Jeronim zaštitnik je Dalmacije, teologa, prevoditelja, knjižničara, učitelja i studenata.
Spomendan je 30. rujna.
1994. Umro je Ivo Horvat
Ivo Horvat (Ivanić Grad, 3. VI. 1903. – Zagreb, 30. IX. 1994.) bio je hrvatski književnik, leksikograf i bibliograf.
Diplomirao je hrvatski, povijest i njemački jezik na Filozofskome fakultetu u Zagrebu. Radio je kao gimnazijski profesor. Bio je član središnjeg uredništva Hrvatske enciklopedije u Hrvatskom izdavalačkom bibliografskom zavodu 1941–45., a 1951–69. urednik u Bibliografiji u Leksikografskom zavodu. Uređivao je katoličke listove Luč i Krijes. Pjesme i crtice objavljivao u periodici. Tiskane su mu dvije zbirke pjesama izrazito kršćanskog nadahnuća: Zvuci osame (1925) i Riječi srca (1929). Služio se pseudonimom Lola Wang. Bavio se i esejistikom, feljtonistikom, književnom poviješću te prevođenjem s njemačkoga i japanskoga. Objelodanio je studije Hermann Bahr (1931), Pavao Štoos (1935) i Hrvatsko bibliotekarstvo (Das kroatische Bibliothekswesen, 1978). Bio je i glavni urednik enciklopedijskog zbornika Knjiga o sportu, 1–2 (Zagreb 1971–72).