1760. Rođen je Aleksandar Alagović
Aleksandar Alagović (Malženice kod Trnave u Slovačkoj, 30. XII. 1760. – Zagreb, 18. III. 1837.) bio je zagrebački biskup (vidi 18. ožujka).
1902. Rodio se Antun Motika
Antun Motika (Pula, 30. XII. 1902. – Zagreb, 13. II. 1992.) bio je hrvatski slikar (vidi 13. veljače).
1918. Posljednja krunidba jednog Habsburgovca
Posljednja krunidba jednog Habsburgovca za hrvatskog vladara zbila se u Budimpešti 30. prosinca 1918. godine. Okrunjen je Karlo Habsburški, (austrijski car, hrvatsko-ugarski i češki kralj), u dobi od 29 godina. Naslijedio je preminulog cara Franju Josipa.
1981. Umro je Franjo Šeper
Franjo Šeper (Osijek, 2. X. 1905. – Rim, 30. XII. 1981.) bio je hrvatski nadbiskup i kardinal.
2005. Umro je Nikola Pulić
Nikola Pulić (Bićine kraj Skradina, 7. VIII. 1926. – Zagreb, 30. XII. 2005.) bio je hrvatski književnik.
Borba za nezavisnost
- 1991. Karlovac je bio 10 dana pod teškom topničkom vatrom.
- U Hrvatskoj je na neokupiranom području bilo 700.000 prognanika i izbjeglica (Samo u Zagrebu bilo ih je 110.000.
1918. Posljednja krunidba jednog Habsburgovca
Posljednja krunidba jednog Habsburgovca za hrvatskog vladara zbila se u Budimpešti 30. prosinca 1918. godine. Okrunjen je Karlo Habsburški, (austrijski car, hrvatsko-ugarski i češki kralj), u dobi od 29 godina. Naslijedio je preminulog cara Franju Josipa. Karlo Habsburški je kao vrhovni zapovjednik austrougarske vojske pokušao 2016. godine zaustaviti rat ali nije uspio. Karla Habsburškog proglasio je papa Ivan Pavao II. 2004. godine katoličkim blaženikom. Spomendan je 21. listopada.
1981. Umro je Franjo Šeper
Franjo Šeper (Osijek, 2. X. 1905. – Rim, 30. XII. 1981.) bio je hrvatski nadbiskup i kardinal.
Doktorirao je filozofiju 1927. i teologiju 1931. na Papinskome sveučilištu Gregoriani u Rimu. Djelovao je u Zagrebu kao vjeroučitelj, nadbiskupski tajnik, ravnatelj Nadbiskupskoga bogoslovnog sjemeništa (1941–51.) i župnik župe Krista Kralja. Od 1954. zagrebački je nadbiskup koadjutor s pravima rezidencijalnoga biskupa, od 1960. rezidencijalni nadbiskup i metropolit, a od 1965. kardinal. Bio je predsjednik Biskupske konferencije Jugoslavije 1961–68. Osnovao je 21 novu župu, 1961. inicirao pokretanje Katehetskoga instituta pri zagrebačkom Bogoslovnome fakultetu i održavanje studijskoga Teološko-pastoralnoga tjedna za svećenike te 1966. ponovno pokrenuo Caritas Zagrebačke nadbiskupije. Aktivno je sudjelovao u pripremama Drugoga vatikanskog koncila kao član Pripravne koncilske komisije za disciplinu sakramenata od 1960. i član Centralne pripravne komisije od 1961. Na Koncilu je bio član Komisije za doktrinu vjere i ćudoređe od 1962., a poslije član Komisije za reviziju Zakonika kanonskoga prava 1964–78. i Papinskoga povjerenstva za tumačenje odluka Drugoga vatikanskog koncila 1968–78. Na Koncilu se istaknuo interventima o mnogobrojnim teološkim pitanjima. Podupro je pokretanje povremenoga periodika Glas s Koncila 1962., koji 1963. njegovom odredbom postaje tjednik s naslovom Glas Koncila. Utemeljio je Centar za koncilska istraživanja, dokumentaciju i informacije Kršćanska sadašnjost 1968. kao crkvenu ustanovu pod jurisdikcijom Zagrebačke nadbiskupije, ali se 1977. ogradio od njezine preobrazbe u Teološko društvo Kršćanska sadašnjost. Papa Pavao VI. imenovao ga je pročelnikom Kongregacije za nauk vjere 1968., koju je službu obavljao do umirovljenja 1981. Kao prvi Hrvat i prvi netalijan na tom važnom položaju, reorganizirao je rad Kongregacije u duhu postkoncilskih reforma. Bio je prvi predsjednik Međunarodne teološke komisije (1969–81.) i Papinske biblijske komisije (1973–78.) te sudionik konklava 1978. Okružnice, propovijedi, interventi na Drugome vatikanskom koncilu i dokumenti što ih je objavila Kongregacija za nauk vjere pod njegovim vodstvom sabrani su u djelu Šeper (I–II, 1982–83.).
Pokopan je u zagrebačkoj prvostolnici.
2005. Umro je Nikola Pulić
Nikola Pulić (Bićine kraj Skradina, 7. VIII. 1926. – Zagreb, 30. XII. 2005.) bio je hrvatski književnik.
Nakon rata došao je u Zagreb gdje je djelovao kao profesionalni književnik. Pisao je romane, pripovijetke, putopise, drame i filmske scenarije. Uz brojne knjige za odrasle, objavio je i niz knjiga za mladež.
Višu pedagošku školu završio je u Zagrebu 1962. Radio je kao odgojitelj, nastavnik i novinar. Objavljivao je putopisnu prozu (Krkom uzvodno, Proljeće na Griču, More i more, Sakralni Zagreb, Križni put(opis) Bukovicom, Ljepota i bol hrvatskoga Srijema, romane (Procesija), feljtone (Sinovi Orjune) te romane i pripovijetke za djecu i mladež (Posljednja igra, Morska prašina, Mlakarova ljubav, Ključić oko vrata, Strah me, mama, Maksimirci i druga).
Dobio je Nagradu “Grigor Vitez” za romane “Posljednja igra” i “Ključić oko vrata” te Nagradu “Ivana Brlić-Mažuranić” za romane “Mlakarova ljubav” i “Strah me, mama”.